Muslimani u Republici Hrvatskoj imaju organiziran vjerski život u velikom broju gradova gdje postoje različiti centri, džemati i džamije. Zbog broja muslimana u Zagrebu, glavni grad Hrvatske sasvim se sigurno može izdvojiti kao “centar” aktivnosti muslimana, čemu ide u prilog historijat Islamske zajednice u ovom gradu. Upravo o ovoj, ali i drugim zanimljivim temama za Stav govori imam Zagrebačke džamije Mirza ef. Mešić, koji se tokom razgovora osvrnuo i na trenutno stanje, ali i perspektive muslimana u svijetu.
STAV: Trenutno se širom Hrvatske grade islamski objekti koji imaju za cilj unapređenje kvalitete svakodnevice muslimana u ovoj zemlji. Kako ocjenjujete cjelokupni odnos prema muslimanima u Hrvatskoj i šta izgradnja džamija, centara i drugih objekata znači za njih?
MEŠIĆ: Da, nakon Gunje, Zagreba i Rijeke, trenutno se privodi kraju izgradnja Islamskog centra u Sisku. U pripremi je gradnja islamskih centara u Puli, Osijeku i Maljevcu, te velikog kompleksa u Zagrebu, gdje će biti smješten Mešihat, Islamska gimnazija, đački dom te još neke ustanove. Svakako će to biti jedna nova, viša faza u organiziranju vjerskog života muslimana u spomenutim gradovima i općenito u Hrvatskoj. Iz malih i neuvjetnih mesdžida muslimani ovih mjesta će preći u moderne i bogato opremljene prostorije novih islamskih centara, što će, nadamo se, doprinijeti jednoj novoj i još produktivnijoj kvaliteti vjerskog života muslimana, ali i otvoriti mogućnosti veće angažiranosti Bošnjaka i ostalih muslimana u javnom životu ovih gradova i mjesta. Puno znači kada imate vlastite prostore, kada imate gdje primiti goste, organizirati različite programe i svečanosti. Dosad su muslimani iznajmljivali za takve potrebe gradska pozorišta i sportske dvorane. Naravno, gradnja džamije i islamskog centra jeste veliki izazov za našu zajednicu koji zahtijeva materijalnu i svaku drugu žrtvu, ali još je veći izazov izgraditi džemat prisutnih ljudi koji će srcem osjećati svoju vjeru, djelima i ponašanjem u društvu živjeti svoju vjeru, te na kraju posjećivati te džamije i mimo petka, jer badava nam grandiozne džamije i islamski centri ako u njih nećemo dolaziti, ili ćemo to raditi smo prigodničarski.
Odnos Hrvatske prema Islamskoj zajednici je izuzetno korektan i, rekao bih, partnerski. U isto vrijeme odnos običnih građana prema islamu i muslimanima još uvijek se temelji na predrasudama, strahovima i neznanju o islamu. Većina Hrvata islam promatra kroz prizmu vijesti i napisa, često poluinformiranih i neupućenih novinara, o Afganistanu, Siriji, ratu protiv terorizma, migrantima i sličnim dnevnopolitičkim i sigurnosnim temama. Imamo i onih nemuslimana koji otvorena uma nastoje naučiti nešto novo o islamu, islamskoj kulturi i civilizaciji, a mi im kroz različite programe to i omogućavamo. Konkretno, u Islamskom centru u Zagrebu već treću godinu zaredom pri Institutu za arapski jezik vodim program Škole islama za odrasle, koji besplatno pohađaju i muslimani i nemuslimani. Želim kazati, mi u Islamskoj zajednici slobodno, otvoreno i javno promoviramo svoju vjeru i tu moramo biti iskreni te kazati da Hrvatska osigurava i štiti vjerske slobode pripadnicima različitih vjerskih zajednica i skupina, pa tako i nama muslimanima.
Islamska zajednica u Hrvatskoj potpisala je 2002. i poseban ugovor s Vladom RH kojim se Hrvatska obavezala finansirati uposlenike Islamske zajednice te pomagati najvažnije projekte. Ugovorom smo, između ostalog dobili pravo slobodno graditi džamije i druge vjerske objekte po potrebi, osnivati obrazovno-odgojne ustanove, održavati islamski vjeronauk u vrtićima, osnovnim i srednjim školama gdje god ima sedmero naše djece, sklapati islamske brakove u džamiji koji imaju učinak građanskog braka, uposlenici u svim državnim ustanovama imaju pravo na slobodne dane za Bajram te pravo na halal-hranu, pobjednicima državnog takmičenja iz islamskog vjeronauka priznaju dodane bodove, što našim učenicima pomaže i olakšava upis u najbolje srednje škole. Nabrojao sam samo neke koristi potpisanog ugovora. Tako je na papiru. Koliko sami muslimani u Hrvatskoj to koriste i zahtijevaju, e to je drugo, puno kompleksnije pitanje.
