U ovdašnjem je javnom prostoru, nažalost, na desetine osoba za koje niko ne zna čime se bave i od čega tačno žive ali koji svojim rečenicama, stavovima, samom svojom pojavom zagađuju taj javni prostor. Riječju, mnogo bi bolje i po sve druge zdravije bilo da se nikada nisu dokopali kakve funkcije, interneta ili nekog drugog medija.
Jedna od takvih osoba je i Murat Tahirović, gazda privatnog, „granap-udruženja“, pompezno nazvanog svjedocima genocida. A svemu čemu svjedočimo, nakon svakog Tahirovićevog istupa, samo je visok nivo budalaštine ali u isto vrijeme i rasta testosterona kod svih onih koji ovoj zemlji ne žele dobro, u najmanju ruku, i kojima Tahirovićeve stupidarije vrlo dobro dođu kao temelj njihovih naci-stavova.
Podsjetimo, gostujući u programu Federalne televizije, Murat Tahirović je prije nekoliko mjeseci teško uvrijedio prijedorske Bošnjake, odnosno, majke i supruge ubijenih Bošnjaka u tom gradu tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Podsjetimo, besmisleno mjereći “čiji je zločin veći”, uspoređujući ono što se porediti ne može, Tahirović je, naime, preživjele Prijedorčanke optužio za lijenost, nerad, ustvrdivši kako su neorganizirane i ne rade ništa kako bi se stalno i iznova podsjećalo na nepresuđeni genocid u tom gradu i njegove posljedice
“Majke Srebrenice su napravile planetarni rezultat, zašto se Prijedorčanke ne čuju kao da su iz Srebrenice... Zato jer nisu napravile rezultat koji su napravile srebreničke majke.... Hrabro, odgovorno, sa jednim gardom koji je za svako divljenje i izvan granica Bosne i Hercegovine izuzetno prihvaćeno, prepoznatljivo, sa dubokim poštovanjem”, ispalio je, “nespretno”, Tahirović.
Tada je na njegov odvratni stav stigla salva reakcija i odgovora, a nemali je broj onih koji su Tahiroviću poručivali da ušuti i ne izgovara više takve besmislice.
Nažalost, šutnja nije dugo trajala. Ničim izazvan, valjda jer se niko drugi, relevanzan i pametan nije javljao na telefon, upitan da prokomentariše izjave Gordana Jandrokovića, predsjednika hrvatskog Sabora o tome hoće li ili neće biti Bosne, Tahirović je ispalio:
„Sad nam iz Zagreba poručuju da su mislili prijateljski. Evo, ja kažem da Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba osigurati, na sve moguće načine, sve benefite da se isele u Hrvatsku, ako im nije dobro u Bosni i Hercegovini. Čak se i zadužiti kod Međunarodnog monetarnog fonda koliko god treba i sve ih isplatiti i pretplatiti da idu. Stvarno mislim dobronamjerno. A i prijateljski! Kao i Jandroković.“
Osim što je potpuno rasistička, poput ispada nekakvog desničara kakvih je posljednjih godina sve više u Evropi, jer niti će Hrvati gdje seliti niti će ih iko, a pogoto neće Tahirović, tjerati iz njihove zemlje, ova je izjava višestruko opasna.
Jer nije prošlo dugo a glupost osobe koja ne predstavlja nikoga osim iskjučivo sebe i svoj interes, osobe koja nije relevatna niti pozvana da komentira bilo šta kada su dnevno-političke teme u pitanju, je dočekana s oduševljenjem među štovateljima UZP -djela koji su, poput Slobodana Praljka, virtualno nazdavljali po društvenim mrežama. Od nezvaničnog glasa HDZ-a, običnog svijeta do najgoreg šljama, svi su u Tahirovićevim riječima prepoznali „skrivenu agendu političkog Sarajeva“, „skrivenu nakanu SDFA“ i svima je bila snažno gorivo za fašističke stavove ispisane na stranicama društvenih mreža.
I niko više i ne spominje Jandrokovića nitu mlaku protestnu notu koju mu je, pod pritiskom jednog dijela ovdašnje javnosti i politike, bio primoran uputiti Elmedin Konaković.
Nekim ljudima je zaista bilje da šute. I da više nikada ne progovaraju.
