Most Mehmed-paše Sokolovića (Stari most u Višegradu) nalazi se u gradu Višegradu blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. vijeka u BiH. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik BiH, a uvršten je na UNESCO-vu listu 2008. godine.

Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu s Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. "Carigradska džada"). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565-1579. godine) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III.

Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939 te 1940. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a sljedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na porušenom dijelu mosta stajala je željezna konstrukcija preko koje se odvijao saobraćaj. Prilikom povlačenja Nijemaca u oktobru 1943. godine i taj je dio razoren.
 
Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939 te 1940. godine.

Roman Ive Andrića "Na Drini ċuprija", za koji je pisac dobio i Nobelovu nagradu i koji je preveden na mnoge svjetske jezike, baziran je na historiji ovog mosta. Roman je kroz historiju mosta prikazao i historiju cjelokupnog podneblja i mnoge značajne događaje u vezi s mostom.

Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih je krajnji otvor uz desnu obalu oslonjen na dva podzida s najmanjim rasponom od 5,20 m. Ostalih deset lučnih otvora raspona su od 10,70-14,80 metara. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine 3,50-4,00 metara i dužine oko 11,50 metara. Na lijevoj obali krajnji otvor se oslanja na ugao mosta kojim prelazi u rampu. Širina kolovoza na mostu iznosi 6,00 metara. Ogradni zidovi su debljine 60 centimetara i njihova dužina iznosi 179,44 metara. Pristupna rampa je široka oko 6,60 metara s ogradama i dužine je oko 120,00 metara. U rampi su četiri lučna otvora, jedan veći na uglu (širine 4,50 metara) i tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasični prelomljeni lukovi s relativno malim ekscentricitetom centara (cca 1,0 metar, a svoda debljine 85 centimetara) čime se približuju polukrugu.

Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, oko pet kilometara niz desnu obalu rijeke Drine. Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima s obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima s uklesanim godinama – na prvom 971/1571., a na drugom 985/1577. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,60 metara iznad mosta.

Na uzvodnoj strani, s trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom-natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove stepenasto prelaze u pravougaono proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Služi namjenjenoj svrsi do danas, piše Historija.