STAV: Zagreb baštini dugu tradiciju islama. Po čemu se ovaj grad može izdvojiti u svom odnosu prema islamu u odnosu na neke druge sredine?
MEŠIĆ: Zagreb je najveći grad u Hrvatskoj, politički, administrativni, ekonomski i kulturni centar. U Zagrebu je uvijek živjelo najviše muslimana, u usporedbi s drugim hrvatskim gradovima, među kojima najviše Bošnjaka, a zatim Albanaca, Roma, te u zadnje vrijeme sve više i Hrvata islamske vjeroispovijesti, ponajviše zbog mješovitih brakova te onih koji prime islam. Za mnoge Bošnjake tokom komunističke stege Zagreb je bio poput prozora u svijet. Mnogi Bošnjaci svjedoče da se vjera u vrijeme komunizma puno slobodnije prakticirala u Zagrebu nego u bilo kojem bosanskohercegovačkom gradu.
Počeci organiziranog vjerskog života muslimana Zagreba datiraju iz 1914/15. godine, kada su se za Bošnjake, tada vojnike Austro-Ugarske, organizirale džume i bajram-namazi. U to vrijeme i Hrvatska i Bosna i Hercegovina su bile u sastavu Austro-Ugarske. U Zagrebu je sjedište Mešihata i svih važnijih ustanova Islamske zajednice u Hrvatskoj, poput Islamske gimnazije “Dr. Ahmed Smajlović”, Centra za halal kvalitetu, Zirata i Instituta za arapski jezik i islam. U Zagrebu se odvijaju najvažnije vjerske svečanosti pod okriljem Islamske zajednice u Hrvatskoj, poput Međunarodnog takmičenja učača Kur'ana ili državnog takmičenja polaznika islamskog vjeronauka. Na kraju krajeva, upravo je u Zagrebu je 1987. godine napravljen i otvoren prvi savremeni Islamski centar na području bivše države. Islamski centar Zagreb i dan-danas je jedan od najljepših, najvećih i najfunkcionalnijih vjerskih centara ne samo u Hrvatskoj nego i šire.
STAV: Kada analizirate stanje među mladima, koliko su oni zainteresirani za islamski način života u jednoj većinski katoličkoj sredini?
MEŠIĆ: Ko drži do sebe, drži i do svoje vjere. Porodični ambijent za mlade je najvažniji, pa tek onda ambijent džamije. Koliko roditelji ulože truda i koliko budu bdjeli i vlastitim primjerom živjeli vjeru, takva će nam biti i omladina. Imamo sjajnih primjera naše omladine koja je prošla kroz cjelokupno mektepsko obrazovanje, a danas su cijenjeni doktori, inženjeri, informatičari, uspješni mladi poslovni ljudi. Poznajem barem dvadeset naših mekteblija koji su završili Medicinski fakultet u Zagrebu i specijalizaciju, a danas su uspješni liječnici koji se uvijek stave na raspolaganje kada treba pomoći i olakšati našim ljudima kod liječenja.
Inače je omladina sve više pred izazovima savremenih trendova društvenih mreža i popularne kulture koja često nagriza moral i stid i ugrožava vjeru kod mladih, ali, kao što rekoh, ako se mladim ljudima usadi ljubav prema vjeri u porodičnom ambijentu, uz Allahovu pomoć, neće biti problema da naša omladina sačuva svoj vjerski i nacionalni identitet. Nažalost, golem je broj i onih koji su se potpuno asimilirali. Konkretno, u trećoj generaciji kod mnogih Bošnjaka dolazi do potpunog vjerskog zatiranja. Imena unučadi na osmrtnicama Bošnjaka u sedamdeset posto i više slučajeva jesu kršćanska imena. To je danak života u sredinama gdje se ne čuje ezan pet puta na dan, to je rezultat mješovitih brakova, to je trenutno naša realnost.
STAV: Imali ste priliku razmijeniti iskustva s muslimanima iz različitih dijelova svijeta. Šta oni misle o Bošnjacima i njihovom poimanju i prakticiranju islamskog načina življenja?
MEŠIĆ: Allah, dž. š., omogućio mi je da kao zagrebački imam posjetim puno svjetskih gradova i upoznam dosta osoba, pa i onih iz ulemanskih krugova. Kada se govori o Bošnjacima među drugim muslimanima, još uvijek se govori s velikim sentimentom zbog Agresije na Bosnu i Hercegovinu i Genocida počinjenog nad nama. No oni koji su posjetili Bosnu priznali su mi da ih je jako dojmilo razumijevanje i prakticiranje islama među Bošnjacima s obzirom na to kroz šta smo sve kao narod prošli u zadnjih 200 godina i u kakvom okruženju živimo. Sjećam se dobro jednog alima iz Engleske, kada sam mu rekao da sam iz Bosne, počeo je plakati i rekao mi da je proputovao cijeli svijet, pa i Bosnu, i da on bolje muslimane od Bošnjaka nije upoznao.
