Walter Scott, škotski književnik, umro je na danađnji dan 1832. godine. Skupljao je i redigirao škotske narodne balade. Proslavio se pustolovno-ljubavnim narativnim poemama smještenima u romantiziranu škotsku feudalnu sredinu, ali kada je njihova popularnost pala zbog pojave Byronovih spjevova, od sredine 1810-ih posvetio se romanima i već započetu uredničkomu poslu.
Nakon iznimnog uspjeha svojega prvog romana Waverley (1814), o jakobinskom ustanku 1745, slijedio je niz romana s radnjom iz škotske povijesti 16, 17. i 18. stoljeća, napisanih u romantičarskome duhu. Pritom je njegov odnos prema Škotskoj dvojak: svijest da stare tradicije nemaju mjesta u novome društvu prožimaju melanholija i nostalgija za viteškim idealima, što proizvodi razrađenu narativnu napetost.
Ta se djela odlikuju i različitim jezičnim registrima (od lokalnih govora do aristokratskoga diskursa) te dekorativnim, ali jasnim stilom i majstorskim prikazima prizora nemira, pokreta i sukoba što obilježavaju i njegove ostale romane, s temama iz engleske i evropske srednjovjekovne povijesti (Ivanhoe, 1819; Kenilworth, 1821; Quentin Durward, 1823; Medaljon – The Talisman, 1825; Woodstock, 1826; Ana Geiersteinska, ili djeva od magle – Anne of Geierstein, or The Maiden of the Mist, 1829).
Scott je drugi veliki svjetski književnik, poslije Johanna Wolfganga Goethea (1775), koji je preveo bošnjačku usmenu baladu Hasanaginicu. Scott je Hasanaginicu preveo na engleski jezik. Nakon njega je Hasanaginicu prevo i Puškin, zatim Mickiewicz.
Presudan doprinos popularizaciji Hasanaginice, odnosno njenom predstavljanju svjetskoj javnosti, dao je italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis 1774. godine objavljivanjem Hasanaginice u knjizi Put po Dalmaciji.
(Ivor: enciklopedija.hr)
