Na današnji je dan 1959. godine u Madridu umro fašistički diktator, čelnik takozvane Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić. Pavelić, fašista pod čijim je mandatom i pokroviteljstvom nacističke Njemačke, bio ozvaničen progon Srba, Jevreja. Roma, komunista i Bošnjaka koji su bili protivnici njegovog bolesnog  režima. Njegova je država otvarala logore smrti i ubila oko 300 000 civila, prema statistikama američkog Muzeja holokausta.

Pavelić je posljednje dvije godine života proveo kao miran starac, šetajući Madridom. Na jednoj od fotografija koje je njegova kćer dala madridskom El Paísu vidimo ga na Puerta del Sol, trezvenog, sa šeširom i dugim crnim kaputom. Lice mu je postalo vrlo staro, mišići na licu su mu olabavljeni i izgleda bezopasno; ne hladno, diktatorskog pogleda na fotografijama iz četrdesetih. Također, pustio je brkove. Ipak je zadržao dvije svoje najkarakterističnije osobine: velike, guste obrve i ogromne uši, čije su resice visile poput odrezaka.

Kada je umro, u dobi od 70 godina, novinska je agencija kratko izvijestila da je sahranjen u Madridu na groblju San Isidro “tokom pogrebne ceremonije u najstrožoj privatnosti” i ograničila se rekavši: “Dr. Ante Pavelić bio je šef hrvatske države tokom Drugog svjetskog rata “. List Abc je stavio osmrtnicu na kraju stranice, ispod odjeljka u kojoj su objavljene vijesti o vjenčanju i prijedlozi za neke igre za djecu.

Pavelić je sa suprugom i dvoje djece živio u Madridu dvije godine, od vremena kad su stigli u taj grad 1957. do smrti. Njegova kćerka Višnja je voljela fotografiju i voljela se fotografirati na porodičnim izletima. U jednom od njih pozira u Santa Poli, na obali Sredozemlja. Visnja se opušteno smiješi. Velimir, njen brat, ima formalan izraz. Maria, njena majka, nosi sunčane naočale. Njen je suprug pod obodom šešira, pojavljuje se tvrd izgled prošlosti.

Sumnjalo se da je satrap pobjegao iz Hrvatske bogatstvom ukradenim od njegovih žrtava i njegove takozvane države.

Od vremena Buenos Airesa, Višnja je postala osoba očevog povjerenja. Nakon atentata koji je preživio u glavnom gradu Argentine, potajno je organizirao svoj odlazak u Španiju. Iz Madrida mu je hrvatski svećenik rekao da je španski premijer Fernando María Castiella dao zeleno svjetlo za Pavelićev dolazak s jednim uslovom: “Pitajte ih samo za jednu stvar, oče: diskrecija.”

U Madridu su Pavelići unajmili stan. Višnja je svakodnevno izlazila s ocem u šetnje parkom. Organizirala je svoje poslove i kontakte s dijasporom sve beživotnijeg satrapa. Na posljednjoj snimljenoj fotografiji starac sjedi, odsutnih očiju i ruke koja nježno odmara na sljepoočnici. Kćer, u mrtvačkoj crnini, zuri u kameru, ukočena poput kremena.

Kad je umro, Marija, Višnja i Velimir ostali su sami. Godine 1961. uselili su se u stan u kojem  će provesti ostatak svog života. Maríja, majka, kuhala je, šila i brinula se o kući. Umrla je 1984. Velimir je svirao violinu i provodio sate čitajući knjige o filozofiji i političkoj historiji, pišući aforizme i paleći cigarete jednu za drugom. Umro je od raka pluća 1998.

Njihova kuća je bila u području Concha Espina, u blizini stadiona Santiago Bernabéu. Višnja se prisjetila kako se vikendom moglo čuti slavlje nakon golova Real Madrida ali nikad nije bila toliko znatiželjna da prošeta desetak minuta do stadiona i pogleda neki gol Di Stéfana, Amancija ili Butragueña.

Ona je do smrti čuvala posljednju fotografiju svog oca.

Tijelo diktatora u njemačkoj bolnici u Madridu, ležalo je u haljini na krevetu s buketom cvijeća na nogama. Ukočenost smrti obilježena je na čeljusti, na obrazima, na nosu, a one zloslutne crne obrve, te ogromne uši, ostale su tamo. Iznad uzglavlja je bilo raspelo, a na bočnim stranama dvije upaljene svijeće. Kroz prozor, s razmaknutim zavjesama, ulazi bolesna zimska svjetlost koja osvjetljava njegov leš.

Visnja Pavelić umrla je na Božić 2015. u 92. godini života. Kremirana je, a pepeo je deponiran kod oca, majke i brata u San Isidro, gdje se nalazi i danas.