Petnaest godina nakon što je NATO-ova intervencija u libijskom ustanku postavila temelje za produženi period haosa i političke krize, Sjedinjene Američke Države predvode diplomatski pritisak za plan ponovnog ujedinjenja u toj sjevernoafričkoj zemlji.
Plan, predvođen Massadom Boulosom, glavnim savjetnikom američkog predsjednika Donalda Trumpa za arapska, bliskoistočna i afrička pitanja – on je ujedno i otac Trumpovog zeta Michaela Boulosa – ima za cilj da rastuću finansijsku krizu u Libiji pretvori u podsticaj za saradnju zaraćenih frakcija.
Libija je podijeljena između rivalskih istočnih i zapadnih administracija otkako je izbio građanski rat nakon što je NATO-ova operacija 2011. godine pomogla u svrgavanju dugogodišnjeg lidera Muamera Gadafija. SAD se zalažu za ujedinjenje rivalskih frakcija u Libiji.
Libija ostaje politički i vojno podijeljena između dvije glavne rivalske administracije i njihovih savezničkih milicija: Vlade nacionalnog jedinstva (GNU) u Tripoliju, koju priznaju Ujedinjeni narodi, i administracije sa sjedištem na istoku, usklađene s Libijskim arapskim oružanim snagama Kalife Haftara, poznatijim kao Libijska nacionalna armija (LNA).
Počevši od 2020. godine, većinu formalnog posredovanja predvode Ujedinjeni narodi, posebno Misija podrške UN-a u Libiji, ali SAD su postale ključni posrednik iza kulisa.
U maju 2021. godine, imenovala je ambasadora Richarda Norlanda za specijalnog izaslanika za Libiju koji će obavljati komunikaciju između rivalskih frakcija i regionalnih prijestolnica i voditi diplomatske napore na visokom nivou u zemlji.
Tokom drugog Trumpovog mandata, ta uloga je prešla na Boulosa, čiji je sin Michael oženjen najmlađom kćerkom američkog predsjednika, Tiffany.
- SAD vode pregovore o stvaranju jedinstvene vlade među rivalskim elitama Libije - rekao je za Al Jazeeru Tim Eaton, viši istraživački saradnik u Programu za Bliski istok i Sjevernu Afriku u londonskom think tanku Chatham House.
Iako je javna poruka SAD-a da se radi o stvaranju inkluzivne vlade, njihovi napori zapravo zavise od toga da se porodice Haftar i Dbeibah formalno slože da budu dio iste vlade, rekao je Abdul Hamid Dbeibah, biznismen koji je postao političar i premijer u međunarodno priznatoj libijskoj vladi.
Počevši od 19. marta 2011. godine, koalicija predvođena NATO-om, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, provela je zračnu kampanju u Libiji koja je pružila neophodnu podršku pobunjenicima koji se bore protiv Gadafijevog režima. Gadafi je bio na vlasti od 1969. godine.
Nakon što su pobunjeni borci zarobili i po hitnom postupku ubili Gadafija u oktobru 2011. godine, Libija je ostala bez održive države nasljednice. To je ostavilo vakuum moći. Libija je od tada imala više konkurentskih vlada, milicija i oružanih grupa.
S obzirom na to da je Libija u suštini podijeljena, njena centralna banka pokušava da finansira dvije paralelne vlade. Boulos putuje u Libiju od 2025. godine, na početku trenutnog Trumpovog mandata. Ali detalji njegovog plana postali su javni tek kroz intervju koji je dao Financial Timesu u junu.
U srži Trumpove inicijative je obećanje: Ako se dvije zaraćene frakcije ujedine kako bi pokušale zajednički upravljati Libijom, SAD bi ohrabrile svoje kompanije da ulažu u značajna libijska naftna polja.
Budući da UN priznaje vladu u Tripoliju, svaki naftni sporazum morao bi biti potpisan s njom. Ali Haftarove snage kontroliraju stvarni dio Libije u kojem se nalaze naftna polja i terminali. Samo ako rade zajedno, mogu se vršiti međunarodna ulaganja u libijski naftni sektor.
U međuvremenu, Centralna banka Libije jasno je stavila do znanja da ne može održivo nastaviti finansirati obje vlade. Analitičari su rekli da se Boulos i Trump nadaju da će ta kombinacija nadolazeće krize i obećanja prilike uvjeriti dvije libijske frakcije da se ujedine.
Procurili detalji Boulosovog kontroverznog plana također sugeriraju da su SAD predložile sporazum o podjeli vlasti: Dbeibah bi nastavio voditi vladu, dok bi Sadam Haftar, sin Kalife Haftara i komandant vojske LNA, zapravo obavljao funkciju predsjednika.
