Prvi električni tramvaj glavnim gradom Bosne i Hercegovine počeo je saobraćati na današnji dan, 1. maja 1895. godine. O tome na službenoj web-stranici Grada Sarajeva piše sljedeće:

“Nakon generalne probe  3. i 4. aprila iste godine, Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova (Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba).

U odnosu na druge zemlje, u Sarajevu veoma rano počinju pripreme za izgradnju objekata i instalacija za elektrifikaciju grada. Na području Hisete izgrađena je električna centrala sa zgradom direkcije, koja će vremenom (prema potrebama za električnom energijom) biti nadograđivana. Objekat centrale završen je početkom 1895. godine, dok su prvi električni fenjeri testirani u aprilu iste godine, koji su uskoro u potpunosti zamijenili stare fenjere na ulje.

Istovremeno sa gradnjom centrale, radilo se na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Tako je Sarajevo 1. maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila električnu rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.

Uporedo sa električnom rasvjetom, 1. maja 1895. godine, Sarajevom je krenuo kružiti i prvi električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnji tramvaj na konjsku vuču. Trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice koja se nalazila kod današnjeg hotela ‘Bristol’ pa do Latinske ćuprije. Vozila koja su korištena proizvela je firma ‘Simens-Sohukert’ i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.

Prvi električni tramvaj imao je dvoje vrata, a mogao je ukupno primiti 24 putnika. Ovaj tramvaji imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a čak je, u početku, bilo i posebnih vagona za muškarce i žene. Vozači i kondukteri su imali pravila u oblačenju i održavanju higijene.

Ali, u ovaj električni stroj građani nisu imali povjerenja pa je u početku tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Ipak, već sljedeće godine, 6. septembra, električni tramvaj zabilježit će rekordan broj prevezenih putnika - čak 3.800 ili skoro 15 posto cjelokupnog stanovništva Sarajeva.

Povećan broj putnika tražio je značajne izmjene u režimu saobraćaja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta s polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Baščaršije 1923. godine šinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgrađena je nova remiza.”

Ovako je Kalendar Bošnjak, na prvu godišnjicu polaska sarajevskog tramvaja, 1. maja 1896. godine, izvještavao o njemu: 

“Od proljetos imade Sarajevo jednu novu tekovinu, koju mnogi napredniji gradovi u svijetu još nemaju. To je električno osvjetljenje grada i električan tramway. Slike u Bošnjaku predočavaju čitaocima unutrašnjost električne labrike u Sarajevu (u donjim Hisetima pored Miljacke), u kojoj nekolike dinamo-makine proizvode električnu snagu za osvjetljenje i promet za tijem nekoliko vagona za promet električnog tramwaya.

Daleko bi nas odvelo kad bismo htjeli da opišemo cijelo ustrojstvo ove naše tekovine. Napominjemo samo toliko, da se u dnu slike iz električne labrike opaža na duvaru naročit stroj, sa kojeg se pušta i ravna električna snaga po cijelom gradu. To valja vidjeti svojim očima, pa da se mogne sbvatiti.

Što se tiče električnog tramwaya, napominjemo, da on svoju prometnu silu dobiva iznad zemlje pomoću razapete debele žice, s kojom je skopčan. Električna snaga prenese se sa te žice u donji dio vagona, u kojem je smještena makina, koja pokrene i tjera točkove od vagona, a kočijaš s prijed vagona udešava tu pokretnu snagu onako, kako mu treba dok vagon vozi ili kad boće da stane.

Publika u vagonu sjerli rahat i vozi se tako brzo i glatko kao po ledu. Svakih 20 dekika polazi po jedan vagon sa svoje početne stanice u propisanom pravcu. Za sad vozi električan tramway na dvije strane grada do Duhanske fabrike: od Latinske ćuprije duž Appelove obale i od katoličke crkve Ferhadija i Ćemaluša ulicom, a od Duhanske fabrike vozi opet dalje do kolodvora naše željeznice. U ovom potonjem pravcu (kroz grad) vozi naročit električan tovarni vagon. koji takogjer vidimo na slici.

Onaj imade dvostruku električnu snagu, jer vuče za sobom po nekoliko natovarenih ili praznih vagoua od željeznice do gradskog kolodvora ili obratno. Da naš električan tramway radi najljepšim uspjehom u Sarajevu po sebi se razumije.”