Cijela priča o dodjeli koncesije za izgradnju solarne elektrane obavijena je velom tajne. Krije se ime investitora, a vijećnicima nisu bili dostupni nikakvi materijali: idejni, projekti, prethodne saglasnosti, mišljenja pravobranilaštava kantona i Federacije niti najvažnija mišljenja, a to su mišljenja resornih ministarstava šumarstva Kantona i Federacije. Kompletna priča o investiciji vrijednoj 180 miliona maraka stala je na jedan list papira.
Šume u Bosni i Hercegovini odavno su na udaru raznih štetnih faktora. Osim promjene klime, raznih bolesti, štetočina i šumokradica, u posljednje vrijeme učešće u uništavanju i devastaciji šumskih bogatstava sve više uzimaju i predstavnici vlasti. Očit primjer imamo u Bosanskom Petrovcu, gdje je Opštinsko vijeće na sjednici održanoj 4. marta ove godine dalo pozitivno mišljenje na potpisivanje koncesije za izgradnju solarnog parka.
Svakako da bi to bila pozitivna vijest da sve nije urađeno protivno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i pozitivnim zakonskim propisima. O čemu je zapravo problem? Planirano je da se ovaj solarni park, odnosno solarna elektrana, čija vrijednost iznosi 180 miliona konvertibilnih maraka, gradi na zemljištu površine od oko 150 hektara koje ne pripada Opštini Bosanski Petrovac niti Unsko-sanskom kantonu. Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, šume i šumska zemljišta od državnog su značaja i njihov vlasnik može biti samo država. Drugi problem nalazi se u činjenici da je zemljište predviđeno za izgradnju solarne elektrane najvećim dijelom obraslo šumom.
Od ukupne površine od 150 hektara, 130 hektara otpada na šume i šumsko zemljište. U slučaju da dođe do planirane izgradnje solarne elektrane, moralo bi se pristupiti goloj sječi šume, a što je zakonom zabranjeno. Prema tvrdnjama nekih zaposlenih u “Šumariji” u Bosanskom Petrovcu, u slučaju da dođe do gole sječe na ovom području, uklonilo bi se hiljade stabala čija bi ukupna masa iznosila više hiljada kubika šumskih drvnih sortimenata. Prema mišljenju šumarskih stručnjaka iz Bosanskog Petrovca, izgradnja planiranog solarnog parka uzrokovala bi ništa drugo nego ekocid, koji će za posljedicu imati poremećaj vodosnabdijevanja, poremećaj kvaliteta zraka, a na koncu i ekološku katastrofu.
Čista sječa šume na površini od 1.300 dunuma nije viđena u bližoj prošlosti na tlu Evrope. Dogodila se, doduše, nekad davno u brazilskim prašumama. Cijela priča o dodjeli koncesije za izgradnju solarne elektrane obavijena je velom tajne. Krije se ime investitora, a vijećnicima nisu bili dostupni nikakvi materijali: idejni, projekti, prethodne saglasnosti, mišljenja pravobranilaštava kantona i Federacije niti najvažnija mišljenja, a to su mišljenja resornih ministarstava šumarstva Kantona i Federacije.
Kompletna priča o investiciji vrijednoj 180 miliona maraka stala je na jedan list papira, što je nekim vijećnicima bilo dovoljno da daju pozitivno mišljenje. Stoga je i opravdana sumnja da su ovakvim postupkom neki bosanskopetrovački vijećnici protuustavno djelovali, a što se najstrožije kažnjava Krivičnim zakonom Federacije BiH i Zakonom o krivičnom postupku. Kako na sve ovo gledaju šumarski stručnjaci iz Bosanskog Petrovca, kontaktirali smo Udruženje šumarskih inžinjera i tehničara Unsko-sanskog kantona (UŠIT USK-a), koji su nam uputili sljedeći odgovor: “Postavlja se pitanje kakvi su interesi u pitanju ako se, pored tolike zemlje koja je u vlasništvu kantona i općine, pod koncesiju daje šuma čiji je vlasnik Federacija Bosne i Hercegovine, a koju niko nije konsultirao o ovom problemu. Bosanski Petrovac raspolaže ogromnim neplodnim površinama koje nisu obrasle šumom, a koje itekako odgovaraju izgradnji i instaliranju takvih vrsta postrojenja. Nama se nameće logičan odgovor, a to je da neko želi da se posiječe sva drvna masa sa tog područja i da se prodajom iste dođe do enormno velikog finansijskog benefita. Kakva je korist općine koja nije u budžetu planirala niti jednu marku od ove koncesije? Ko ima koristi od ovog? Očigledno mala grupa ljudi koja želi malverzacijama da se dočepa šume i da izazove ekološku katastrofu. Zakonom je strogo zabranjena gola sječa kao i krčenje šuma.
Puno je pitanja, a malo odgovora. Nema projekta, nema saglasnosti, nema mišljenja. Šuma se treba posjeći, a u koncesioni posjed dati državno zemljište, odnosno šuma, čiji vlasnik nije niti Opština niti Kanton. Zašto u budžetu nisu planirana sredstva od te pompezno najavljivane koncesije? U Opštini ne daju odgovore za nadležnost nad zemljom i šumom, možda svjesni da su otišli predaleko i da podrivaju Ustav. Nadamo se da su svjesni da je u tom pogledu strog Krivični zakon i da bi neko mogao odgovarati. Glavni im je argument kako tu nema nikako šume, posebno one kvalitetne, što nikom slučaju nije tačno. Ovdje je u pitanju velika površina gdje ima i kvalitetne i vrijedne šume. Vrijednost šume ne ogleda se samo u kvalitetu drvne mase već i u općekorisnim funkcijama šuma, gdje spada regulacija voda, pročišćivanje zraka, zaštita od erozija i slično.
Ovom prilikom pozivamo nadležna ministarstva šumarstva, kao i pravobranilaštva da se očituju o ovom pitanju. Pozivamo i istražne organe da provjere o čemu se ovdje zapravo radi. Možda će nakon toga mnogima biti sve mnogo jasnije, kao i akterima ove priče u pokušaju, da je podrivanje Ustava i zakona ove države strogo kažnjivo.”
Zaista, kada pažljivo razmotrimo sve navode informativnih portala koji su se bavili ovim problemom, bosanskopetrovačkih šumarskih stručnjaka i nekih općinskih vijećnika, nameće se spoznaja da se u ovoj ionako nerazvijenoj općini sprema pljačka kakva ovdje nije viđena u novijoj historiji.
