Na fotografiji: LGBTQ Parada ponosa, London, 2019.
Zbunjeni smo svim tim iznenadnim identitetima kojima nas bombardira propagandna mašinerija LGBTIQ+ aktivista pred novu bh. povorku ponosa (+ je oznaka za zajednicu identiteta u nastajanju, koja se još uvijek okuplja).
Primjerice, uz sav trud teško dokučujemo razliku između transrodnih i interspolnih identiteta. Na specijaliziranim portalima čitamo o nekim transovcima, a to sa spolnim identitetlukom čini se toliko komplicirano da se s nostalgijom sjećamo vremena kada su postojali samo gejevi i lezbijke, te pokoja visprena feministkinja za koju se uvijek šuškalo da je kod kuće ispod jorgana u ilegali čeka kakav lijepi primjerak sufražetkinje s tek izraslim brčićima.
Uz nasljeđivanje imovine i prava koja proistječu iz bračne zajednice ponajviše smo zgroženi mogućnošću da LGBTIQ+ dobije pravo usvajanja djece, ali to nije sve što nas muči u toj raznospolnoj galaksiji. Sve što je udvoje, makar bilo muško-muško ili žensko-žensko, uspijevamo prispodobiti, ali ostajemo zatečeni mogućnošću da biseksualni parovi imaju pravo bračne zajednice i pravo nasljeđivanje imovine. Imam “dvije tate” i jednu mamu, imam “šestero deda” i “šestero baka”, a naslijedio sam imovinu od “dvije mame i jednog tate”. Odnosno, pitamo se, kako je uopće moguće biti u trojnom braku? Naravno, ovo je čak jednostavan račun, zamislite tek situaciju u kojoj bi transrodne ličnosti bile u bračnoj zajednici s djecom. Navečer siroto dijete na spavanje primi pusu od mame Safeta, a ujutro od tate Safete. Zanoćiš s mamom, a probudiš se s tatom, ili navečer s tatom i tatom, a ujutro se probudiš s mamom i mamom. A što ako budu tata i babo? Naš patrijarhalno-binarni i religiozno-konzervativni mozak to nikako ne može shvatiti. Zato nam transovci poručuju u svojim brošurama da s našim glavama nešto nije uredu. Odnosno, provode akcije koje nazivaju “depatologizacija transidentiteta” pod nazivom “Rod je u glavi”. To podrazumijeva da nije među nogama.
Teba reći da interspolne osobe postoje, da je zabilježen ovaj rijedak medicinski fenomen i da je riječ o dramatičnim slučajevima koje porodice na samom rođenju dijeteta stavljaju u najteža iskušenja. Stoga, potrebno je biti obazriv, ali to svakako ne podrazumijeva ideološki cirkus i identitetski salto mortale koji proizvode i provode tzv. transovci
No, da se vratimo na ono “utroje”. U Bosni i Hercegovini je sve utroje, pa i parovi postaju “Trojke”. Bune se ovi iz organizacije povorke da se u javnom prostoru ne smiju s partnerom držati za ruku, ljubiti se, tepati si, izmjenjivati poglede, plesati..., a mi napokon shvatamo da oduvijek imamo retrogradnu predodžbu dva muškarca ili dvije žene kako se ljube pred sebiljom, a nikako da iz svoje ograničenosti prihvatimo da se kod sebilja odjednom mogu naći u zagrljaju dva goluba i jedna golubica. Odnosno, dva goluba se ljube, a između njih zaglavila golubica u potrazi za (id)entitetom.
Nadalje, pišu transovci da je interspolnih identiteta u svakoj populaciji prema njihovoj kalkulaciji 1,7 posto. Gejevi i lezbijke kažu da ih je od 7 do 10 posto, a otkako je LGBTIQ+ postala moda s jakom ideološkom (sektaškom i pseudoreligioznom) pozadinom, kalkulira se i s brojkama od 15 do 20 posto populacije. Ako im se pridruže queerovci, uskoro bi ih moglo biti više od Hrvata u Bosni i Hercegovini. Uskoro bi mogli tražiti četvrti (id)entitet, četvrtog člana Predsjedništva BiH.
Možda zato upravo Dragan Čović insistira na nekoj vrsti biseksualnog odnosa utroje. Ali to ne prolazi, jer bošnjački (probosanski) politički um je kalibriran posve na heteroseksualni mode poimanja svijeta. Doduše, ponekad se Homo bosniacus zanosi pričama o četiri žene, vrlo drski primjerci sanjaju o haremskim pustolovinama slavnih predaka, ali sve to isparava nakon jednog oštrog pogleda ženskog primjerka supruge Bošnjakinje. One su čak patrijarhalnije od samih Bošnjaka, što je jednospolni kuriozitet koji itekako primjećuje lider Naroda i pravde Dino Konaković. Pošto je on u političkom “trojka braku”, koji je pritom ideološki posve transrodni i interspolni, osjeća da je njegov (id)entitet ugrožen ženskim primjercima patrijarhalnih Bošnjakinja. Zato ih često pokušava uvrijediti ili omalovažiti. U toj “Trojci” ima nama nezamislivih (id)entiteta, do te mjere kompleksnih da nas uopće ne čudi da će veliki broj njih marširati s LGBTIQ+ aktivistima i zagovarati svoja prava na bh. povorci ponosa.
Odnedavno je tročlanu interspolnu scenu vrlo uznemirila hormonalna reakcija Denisa Zvizdića pa nikako da ga svrstaju u neku od prigodnih ideoloških LGBTIQ+ ladica. On se još uvijek nalazi na prijelazu s heteroseksualnog u transrodno političko okružje. Mogli bismo reći da u ovom trenutku procjenjuje “đe ima više akcije”, bez obzira na to što se akcija snima u B produkciji. U svakom slučaju, već je sada bolje prošao od svog rođaka Aše, koji je nekada bio značajan (id)entitetski ulog na političkom hastalu, a sada je neka sadomazo varijanta koja se šunja i udovoljuje ispod trojkinog stolića.
U svemu tome pojavljuje se i međunarodna zajednica, koja je istodobno i porodilište, i pokop, i socijalna služba, i agencija za dokvalifikaciju spolno zbunjenih (id)entiteta. Posebno Srba. Naprimjer, posve je neprihvatljivo da u Srbiji prevladavaju politički gejevi, a u Republici srpskoj političke lezbijke. Pošto “srpski svet” mora biti homogen i kada uzima i kada daje i kada prima, to je nedopustivo. I zato je potrebno da ih se katarzično prekvalificira. Od NKV spola, ako im se posreći, mogli bi postati i punokrvna visoka stručna spolna snaga s titulom VKV politički (id)entitet.
Ponavljamo, vrlo smo zbunjeni, ali brzo učimo i nećemo se tako lahko predati ovoj političkoj (id)entitetskoj zavjeri koja se nad nas nadvila. U samo jedno smo već sada sigurni. Što god bilo u glavi ili među nogama, znamo to, vidjeli smo, posvjedočili smo, da će bez ikakve sumnje Ivana Marić ostati to što je oduvijek bila – nezavisna politička analitičarka. No, ako među nezavisne (id)entitete zaluta Senad Hadžifejzović i prekine godišnji te mu se pridruže nezavisni babo i kćerka Latić, kao i njihov mentor i finansijer s Prokletija, tada bismo imali problem. Nezavisni (id)entiteti također će tražiti svoja prava na paradi, pa makar u burkiniju s Panonskih jezera. Ili bikiniju, koji se u svim mogućim bojama, pa i duginim, odavno vihori s “Avazovog” tornja.
