Zadnjih godina stalno se povećava broj onih koji naglas pitaju zašto Izrael, država smještena u Aziji, sudjeluje na evropskom takmičenju poput Eurosonga. Suvislog odgovora na takvo pitanje nije bilo, osim ponekog podsjećanja da se na popularnoj Euroviziji takmiče i još neke vanevropske države, poput Azerbejdžana ili Armenije. Pitanje se znalo dopuniti i radoznalošću oko izraelskog sudjelovanja u nekim evropskim sportskim natjecanjima, pogotovo preko sportskoga kluba Maccabi iz Tel Aviva, pa stvarima oko famozne ABA lige i tako dalje. Nemušti i nedorečeni odgovori na sve ovo mogu se naći po internetu, ali suštinski odgovor izostaje, a on je, kao i sve drugo u vezi s cionističkom državom, tijesno vezan za međunarodnu politiku.
Slušajući aktualni govor upriličen povodom 75. godišnjice osnivanja Izraela, nameće se zaključak da je možda predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen ponudila dio odgovora na to pitanje. Ona je, odašiljući javne čestitke cionističkom režimu, pored ostalog, rekla da su “Izraelci doslovno učinili da pustinja procvjeta”. Nije sada važno da li je to urađeno nelegalno po takozvanom međunarodnom pravu, da li je to odrađeno na nečijem prethodno otetom zemljištu, bitno je da se pustinjska površina ozelenila, da je procvjetala, i to sve preko tehnoloških inovacija izraelske države, što je Von der Leyenova također navela.
Demokratija nije u prvom planu
Ove njene provokativne rečenice, naročito njihova tematika, dovoljno su izazovne bile za korisnike društvenih mreža. Mnogi su negativno reagirali, naročito propalestinski orijentirani komentatori i aktivisti. Kako je očekivano, oni su najviše svojim komentarima podsjećali Von der Leyenovu na jednostrani pristup ovoj godišnjici jer se u političkoj Evropi uglavnom zanemaruje Nakba, to jest katastrofa, kao izraz kojim većina Palestinaca označava ovu godišnjicu osnivanja Izraela. Dan Nakbe obilježava se 15. maja. No, kada se stvari sagledaju malo šire, može se opaziti da je osvrt na višedecenijski progon palestinske populacije samo jedan dio priče kojom se može reagirati na “čestitku” predsjednice Evropske komisije.
Naime, Von der Leyen ovdje ne širi uobičajene tlapnje o “demokratiji, ljudskim pravima i slobodama” kada se govori o izraelskoj državi, što se najčešće forsira pri američkim obraćanjima ovakvim povodima. Ima svakako i toga, ali predsjednica Evropske komisije nije istakla priču o demokratiji u prvi plan već tehnološka dostignuća, razvoj i famozno cvjetanje pustinje, ozelenjavanje, skoro da je ispala ekološka poruka. Gledano iz više različitih uglova, i znajući šta se dešava pod izraelskom okupacijom, ova “ekoporuka” zapravo je morbidna, a na momente ima i prizvuk ruganja žrtvama cionističkog terora. Von der Leyen je na ovaj način poručila kako bi to sve bila pustara da se nije osnovala izraelska država, te kako Palestinci ne znaju ni zemlju obrađivati a kamoli da ta zemlja procvjeta pod njima, za razliku od “genijalnih” cionista. Ispada kao da su Palestinci i drugi koji su živjeli na tom području stoljećima “jeli pustinjski pijesak i kamenje,” jer eto niko nije znao učiniti da pustinja procvjeta dok nije stigla cionistička država prije 75 ljeta.
Cinizam plus cionizam
Kao što izraelski predstavnici s početka teksta uredno nastupaju na Euroviziji, čije je finale ove godine bilo dva dana uoči Dana Nakbe, ili njihove sportske ekipe na evropskim kupovima, tako im se kao nijednoj drugoj državi iz političke Evrope šalje čestitka iz vrha. Relativno originalna čestitka kojom se poručuje izraelskim vođama da mogu slobodno nastaviti s kolektivnom hegemonijom na tuđem zemljištu. Cinizam plus cionizam mogu podsjećati nekoga na uništavanje obrađenih i obradivih površina od Palestinaca kao starosjedilaca tog podneblja. Da bi se dobila ta pustinjska „blagodat“ iz Ursuline čestitke, trebalo je uništiti drugo bilje, ono koje zna biti staro po nekoliko vjekova. Na hiljade palmi i naročito maslinjaka sistematski je uništavala cionistička vlast. Zbog masovnog i svjesnog uništavanja vegetacije, cionistička ideologija za sobom je ostavila pustoš na mjestima gdje se nalazilo hiljade drveća maslina prethodnih godina i decenija. Ali pošto je glavni razlog istrebljenju stabala bio taj što su vlasnici tih maslinjaka Palestinci, koji su uništenjem tolikog drveća ostali bez prihoda za življenje, onda se može govoriti o planskom iseljavanju ljudi preko eliminacije korisnog drveća. Uporedo s pritiskom na tolike ljude da se isele, ide i povremeno ubijanje tih istih ljudi koji se odupiru tolikom pritisku.
Nakon što se odradi posao, onda ide akcija “osvježavanja” pustinje novim tehnologijama, poslije čega pustinja procvjeta, kako reče predsjednica Evropske komisije. Jedan od preduslova je da se zaboravi kako je sve došlo do toga, a njena čestitka godišnjici osnivanja vještačke države Izrael doprinosi tome. Stječe se utisak da je svih ovih decenija glavni razlog masovnim prevarama, kolektivnim naseljavanjem otetih područja, nelegalnim izgradnjama naselja za jevrejske useljenike, bombardiranjem civilnih područja Gaze, hapšenjima bez naloga, zapravo briga za pustinjsko zemljište, da se sve to činilo u korist razvoja ekološke svijesti. Možda se Von der Leyen sjetila da su ove pustinjske bašče i svi ti cvjetovi natopljeni ljudskom krvlju, ali je vjerovatnije da se nije sjetila, ili nije htjela. Svojevremeno je neko spomenuo da je zemljište entiteta Rs u Bosni i Hercegovini posebno „obogaćeno“ fosforom i cinkom koji se razgrađuje iz ljudskih kostiju, čega naravno ne fali širom Rs-a.
Na tragu ovako provokativne čestitke upućene cionističkoj ideologiji iz Evropske komisije, ne bi neobično bilo jednog dana čuti Von der Leyenovu kako naprimjer hvali Rs za uspješno urbaniziranje nekad slabo naseljenih livada u okolini Sarajeva ili za otvaranje novih tvornica na mjestu nekih džamija koje su bile napuštene, ili da hvali Milorada Dodika za uspješno ukidanje egzotičnog „arlaukanja“ s minareta u Banjaluci i drugdje po Krajini. Sve ovo ide u rok službe.