U suštini, mnogi analitičari su rekli da ono što SAD pokušavaju postići je - u najboljem slučaju - nekonzistentno rješenje za zaustavljanje borbi i bez ikakvog doprinosa sedam miliona libijskih stanovnika.
- SAD trenutno pokušavaju promovirati sporazum o podjeli vlasti između dvije de facto vladajuće porodice Libije - rekao je Tarek Megerisi, gostujući saradnik Evropskog vijeća za vanjske odnose, think tanka sa sjedištem u Berlinu.
Takav dogovor, rekao je Megerisi za Al Jazeeru, "označio bi kraj libijskih nada za izbore i okončao revolucionarnu tranziciju koja je započela 2011. godine formaliziranjem novog autoritarnog, despotskog sistema".
SAD imaju nekoliko motiva za posredovanje u Libiji. Prvo, zemlja ima velike rezerve nafte i plina – najveće dokazane rezerve nafte u cijeloj Africi. U januaru je Dbeibah objavio da je zemlja prošle godine oborila 12-godišnji rekord u proizvodnji nafte, proizvodeći 1,37 miliona barela dnevno.
- Za specijalnog savjetnika Massada Boulosa, Libija izgleda nudi pozornicu u kojoj bi politička stabilnost mogla pružiti odskočnu dasku za povećani komercijalni angažman SAD-a u libijskom naftnom sektoru.
Ako se sve uradi kako treba, ovdje postoji obostrano korisna strana jer bi dugoročna ulaganja velikih međunarodnih naftnih kompanija koristila Libiji. - rekao je Eaton.
Ta nafta je također vrlo strateški locirana. Libija utovaruje svoju naftu na tankere na Sredozemnom moru, a oni mogu stići do Italije za dva dana.
U vrijeme kada je rat SAD-a i Izraela protiv Irana i zatvaranje Hormuškog moreuza prisililo svijet da razmotri alternativne rute za dobijanje energije, deblokiranje libijskih resursa moglo bi pomoći Evropi, a posebno Zapadu. Libijske lake i slatke vrste nafte odgovaraju onome što evropske rafinerije mogu najbolje podnijeti.
Okončanje krize u Libiji također bi poslužilo želji Zapada da obuzda ilegalne migracije preko zemlje u Evropu.
- Međutim, pitanje je da li bi Boulosov plan zapravo osigurao potrebnu stabilnost ili će jednostavno učvrstiti duboko nesavršene moćnike - rekao je Eaton, misleći na Haftara i Dbeibaha.
Eaton je rekao da je do sada najuspješniji element posredovanja između Dbeibaha i Haftara bio sporazum o jedinstvenom nacionalnom budžetu za 2026. godinu. Ovaj značajan sporazum potpisan je u aprilu i bio je prvi jedinstveni budžet u Libiji u više od deset godina.
Vjeruje se da je Sadam Haftar izrazio podršku inicijativi. Prošle sedmice se sastao sa američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom u Washingtonu, rekao je Eaton.
- Ali Dbeibahi još nisu potpisali. Takav sporazum je pun rizika za njih zbog široko rasprostranjenog protivljenja Haftarima u zapadnoj Libiji - dodao je.
Reuters je u ponedjeljak također izvijestio da se Pakistan pridružio posredničkim naporima. Reuters je citirao dva neimenovana pakistanska izvora. Al Jazeera nije bila u mogućnosti nezavisno provjeriti ovaj izvještaj.
Međutim, pakistanski vojni zapovjednik, Asim Munir, sastao se sa Saddamom Haftarom prošlog mjeseca u Rawalpindiju, nakon čega je nekoliko dana kasnije uslijedila Haftarova posjeta Washingtonu.
Američki State Department je u tadašnjoj izjavi naveo da Rubio pozdravlja napore libijskih lidera da prevaziđu podjele i potvrđuje podršku SAD-a libijskom jedinstvu.
Pakistanski zvaničnici su težili odbrambenim vezama s LNA, sa sjedištem na istoku, uključujući moguću prodaju borbenih aviona JF-17 i trenažnih aviona Super Mushshak uprkos embargu UN-a na oružje.
Ali rivalska zapadna GNU također je nedavno tražila direktne razgovore s Pakistanom, prema neobjavljenom dokumentu koji je vidio Reuters.
- Do sada je postignuto malo opipljivog napretka u vezi sa stvarnim sporazumom o podjeli vlasti. Postignute su neke prekretnice u vezi sa sporednim pitanjima - rekao je Megerisi, kao što je sporazum o budžetu.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh