Silueta Zaporoške nuklearne elektrane – sa svoja dva debela rashladna tornja i nizom od šest blokova – postala je globalno poznata otkako je nazvana najopasnijim mjestom na Zemlji: šest nuklearnih reaktora na prvoj liniji fronta.
U prilično "uobičajenoj” noći prošle nedjelje, Rusi sa lijeve obale rijeke ispalili su 40 granata i raketa na Nikopolj, grad na desnoj obali pod kontrolom Ukrajine, na redove petospratnih stambenih zgrada izgrađenih za tvorničke radnike 1960-ih i nazvane po tadašnjem sovjetskom vođi.
Sljedećeg jutra popravka je već počela. Električar je popravio struju u ostatku zgrade, a dvojica muškaraca su pomeli stan i postavili ivericu umjesto nepostojećih zidova.
Čula su se četiri jaka praska dok su topovi ukrajinske vojske na obližnjoj obali rijeke otvarali vatru na ruske položaje, a nekoliko minuta kasnije oglasile su se zračne sirene Nikopolja u iščekivanju ruskog odgovora, iako tog jutra ništa nije uslijedilo.
Podrumi “hruščovki”, zgrada nazvanih po Hruščovu, pretvoreni su u skloništa sa krevetima i školskim klupama, ali većina preostale populacije je toliko navikla na bombardovanje da samo nastavlja sa svojim danom.
Petro Kotin, predsjednik Energoatoma, tvrdi da su bombardovanja područja oko nuklearnih reaktora napadi pod lažnom zastavom koje su izvele ruske okupacione snage.
“Imaju dva specijalna kamiona, za koje znamo da imaju minobacače unutra, koji idu u šumu i svaki put kada odu tamo, granatiraju područje oko postrojenja”, rekao je Kotin za Guardian.
Dmitro Orlov, gradonačelnik Enerhodara, grada pored nuklearne elektrane u kojoj žive njeni radnici, tvrdi da postoje dodatni dokazi da je granatiranje dolazilo sa ruske strane. "Možete čuti izlazni prasak, a onda dvije ili tri sekunde kasnije granata pada, tako da dolazi iz blizine, a nema ukrajinskih snaga koje su tako blizu", rekao je Orlov u intervjuu na ukrajinskoj strani grada Zaporožja, gdje nastavlja svoje dužnosti u izgnanstvu.
“Moje lično mišljenje je da se ovo radi da bi se uplašilo lokalno stanovništvo kako bi im Rusi rekli: 'Vidite – mi vas štitimo, a Ukrajinci su ti koji vas granatiraju’”.
Nije bilo moguće provjeriti izvještaje Kotina i Orlova o granatiranju, niti protutužbe Moskve. Satelitski snimci su, međutim, potvrdili da ruska vojska skladišti vojnu opremu unutar fabrike.
Inspektori IAEA na licu mjesta bi teoretski mogli odrediti putanju dolazećih raketa ili granata, ali takav detektivski rad nije u njihovom mandatu. Agencija pregovara o stvaranju sigurnosne zone zabrane vatre oko reaktora, ali Kijev insistira da Rusija prvo mora povući svo svoje oružje i oklopnu tehniku iz elektrane, na šta Moskva do sada nije pristala.
„U nekim slučajevima postoje samo tri osobe koje pokrivaju smjenu od sedam ili osam osoba“, rekao je Orlov. “Ljudi nemaju dovoljno odmora. To izaziva iscrpljenost.”
Rad pod oružanom okupacijom povećava stres. Radnici koji su i dalje u fabrici su pod stalnim pritiskom da potpišu ugovore sa Rosatomom, ruskom energetskom kompanijom, što znači da prihvataju kontrolu Moskve.
“Radnike odvode jednog po jednog, a prvo pitanje koje postavljaju je gdje se nalaze njihove porodice. Oni vrše pritisak preko njihovih porodica. Jedan radnik je ispitivan osam sati”, rekao je Aleksij Melinčuk, bivši radnik u nuklearnoj elektrani. Uprkos tom pritisku, rekao je on, samo oko 10% osoblja u fabrici je potpisalo ugovore sa Rosatomom. Proteklih dana Rusi su deaktivirali elektronske propusnice nekih radnika koji su odbili da potpišu, čime su još više smanjili broj raspoloživih operatera reaktora. Melinčuk je rekao da je ostalo dovoljno osoblja da se elektrana održi u trenutnom stanju sa svim reaktorima ugašenim, s tim da se dva od njih održavaju vrućim kako bi se omogućilo grijanje Enerhodara. Ali držanje reaktora u ovom režimu vruće pripravnosti je težak i delikatan proces, koji dodatno opterećuje operatere. Situacija bi se još mogla pogoršati. Nuklearka u Zaporožju je trenutno povezana na ukrajinsku mrežu, ali bilo je trenutaka da su dalekovodi bili srušeni granatiranjem, što je elektranu primoralo da se vrati na dizel-generatore kako bi održala rad sistema za hlađenje i spriječila topljenje uranijumskog goriva. Ako bi se veza s mrežom ponovo prekinula, to bi povećalo pritisak na preopterećenu radnu snagu i na generatore, koji su dizajnirani samo kao privremena rezerva. Trebaće im održavanje i niko ne zna koliko je dizel goriva ostalo u fabrici. Kada bi dizel generatori pokvarili, topljenje bi počelo za nekoliko sati. “Oni koji ostaju na svojim radnim mjestima rade nemoguće stvari kako bi elektranu zaštitili. Svoj profesionalizam su dokazali cijelom svijetu”, rekao je Melinčuk.
Izvor: The Guardian