Ulazimo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u fudbalu 2026. godine, Maroko nosi zastavu i nade ne samo cijele nacije, već kontinenta i regije.
Ovo je bio historijski turnir iz mnogo razloga. Po prvi put, osam arapskih timova se kvalifikovalo za Svjetsko prvenstvo: Alžir, Egipat, Irak, Jordan, Maroko, Katar, Saudijska Arabija i Tunis.
Pobjeda Maroka protiv suorganizatora Kanade značila je da su postali prva afrička i arapska zemlja koja je stigla do ove faze turnira u uzastopnim izdanjima. Atlas Lavovi su također bili prva arapska ekipa koja je prošla grupnu fazu, što su i učinili u Meksiku 1986. godine.
Na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, sjevernoafrička ekipa je iznenadila posmatrače plasmanom u polufinale i završetkom na četvrtom mjestu.
Ostale nacije, u različitoj mjeri, također su ostavile svoj trag na najvećoj sportskoj sceni na svijetu. Moć ove reprezentacije - na onome što se očekuje da će biti najgledaniji sportski događaj u historiji - ne može se potcijeniti, piše Middle East Eye.
Prilika da se promijeni narativ i projektuje drugačija slika Arapa i arapskog svijeta, daleko od zabluda i negativnih prikaza u medijima i popularnoj kulturi, iskorištena je s obje ruke.
Jordan je imao svoj historijski debi na Svjetskom prvenstvu, predvođen marokanskim selektorom Jamalom Sellamijem, i uprkos tome što je bio uvučen u tešku grupu, tim je postigao gol u svim svojim utakmicama.
Odličan timski gol koji je Musa al-Taamari postigao protiv aktuelnih svjetskih prvaka, Argentine, bit će dragocjeno sjećanje.Međutim, jordanski tim je osvojio divljenje mnogih izvan terena demonstracijom tradicionalnog arapskog gostoprimstva i velikodušnosti.
Nakon njihove posljednje utakmice, slike i videozapisi besprijekorno čistih svlačionica koje je tim napustio na stadionu San Francisco Bay Area kružili su društvenim mrežama, gdje su ostavili zahvalnicu, poklone i kutije tradicionalnih arapskih slatkiša za osoblje stadiona.
Bilo je i trenutaka kada su lekcije o identitetu i raznolikosti došle do izražaja.Na drugom nastupu Iraka na Svjetskom prvenstvu, multietnički sastav tima pokazao je snagu jedinstva i zajedničkog nacionalnog identiteta, gdje je historijski postojala podjela.
Na putu do Svjetskog prvenstva, navijači Lavova Mesopotamije navikli su se vidjeti iračku nacionalnu zastavu uz kurdske i asirske zastave, što odražava ponos raznolikih iračkih zajednica.
Dok je Tunis imao turnir za zaborav, prvi gol koji su primili postigao je Yasin Ayari, tunisko-marokanski fudbaler rođen u Švedskoj i koji je predstavljao tu zemlju. Njegova izvinjavajuća reakcija nakon gola u jednom trenutku je obuhvatila složenost identiteta i nijanse lojalnosti, posebno za Arape koji žive na Zapadu.
Iako je ovo uglavnom viđeno kao ohrabrujući trenutak, prethodni omalovažavajući komentari o igračima s dvostrukom nacionalnošću koje je na nizozemskoj televiziji iznio penzionisani veznjak "Lala" Rafael Van der Vaart.
Navodno je rekao da "svi Marokanci koji nisu dovoljno dobri da igraju za Nizzemsku na kraju igraju za Maroko" - ponovo su se pojavili tokom Svjetskog prvenstva, ističući prezir koji neki još imaju prema afričkim i arapskim fudbalerima.
Ovo je učinilo pobjedu Maroka protiv Nizozemske u osmini finala još slađom. Ironija pobjedničkog penala koji je izveo Ismael Saibari nije promakla gledaocima; jedan od izvanrednih igrača turnira, Saibari je do sada cijelu svoju seniorsku karijeru odigrao u Nizozemskoj.
Arapska nacija koja se nije kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo, ali je ipak bila istaknuta na našim ekranima od početka ovog turnira, je Palestina.
Organizatori FIFA-e su dosljedno pokušavali da umire zemlje domaćine, posebno SAD, i da pruže pročišćen i ukrašen pogled na svijet kroz ovaj turnir. To uključuje i postavljanje centraliziranog globalnog feeda koji moraju koristiti licencirani emiteri, a koji se, čini se, ne zadržava predugo na istaknutim palestinskim zastavama.
Ali video snimci i slike na društvenim mrežama pokazuju navijače na stadionima koji često izražavaju solidarnost s palestinskim ciljem noseći zastavu.
U jednom prijavljenom incidentu, američko obezbjeđenje stadiona je, čini se, pokušalo da zaplijeni palestinsku zastavu, što je izazvalo skandiranje "Oslobodite Palestinu".
Osim toga, egipatski trener Hossam Hassan čvrsto je stavio ovo pitanje u centar pažnje nakon pobjede svog tima u šesnaestini finala protiv Australije. Pobjedu je proslavio na terenu podizanjem palestinske zastave, dodajući u intervjuu nakon utakmice:
- Neka im Bog podari pobjedu... Posvećujem ovu pobjedu egipatskom narodu i palestinskom narodu.
A prije poraza Egipta od Argentine u osmini finala, Hassan je strastveno govorio o palestinskoj patnji, navodeći da se "svaki dan ubijaju hiljade ljudi, djeca i žene“. Kroz fudbal, alat "meke moći“, svi uključeni u Svjetsko prvenstvo trebaju poslati poruku, dodao je:
- Molim vas, pustite palestinski narod da živi.
Iako arapske nacije učestvuju od najranijih izdanja takmičenja, počevši s Egiptom 1934. godine, ovaj turnir je bio izuzetan za zemlje u regiji. Arapske nacije učesnice su svijetu pokazale da se mogu takmičiti i pobjeđivati na najvišim nivoima sporta, a istovremeno su pokazale i drugu stranu regije.
Još važnije, igrači, stručni štab i navijači su pokazali da uprkos ograničenjima i represiji kod kuće, postoji nepokolebljivo saosjećanje i solidarnost među ovim narodima na globalnoj sceni.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh