Na današnji dan 1993. godine u Semizovcu su srpski zločinci zaklali Hasib ef. Ramića, njegovu suprugu i djecu.

Ubistvo porodice Ramić smatra se jednim od najstrašnijih i najmonstruoznijih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Zločinci su klali jedno po jedno dijete, pred očima njihovih roditelja, a nakon toga zaklali su i Šefiku, te na kraju i njenog supruga Hasib ef. Ramića.

Najstariji sin Muhamed imao je 13 godina, kćerka Meliha 10 godina, sin Ahmed četiri godine, a najmlađa Amina imala je samo jedan mjesec.

Hasib ef. Ramić je rođen 1954. godine u Šeheru kod Kalesije.

Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1975. godine i odmah se zapošljava kao imam u džematu Kula-Grad. Uz aktivan imamski rad Hasib ef. završava orijentalistiku na prištinskom univerzitetu.

Njegov uspješan rad na Kula-Gradu zasmetao je komunistima, pa je Hasib ef. 1984. godine morao napustiti to područje i prelazi u Semizovac kod Sarajeva, gdje također na imamskom radu postiže dobre rezultate.

Tu on ostaje do 1993. godine, do momenta kad su ga sa porodicom ubili zlikovci.

- Hasib efendiju svi pamte kao dobrog čovjeka, spremnog da posavjetuje, utješi, pomogne. Ja sam kod njega išao na pouku, kasnije sam bio u horu, prve temelje vjere dobio sam od njega. Godinu dana bio je u kućnom pritvoru. Kakva je bila ta godina može se samo nagađat, mrtva usta ne govore. Efendija je imao šansu da se spasi, ali nije htio ostaviti džematlije. Govorio je: Dok u Semizovcu postoji i jedan musliman, moje mjesto je sa njim - kazao je Hasan Šabić, jedan od učenika rahmetli Hasib ef. Ramića, objavio je Preporod ranije. 

Prvi imam šehid

Šehid Mustafa ef. Mujkanović govorio je "ono što bude sa mojim narodom, neka bude i sa mnom", svirepo je ubijen 13. maja 1992. godine

Za ostacima tijela porodice Ramić se dugo tragalo.

Kada se već razmišljalo da se odustane od pretrage, cucla male Amine pronađena u blatu pored rijeke Ljubine, otkrila je da se u blizini nalazi i grobnica. Ubrzo su pronađena tijela.

Ekshumacija je izvršena 17. oktobra 1996. godine.

Dženazu efendiji Ramiću i njegovoj porodici klanjao je tadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić 22. oktobra 1996. godine, uz prisustvo više hiljada vjernika.

- Cilj neprijatelja je bio uništiti džamije, medrese i njihove službenike. Mi ispraćamo danas jednog od naših kolega koji nije htio napustiti svoj džemat i svoju džamiju po cijenu da bude ubijen. Obraćam se rahmetli Hasib ef. s molbom da i svim šehidima prenese poruku da u Bosni još ima džamija i munara, još medresa i čut će se ezan do sudnjeg dana - rekao je u obraćanju tada Cerić.

U znak sjećanja na ovu porodicu i tragediju koju je doživjela, škola u Semizovcu nosi ime porodice Ramić.

Šest kabura porodice Ramić, kao i hiljade drugih, trajna su opomena i pouka.