Ja sam se na tu izjavu nasmijao, zagrlio ga i rekao: “Neka tako i ostane.” Isto tako je rekao da je pročitao sve knjige rahmetli Alije Izetbegovića, da je za njega rahmetli Alija jedan od najvećih muslimanskih umova 20. stoljeća i da Bosna danas ima vrsne alime na koje Bošnjaci moraju biti ponosni. Meni je to znak da u nama Bošnjacima ima puno dobra, čim nas drugi muslimani ovako doživljavaju. Nažalost, izgleda da samo mi to dobro jedni u drugima na pravi način ne vidimo.
STAV: Na kraju, prema Vašem mišljenju, kakva je budućnost muslimanskih naroda i šta to oni moraju uraditi kako bi promijenili svoje trenutno stanje?
MEŠIĆ: Muslimanski narodi moraju prvo vratiti dostojanstvo i ponos koje su izgubili u zadnjih 250 godina, a muslimanima nema ni ponosa, ni snage bez živog islama, odnosno bez njegovog ispravnog razumijevanja i konkretne primjene njegovih propisa u svakodnevnom životu. Jedini lider danas koji na svjetskom planu nastoji povratiti ponos muslimanima jeste bez sumnje turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Turska je pod njegovim vodstvom napredovala u svakom pogledu, postala respektabilna vojna i ekonomska sila, bez obzira na sve poteškoće s kojima se suočava, prije svega s problemom sirijskih i iračkih izbjeglica, te ratom protiv terorista u Siriji, Iraku i na svom teritoriju. Nadamo se da će njegovo iskustvo u vođenju države i politike poslužiti budućim muslimanskim liderima. Imat će sigurno od koga učiti. Muslimani se moraju osloboditi okova prošlosti, romantičarskih pogleda na neka davna prošla vremena i preuzeti odgovornost za sadašnjost, za svijet u kojem živimo. Muslimani moraju prestati pričati samo o Sudnjem danu, Mehdiju i dolasku Isaa, a. s., to mogu u kontekstu lične pripreme za Sudnji dan, i početi prvo rješavati trenutne dunjalučke probleme. A oni su se toliko nagomilali da jednostavno guše muslimanski svijet. Muslimani moraju početi iznalaziti vlastita rješenja, a ne u svemu slijediti Zapad, koji sve više prožima moderni paganski mentalitet. To je moje mišljenje. Meni se ne sviđa kako Zapad općenito gleda na vjere, a na islam posebno. Niko više i ne govori o kršćanskom Zapadu. Ja bih volio da je drugačije, da je Zapad sačuvao više izvornih kršćanskih vrijednosti, pogotovo kada su u pitanju moral i Deset Božijih zapovijedi.
Današnji Zapad želi nametnuti muslimanskom svijetu, a time i svakom muslimanu, svoje viđenje svijeta, čovjeka i prirode koja nas okružuje, pa čak i svoje viđenje islama i šerijata. U tom svom viđenju svijeta Zapad je negdje izgubio pojam Boga Stvoritelja i Upravitelja svemira, i to je ono najopasnije. E, muslimani koji drže do sebe i svoje vjere nikada ne smiju pristati na takvu projekciju svijeta i života. Mi ćemo uzeti od Zapada tehnologiju i znanstvena dostignuća, i to i radimo. I Zapad je uzimao i kopirao od muslimanskih naroda naučna otkrića stotinama godina. Muslimani su ih naučili matematici, medicini, hemiji, grčkoj filozofiji, astronomiji, ali suvremene poglede i stavove na život i svijet gdje se promoviraju i legaliziraju nastranosti golotinje, bluda, homoseksualizma, istospolnih brakova, a sve pod egidom zaštite ljudskih prava i sloboda, e na takvo viđenje prava i sloboda i života općenito jedan musliman i muslimanka nikada neće pristati ako drže do sebe i svoje vjere. Muslimani se konačno moraju početi žrtvovati za budućnost svoje djece, a to znači početi čitati, obrazovati se, učiti i samo učiti, ulagati u znanje i znanost, i to sustavno, biti najbolji u onome što rade, biti pošteni i odlučni da brane istinu i pravdu makar bila uperena i protiv njih, postati ekonomski jaki i neovisni, ali ne i zaljubljeni u sjaj i blještavilo dunjaluka. Moraju se osloboditi korupcije i nepotizma, sveprisutnih u mnogim muslimanskim zemljama. To su dva najveća utega muslimanima koji priječe bilo kakav napredak. Muslimanski narodi moraju iznaći vlastita rješenja za vlastite probleme i izazove, a ako me pitate šta će biti ako muslimani pokleknu i dozvole daljnju liberalizaciju/paganizaciju svojih društava, te izguraju islam na margine, e na to pitanje imate odgovore u Kur'anu u ajetima o prijašnjim narodima koji su bili mnogo moćniji i brojniji od nas, muslimana današnjice, a koje sada samo spominjemo. Oni su nestali sa svjetske scene zbog grijeha i zuluma koje su činili. Pametnima dosta.
