U drugom desetljeću 10. stoljeća središte Pirinejskog poluotoka bilo je pooprište neprekidne borbe između kršćana i muslimana, ali i onih koji su se borili protiv Umajadske moći, one koju je predstavljao Abderramán III (891-961), veliki emir koji je sagradio Medinu Azaharu u Córdobi. Tako je ovaj crvenokosi halifa napao uvijek buntovni grad Toledo, zauzeo ga i okružio bedemima.
Prije nekoliko dana, tokom radova na konsolidaciji dijela srednjovjekovnih zidina koje okružuju grad, otkrivene su tri kule i drugi ostaci islamske arhitekture koji su do sada bili skriveni.
Zidovi Toleda, u kojima se danas uživa, autentična su slagalica koju je izgradila historija, a u kojoj su isprepleteni elementi svih kultura koje su prošle tim carskim gradom (Rimljani, Goti, muslimani i kršćani). Zapravo, spomenik je u dobrom stanju, ima kule, kapije, mostove a građen je uglavnom od granita uzetog iz rimskih ili vizigotskih građevina.
Radovi na sanaciji poduzeti su jer je prošlog oktobra vatrogasna služba Toleda, grada na listi svjetske baštine, otkrila da su dijelovi građevine “u lošem stanju i prijete da se sruše na cestu”.
Bilo je to 1085. godine kada je kralj Kastilje Alfonso VI osvojio grad, sagradio vlastiti zid nad zidom kojeg su prije izgradili muslimani i ukraskio ga prekrasnim ulazima, poput čuvenih Starih vrata. Posjetitelji danas uživaju upravo u tom bedemu a zahvaljujći pozivu vatrogasaca otkriven je zid koji su nekada davno gradili muslimani Toleda.
