Drugi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine je bio jedan od ukupno sedam korpusa u ARBiH. Imao je sjedište u Tuzli. Zona odgovornosti Drugog korpusa bile su općine Banovići, Bijeljina, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Derventa, Doboj, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Lukavac, Maglaj, Modriča, Odžak, Orašje, Srebrenica, Srebrenik, Teslić, Tešanj, Tuzla, Šekovići, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice.
Naredbom Komandanta Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga RBiH, od 29. septembra 1992. godine, Komanda Okružnog štaba TO Tuzla (OkŠTO) prerasta u Komandu Drugog korpusa sa sjedištem u Tuzli. Za komandanta je imenovan Željko Knez, a za načelnika Štaba Hazim Šadić, koji krajem februara 1993. godine postaje i komandant Drugog korpusa.
Do kraja 1992. godine, u najžešćim borbenim djestvima, upostavljena je čvrsta odbrana slobodne teritorije i stvoreni su uvjeti za značajniji manevar jedinica, odnosno postepeni prelazak iz defanzive u aktivnu fazu vođenja borbenih djejstava, posebno na Posavskom i Majevičkom ratištu. Zbog sukoba koji su izbili između jedinica ARBiH i postrojbi HVO-a u Srednjoj Bosni i u Hercegovini, došlo je do blokade puteva, što je za posljedicu imalo prekid snadbijevanja oružjem, MTS-om, hranom, odjećom, sanitetskim materijalom i dr. Zavladala je nezapamćena glad. Dana 19. novembra 1994. godine naredbom Predsjedništva RBiH, za komandanta Drugog korpusa postavljen je brigadir Sead Delić.
Drugi korpus je bio veoma moćan, i brojno i na terenu. Bila je to snaga u koju se s povjerenjem gledalo. Brojno stanje Korpusa se mijenjalo, zavisno od promjene veličine zone. Početkom agresije Drugi korpus je brojao 49.531 pripadnika. U 1993. godini brojno stanje je poraslo na 77.647. Takvo stanje zadržano je i tokom 1994. godine. Kraj 1995. godine, kada je iz sastava Drugog korpusa izašla novoformirana 28. divizija, Drugi korpus je dočekao sa 44.993 pripadnika. Tokom čitavog rata, počevši od 1993. godine, Drugi korpus je imao oko 4.400 oficira i oko 5.200 podoficira, što je davalo solidnu osnovu za uspješno rukovođenje i komandovanje. U svom sastavu je konstantno imao angažiranih od 1.000 do 1.500 žena.
Predsjedništvo RBiH "Oredenom heroja oslobodilačkog rata" odlikovalo je tri pripadnika Drugog korpusa Mehdina Hodžića, Nesiba Malkića i Hajrudina Mešića. Tri pripadnika Drugog korpusa su odlikovana "Medaljom za hrabrost", a jedan ordenom "Zlatni grb s mačevima". Najviše armijsko ratno priznanje, značka "Zlatni ljiljan", dodijeljena je 301 vojniku i starješini, a 90 pripadnika dobilo je pomenuto priznanje posthumno, piše Historija.
