Mjesec pune posvećenosti bogosluženju, mubarek ramazan, prije svega je nadahnjujuća snaga koja čovjeka potiče da se osmjeli krenuti putem spoznaje suštinske vrijednosti brojnih dragocjenosti kojim je Uzvišeni i Voljeni ukrasio riznicu naše nutrine. Period obligatnog posta ujedno je i prilika da, sustežući se od hrane, piće i svih onih brzoprolaznih sanja koje nam se nadaju u svjetlu užitaka, čovjek krene putem spoznavanja suštine vlastitih vrijednosti i odlika koje ga mogu povesti na koju god stranu da poželi, vinuti do vrhunca duhovne savršenosti i baciti u ambis svedimenzionalne propasti. Ovisno o pristupu povjerenim nam vrijednostima, darovima i potencijalima, čovjek može biti poveden, proveden ili zaveden. Znatiželja ga, naprimjer, može voditi prema spoznavanju novih, do tog časa nepoznatih dimenzija koje poput svilenih niti na stanu života predstavljaju njegovo bivanje u prolaznosti povezano s neprolaznošću, njegovu opisivost s neopisivošću koja nadilazi svijet riječi, misli i ideja, ali ga, isto tako, može odvesti do ispoljavanja najnižih strasti, misli nedostojnih savršenosti namijenjene čovjeku stvorenom u najljepšem obličju, ogovaranju i svemu onome što pred njegovim mislima zamagljuje suštinu promišljanog. Znatiželja čovjeka već milenijima potiče na razmišljanje, propitivanje, eksperimentiranje, bodri da krene putevima spoznaje i otkrije smisao vlastitog bivanja u svijetu prolaznosti na putovanju ka vječnosti. U stanju je znatiželja čovjeka dovesti do spoznaje, ali samo ako je spreman slijediti je tek s namjerom da ugleda ono čemu ga je u stanju dovesti, a ne da traži nešto što je već svojim mislima iscrtao na platnu vlastitih umislica, sanja i predrasuda.

Mubarek mjesec posta nam nudi priliku da spoznamo i svoje slabosti i svoje vrline, posebnosti i sve ono lijepo što je pohranjeno u riznici naše nutrine. Međutim, do spoznaje suštine svega, odnosno istine postojanja kroz koju put vodi do spoznaje Uzvišenog koji je Svestvoritelj, Svehranitelj i Svedržitelj stiže se bez prethodno zamišljenih slika onoga do čega želimo stići. Na put prema istini ne kreći s popudbinom misli, rekli bi velikani istočne mudrosti. Polazište na putu prema istini onaj je trenutak u kojem se osmjeljujemo vlastite misli ostaviti po strani i cijelim svojim bićem se prepustiti nadahnjujućoj snazi izvora božanske mudrosti, među kojim mubarek ramazan kao mjesec koji i danas odiše mirisom Objave zauzima značajno mjesto. Znatiželja i u ovom slučaju može biti pokretačka snaga, ali će putnik prema spoznaji u svakom trenutku biti bodren željom da načini korak dalje i ugleda suštinu za kojom traga, svjestan da do konačnog susreta ne može znati kako ona izgleda, a ne nastojanjem da ugleda sliku koju je prethodno formiranim mislima znatiželjno iscrtao na platnu imaginacije. I u tome je razlika. Znatiželja, dakle, može biti i cilj, i sredstvo, ali je u oba slučaja pokretačka snaga koja nas može voditi i ka ostvarenju plemenitih ciljeva i veličanstvenih duhovnih rezultata, ali i prema stranputici na kojoj ćemo tragati za nečim što je samo u našim umislicama, a nikako i u suštini zbilje koju živimo.

Ovi ramazanski dani prilika su da se iskreno zapitamo: Šta mi činimo s vlastitim potencijalom koji u formi znatiželje krasi našu nutrinu, odnosno u kojem smo smjeru usmjerili znatiželju i skrušeno krenuli za njom? Da li smo se oslobodili umislica i pošli putem spoznaje suštine bivanja na kojem nas bodri i sokoli nadahnjujuća snaga mubarek ramazana ili smo se okrenuli u drugom smjeru i počeli tragati za dokazima naših umislica usmjerenih ka nanošenju ljage drugima, nipodaštavanju vrijednosti drugih i moralnoj degradaciji svih onih koji se ne uklapaju u naše viđenje svijeta u kojem živimo? S obzirom na trenutno stanje društva u kojem živimo, izgleda da bismo se najprije trebali zapitati da li mi to i u kojoj mjeri, vođeni vlastitim interesima, manipuliramo znatiželjama drugih?