Monsignore Vincenzo Paglia nedavno je napisao "Mali rječnik kraja života" i razgovarao s najvećim tehnološkim kompanijama o umjetnoj inteligenciji. Prije trideset godina, svijet je na njega gledao kao na arhitektu nevjerojatne posredničke uloge u srpsko-albanskom sukobu.

„1996. godine sam bio posrednik između Slobodana Miloševića i Ibrahima Rugove kako bismo dogovorili tekst mirovnog sporazuma koji bi krenuo od škole i proširio se na druge oblasti. No, pravi žal je bio nekoliko godina ranije, kada su postojali svi uslovi da Srbi, Hrvati i Bošnjaci prime papu Ivana Pavla II da razgovaraju o mogućem mirovnom pregovoru. Poslan od pape Ivana Pavla II, napravio sam jedinstveno putovanje preko Zagreba, Sarajeva i Beograda. Uspio sam uvjeriti srpskog predsjednika Miloševića, hrvatskog predsjednika Tuđmana, Karadžića i Aliju Izetbegovića da ga prime u svojim prijestolnicama. Da započnemo sastanke. Hipoteza je propala zbog protivljenja patrijarha pravoslavne crkve.“

Za italijanske novine govorio je i o svojim sjećanjima na ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

„Teško mi je to reći i može izazvati nelagodu. Ali istina je da je, nakon brojnih iskrenih, ali napetih kontakata u interesu i Srba i Albanaca, postao moj prijatelj. Odatle moje uvjerenje da riječi ponekad vrijede više od oružja. Nije to naivnost, to je dio politike. Vidite, politika i historija u nekim trenucima nam predstavljaju deformisane, iskrivljene, nerazumljive stvarnosti. I životi nekih ljudi ostaju zarobljeni u tim stvarnostima. To vrijedi i za Miloševića. Govorio je veoma loše o Mladiću, čovjeku koji je vodio srpsku vojsku u Bosni.“

Monsignore Vincenzo Paglia  upravo je završio pisanje knjige koje se tiče i umjetne inteligencije.

„Mi smo suočeni sa promjenom epohe. I ovoga puta Crkva je to shvatila prije mnogih vlada i politike, kao što pokazuje i intervencija pape Franju na posljednjem G7. S atomskom bombom čovjek je mogao uništiti svijet, kao i sa klimom; s umjetnom inteligencijom može radikalno promijeniti čovjeka i ljudsko. Ali postoji barijera protiv najrazornijih skretanja: novi humanizam koji Europa može predstavljati kao tačku posredovanja između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, umjetna inteligencija korištena etički i stavljena u službu potreba najpotrebnijih, planeta, mira. To se postiže samo dijalogom, ali uz novinu u odnosu na prošlost: nije sve kroz vlade, što čini sve politički mnogo komplikovanijim.“