Završetak Drugog svjetskog rata 1945. godine značio je važne promjene na svjetskoj političkoj karti i, naravno, u Njemačkoj. To je dovelo do stvaranja dvije njemačke države 1949. godine, Zapadne Njemačke, kapitalističke na Zapadu i DDR-a, komunističke na Istoku. Kao što se dogodilo u svim sferama života, politička podjela zemlje također je podijelila njemački fudbal na dva dijela.

U DDR-u je 1949. rođena DDR-Oberliga, najviši rang fudbalske lige koja je, kao i praktično sve drugo, bila pod strogom kontrolom države. SG Dynamo Dresden se brzo etablirao kao najbolja ekipa u zemlji, podigavši ​​svoj prvi Kup 1952. i DDR-Oberligu godinu dana kasnije.

To se nije svidjelo Erichu Mielkeu, komunističkom političaru i direktoru Stasija, istočnonjemačke političke policije. Mielke je bio fudbalski fanatik i kao Berlinčanin uvijek je smatrao da bi najmoćnija ekipa u državi trebala biti u glavnom gradu.

Godine 1954. Stasi, njemačka tajna policija, poziva nekoliko igrača iz uspješnog dresdenskog Dynama, predvođenih Helmutom Petzoldom. Trebali su Dinamo Berlin vratiti u DDR-Oberligu. Oni to rade, osvajaju tri lige i Kup, ali planovi Ericha Mielkea, direktora Stasija, su drugačiji. Fudbal u DDR-u reorganizira pod plaštom Ministarstva sporta, tkajući složenu mrežu špijuna u koju integrira 91.000 zaposlenika i gotovo 300.000 doušnika.

“Moramo pratiti ponašanje sportaša da znamo ko je s nama, a ko nije. Moramo ih spriječiti da se pridruže neprijatelju”, upozorava. Na popisu špijuna nalaze se igrači iz Dinama, koji uspostavlja sportsku diktaturu u namještenoj DDR-Oberligi, osvojivši 10 liga zaredom u desetljeću od 1979. do 1988. Svaki igrač koji je briljirao u drugoj ekipi odmah je doveden u klub.

Njegove nacionalne titule ogrnute su sjenom sumnje. Za veći dio tih uspjeha više je zaslužan za Stasi nego sam tim, što se pokazalo kada su njihovi dosjei deklasificirani nakon ponovnog ujedinjenja.

No, Mielke nije bio samo čvrst prema suparnicima, već je željeznom šakom vodio vlastiti klub. Najviše je time bio pogođen Lutz Eigendorf, poznat kao "Beckenbauer s istoka" i protagonista jedne od najmračnijih stranica berlinskog Dynama.

Knjiga Eduarda Verdua 'Sve što smo osvojili kad smo sve izgubili' priča priču o Lutzu Eigendorfu (1956-1983), igraču berlinskog Dynama. On je 1979. godine, iskoristivši prijateljsku utakmicu između Dinama iz Berlina i Kaiserslauterna u Zapadnoj Njemačkoj, se uspio sakriti i pobjeći.

Takozvanog Beckenbauera s Istoka, reprezentativca Demokratske Republike Njemačke (DDR), osudila je tajna policija Stasi. Operacije nazvana 'Ubij izdajnika' uzrokovati će njegovu smrt godinama kasnije u čudnoj saobraćajnoj nesreći. Knjiga pokazuje kako je njegova žena ostala na istoku s njihovom kćeri i ponovno se udala za agenta Stasija.

Agent STASI-ja zavodio je njegovu ženu sve dok se nije razvela od Eigendorfa i udala za njega. Kada je veznjak čuo vijest pao je u duboku depresiju koja je značajno utjecala na njegov učinak na terenu. Iako nije bio prvi sportista koji je pobjegao iz Istočne Njemačke, njegov je odlazak bio ozbiljan udarac reputaciji socijalističkog režima jer je Dinamo Berlin bio tim Stasija. Fudbaski savez DDR-a sankcionirao ga je dvogodišnjom suspenzijom jer je potpisao bez dozvole matičnog kluba, što se inače nikada ne bi dogodilo, no FIFA je sankciju smanjila na godinu dana i za to vrijeme Eigendorf je trenirao sa omladinskim timom. Na političkom nivou, Stasi ga je smatrao izdajnikom i "bjeguncem iz republike".

Tokom karijere u Kaiserslauternu, Eigendorf je imao dobru prvu sezonu, a imao je disciplinskih problema u drugoj. Ukupno je odigrao 53 službene utakmice i postigao sedam golova. Na međunarodnom nivou bio je dio ekipe koja je stigla do polufinala Kupa UEFA 1981-82; iz sigurnosnih razloga nije igrao kada je ekipa morala putovati u zemlje istočnog bloka.

Godine 1982. potpisao je za skromni Eintracht Braunschweig, ekipu u kojoj je odigrao samo osam utakmica. Mješavina alkohola, ozljeda i fizičkog propadanja zaustavila je više nego obećavajuću karijeru. Ipak, uspio je obnoviti svoj život, oženio se drugom ženom i dobio kćer.

Stasiju nije trebalo dugo da locira Eigendorfa s druge strane zida i razradi plan kontrole, prvo u Kaiserslauternu, a od ljeta 1982. u okolini Braunschweiga, mjestu koje je odabrao za život kada je potpisao za Entracht. Igrač, koji je ostavio suprugu i kćer s druge strane zida, više puta je izrazio strah od otmice. Ili nečeg goreg.

Nadzor je prestao u noći 7. marta 1983., iste noći kada je Alfa Romeo GTV6 koji je vozio Eigendorf udario u stablo na desnoj krivini. Bilo je jedanaest sati navečer, a on je dolazio iz Cockpit puba, gdje je bio redovan gost. Prvi testovi dali su vrtoglavu razinu alkohola u krvi: 2.2. To je izazvalo uzbunu i sumnju. Oni koji su bili s njim i hznali koliko je popio uvjeravali su da je nemoguće imati toliku količinu alkohola u krvi. Norbert Thines, predsjednik Kaiserslauterna koji je štitio Eigendorfa, uvijek je govorio isto: "Stasi ga je ubio."

Nakon pada Berlinskog zida pojavili su se tajni dokumenti koji su upućivali na tu teoriju. Godine 2000. novinar Heribert Schwan režirao je dokumentarni film WDR-a o Eigendorfu u kojem je, citirajući podatke iz Stasijevih dosjea, otkrivena navodna umiješanost posebnog agenta protiv disidenata koji bi mogli izvršiti naručeno ubojstvo. O tome je pokrenuta istraga koja je zbog nedostatka dokaza konačno okončana 2004. godine.

Nakon pada Berlinskog zida i kasnijeg procesa njemačkog ponovnog ujedinjenja 1990. godine i SV Dynamo i Stasi su raspušteni. Kako bi izbjegao povezanost s tajnom policijom DDR-a, tim je promijenio ime u "FC Berlin". Godine 1999. je vratio ime "Dinamo" na zahtjev navijača. Danas luta regionalnim ligama.