Od žrtve progona Sadama Husseina, preko vjerskog ekstremiste optuženog za terorizam, do dijaloga sa sekularnom ljevicom i vođe jedne od vodećih šiitskih političkih grupa koje bi mogle formirati novu iračku vladu. To je kameleonska karijera Muqtade al Sadra koji je prošle nedjelje pobijedio na iračkim parlamentarnim izborima.

U svojoj 47. godini, izdanak jedne od najvažnijih političkih i vjerskih dinastija iračkih šiita postao je najvažnija osoba u toj zemlji. Njegov blok dobio je 73 mjesta od ukupno 329  i tako postao najjača stranka u parlamentu.

Ipak, Al Sadr će morati praviti koaliciju koja će vjerovatno uključivati ​​šiitske umjerenike sadašnjeg premijera Mustafe Al-Kadhimija (ustav predviđa da parlament bira sljedećeg premijera) zajedno s kurdskim strankama i vjerojatno uz podršku sunitskih umjerenih stranaka. Nimalo lahak zadatak u zemlji koju još uvijek rasturaju snažni unutarnji nemiri, koja je žrtva natezanja između sunitskih zemalja predvođenih Saudijskom Arabijom protiv šiitskih zemalja povezanih s Teheranom, kao i podijeljenog stava koji treba zauzeti o prisutnosti američkih trupa.

Međutim, mnogi tvrde da je Al Sadr sada sazrio i da ima kvalitet pragmatičnog pregovarača spremnog na dijalog s jučerašnjim neprijateljima. Njegov lik duboko je povezan s tragičnim događajima u Iraku nakon 2003. godine. Lik koji je na početku bio vrlo kontroverzan. Dok je veći dio šiitskog svijeta pozdravio američki napad Georgea Busha na Saddamovu sunitsku diktaturu kao oslobođenje, Al Sadr je odmah rekao da su, ako je "Saddam mala zmija", Sjedinjene Države "velika zmija". Glas mu se daleko čuo.

Studirao je u školama u Teheranu, a njegovog oca Mohammada Sadeqa al Sadra ubili su 1999. Saddamove ubice pod optužbom da organizira oružanu pobunu. No, već nekoliko mjeseci nakon invazije, Amerikanci su ga optužili da je skovao zavjeru za ubistvo Abdul-Majida al Khoeija, umjerenog šiitskog vođe koji je trebao voditi zemlju na prelazu iz diktature u demokratiju, a prije svega olakšati odnose između šiitske većine i sunitske manjine u skladu s novom administracijom koju je nametnuo Washington.

Al Sadr je otišao u gerilu. Njegovi naoružani odredi počeli su napadati američke i savezničke koalicijske trupe u južnim šiitskim regijama. No 2011. godine, na početku povlačenja velikog dijela američke vojske, Al Sadr se od vojskovođe pretvorio u političkog vođu.

Godine 2014. transformirao je svoje snage u "mirovne brigade" a 2016. je udružio snage s komunistima kako bi se borio protiv korupcije i rješavao ekononmsku krizu. Na izborima 2018. osvojio je 58 mandata. Od tada je sve više čovjek dijaloga. Udaljio se od Teherana, kritizira ekstremističke šiitske milicije, podržava zahtjeve naroda za „kruhom i poslom“.

U januaru 2020., nakon što je ubijen iranski general Qasem Soleimani u Bagdadu, ponovno zatražio potpuno povlačenje SAD iz regije, ali je također bio vrlo oprezan da se ne stavi potpuno na stranu Teherana. Čini se da je danas njegovo dvadesetogodišnje putovanje završeno. Na izborima je izabran za vođu posvećenog izgradnji ujedinjenog Iraka.