Procjenjuje se da u svijetu postoji 4.200 religija. Prema studiji Pew Research Centra, oko 77% svjetske populacije prakticiralo je kršćanstvo (31%), islam (24%), hinduizam (15%) a budizam (7%) u 2015. Nasuprot tome, 16% svjetske populacije nema vjersku pripadnost, što je najveća grupa nakon kršćana i muslimana.
Religije se mogu grupirati u porodice. Abrahamske obuhvaćaju judaizam, kršćanstvo i islam. Pojavile su se na Bliskom istoku i vjeruju u jednog boga kao tvorca svemira. Judaizam je najstariji a iz njega je nastalo kršćanstvo u 1. stoljeću. Islam se razvio od 7. stoljeća.
Unutar judaizma postoje ortodoksni, ultraortodoksni, konzervativni, reformistički, sekularni, karaiti i nazaretski ogranci. Sjedinjene Države i Izrael okupljaju više od 80% tih praktičara. U kršćanstvu, koje prevladava u Evropi, Americi i Okeaniji, izdvajaju se katolici, protestanti, pravoslavci i mormoni. U međuvremenu, islam je podijeljen na šiitsku, sunitsku, haridžitsku, sufijsku, asketsku i koransku struju. Većina njegovih sljedbenika rasprostranjena je u azijsko-pacifičkim zemljama kao što su Indonezija, Pakistan, Indija ili Bangladeš, te na Bliskom istoku.
Iako imaju udaljenije korijene, na indijskom potkontinentu rođeno je oko 1500. p.n.e. pet religija pod uticajem vedske religije: hinduizam, džainizam, budizam, taoizam i sikizam. Osim indijskih, poznate su kao dharmičke religije jer propovijedaju da vjernici moraju slijediti pobožni put ili dharmu kako bi održali ravnotežu svemira. Oni ne štuju božanstvo ili samo jedno, već dijele uvjerenja poput postojanja karme ili reinkarnacije.
Indijske religije prevladavaju u istočnom dijelu Azije, zajedno s konfucijanizmom, japanskim šintoizmom i tradicionalnom kineskom religijom. Dok je konfucijanizam religija i politička filozofija s naglaskom na individualnoj pravednosti za postizanje društvenog sklada, šintonizam štuje sile prirode, a tradicionalna kineska religija je politeistička i kombinira elemente konfucijanizma, budizma i taoizma.
Iranske religije obuhvaćaju one koje potiču iz Velikog Irana. Očuvani su zoroastrizam i jazidizam koji svijet dijele dvojako, između dobra i zla, svjetla i tame. Zoroastrizam se prakticira u dijelovima Irana, Iraka i Indije, dok jazidske zajednice postoje u Armeniji, Gruziji, Iranu, Rusiji, Siriji, Turskoj, Evropi i Sjevernoj Americi.
Najmlađe religije su neopagani, koji se većinom temelje na klasičnom evropskom paganstvu, a uključuju keltsko, slavensko, grčko-rimsko, baltičko, baskijsko, nordijsko bogoslužje, ortodoksni kemetizam, wicca ili judeopaganizam. Te politeističke tradicije rekonstruiraju vjerovanja različitih naroda u pretkršćansko doba.
Isto tako, tradicionalne afričke religije, poput vudua ili šamanizma, također štuju brojna božanstva. Šamani i čarobnjaci prakticiraju različite kultove, a plemena štuju toteme, predmete koji se smatraju predstavnicima zajednice.
S druge strane Atlantika gotovo su izumrle tradicionalne religije autohtonog naroda Amerike, bilo da su monoteističke, politeističke ili animističke. Glavne koje još uvijek postoje su religija Asteka, u Meksiku, religija peyotea, domorodaca u Sjedinjenim Državama i religija Casa-Grande, tipična za Irokeze iz New Yorka.
Međutim, 16% svjetske populacije nema vjersku pripadnost, većina u Aziji i Pacifiku, posebno u Kini. Pew Research Center procjenjuje da će, iako se grupa povećava u zemljama poput Sjedinjenih Država ili Francuske, niska stopa fertiliteta i starenje stanovništva usporiti njezin rast.
Demografske karakteristike Evrope također će smanjiti rađanje djece kršćanskih roditelja, tako da će 2035. godine biti više roditelja muslimana. Također, prema projekcijama, Indija će prestići Indoneziju kao zemlja s najvećom muslimanskom populacijom na svijetu do 2050. godine.
