Dana 20. juna 1979. predsjednik Jimmy Carter svečano je otvorio revolucionarni uređaj na krovu Bijele kuće: 32 solarna panela koja će pomoći zagrijavanju vile. Gotovo 42 godine kasnije, krovnih ploča već odavno nema, ali korištenje sunčeve energije više se ne doživljava neobičnim ili pionirskim.

Zapravo je predsjednik Joe Biden od čiste energije stvorio stub svog novog infrastrukturnog plana od dva biliona dolara. Postoji samo jedan problem: Zapad je dopustio da im industriju solarnih panela unište jeftiniji kineski rivali - a ti suparnici prvenstveno izrađuju ključne dijelove svojih ploča u Xinjiangu, tamo gdje je proizvodnja zansovana na upotrebi prisilnog rada, piše Foreign Policy.

Danas su Carterove solarne ploče muzejski primjerak, 2010. godine jedan od solarnih panela Bijele kuće postavljen je u Muzeju solarne nauke i tehnologije u kineskom gradu Dezhou. Još jedan od panela nalazi se u Smithsonianu. No, sunčeva energija također se pretvorila u uzbudljivu avanturu dok industrijalizirani svijet i svijet u razvoju pokušavaju izbjeći klimatsku katastrofu.

Priča o solarnim pločama Bijele kuće zapravo je priča o tome kako je Zapad izgubio inovativnu i vitalnu industriju kojom je isprva dominirao. Uzmimo u obzir neke brojke: Između 2006. i 2013, kineski globalni udio u proizvodnji fotonaponskih (PV) ćelija, ključne komponente solarnih panela, narastao je s 14 na 60 posto. Evropska komisija kasnije je primijetila da je 2013. godine "Azija u cjelini činila više od 80% svjetskog udjela u proizvodnji, a Europa je držala samo 3% (dok je 2008. globalni udio Europe bio 26%, a Azije 63%)."

Te je godine njemački div Bosch napustio posao proizvodnje solarnih ploča; njegov kolega njemački div Siemens učinio je to godinu ranije. Ostali njemački proizvođači propali su. Proizvodnja solarnih panela, koja je nekada bila njemačka tvrđava, propala je.

U Sjedinjenim Državama Kongresna služba za istraživanje primijetila je 2015. godine da su „izazovni tržišni uslovi doveli do brojnih bankrota i konsolidacije proizvodnje među solarnim firmama“.

Danas su šest od sedam najvećih svjetskih proizvođača solarnih panela Kinezi, a sedmi - kanadski Solar - toliko je prisutan u Kini da ga planira uvrstiti na tamošnju berzu. InterTechnology / Solar Corp. u međuvremenu miruje.

Naravno, jeftini solarni paneli (poznati i kao solarni moduli) dobri su za svijet koji se pokušava odviknuti od fosilnih goriva. Oni su utoliko važniji što je solarna energija jedan od najisplativijih načina stvaranja energije. Gledano iz te perspektive, ne čudi da je Evropska komisija 2018. godine ukinula svoje dugogodišnje (i u svakom slučaju ne osobito učinkovite) antidampinške kazne kineskim solarnim pločama, uključujući PV ćelije. (PV stanice, koje se sastoje od polisilicija, pretvaraju sunčevu svjetlost u energiju.)

Klimatski je taj potez imao smisla: Kako drugačije potaknuti cijele zemlje da postanu obnovljive? Obustavljene antidampinške kazne pojeftinile su kineske proizvode u Evropskoj uniji i, nažalost, otežale preostalim evropskim proizvođačima solarnih ploča da ostanu u poslu. I u Sjedinjenim Državama ono što je preostalo od domaće industrije solarnih panela borilo se u konkurenciji sa jeftinim kineskim suparnicima.

Sada Biden ide prema obnovljivoj energiji u svom američkom planu zapošljavanja od dva biliona dolara, koji je Bijela kuća predstavila 31. marta i koji s pravom tvrdi da „tržišni pomak prema čistoj energiji predstavlja ogromne mogućnosti za razvoj novih tržišta i novih industrija". Istina. No dok sunce svugdje sija, hvatanje njegove energije nije lako za zemlje s desetkovanom industrijom solarnih ploča.

Zabrinjavajuća stvarnost u stvari zamagljuje sunčane izglede sunčeve energije: Ovisi o Xinjiangu. Kao što je Politico nedavno izvijestio, većina PV stanica potiče iz regije koja je stekla svjetsku sramotu zbog kršenja ljudskih prava Ujgura od strane kineske vlade. "Gotovo svaki solarni modul na bazi silicija, barem 95 posto tržišta, vjerojatno će imati nešto Xinjiang silicija", kaže Jenny Chase, voditeljica solarne analize u BloombergNEF-u za Politico.

Iako kineske vlasti poriču postojanje prisilnog rada, također ne dopuštaju nezavisne inspekcije proizvodnih pogona u Xinjiangu. Zapadni proizvođači moraju vjerovati kineskim partnerima da im nije riječ o prisilnom radu - što je izuzetno slaba osnova za kupovinu robe. Zbog toga je Volkswagen, firma koja je navikla na globalni nadzor, priznao da ne može sa sigurnošću znati jesu li pritvoreni Ujguri bili prisiljeni raditi u njegovim tvornicama u Xinjiangu.

Nedavni izvještaj konzultantske kuće Horizon Advisory koji je upalio alarm u vezi sa prisilnim radom u proizvodnji PV stanica u Xinjiangu izazvao je toliko uzbune u Sjedinjenim Državama da su se ključni proizvođači solarnih panela odmah obvezali da će očistiti svoje opskrbne lance od proizvoda nastalih prisilnim radom premda nisu naveli kako.

Američki senatori Marco Rubio i Jeff Merkley pozvali su, pak, solarnu industriju da dokumentira opskrbu dijelovima iz Xinjianga, a krajem marta senatori John Kennedy i Rick Scott predstavili su zakon koji će spriječiti američku vladu da kupuje solarne panele "koje su proizveli ili sastavili entiteti povezani s kineskom komunističkom partijom".

Prošlog mjeseca užasna sudbina Ujgura, koja uključuje ne samo zadržavanje u logorima, već i stalni nadzor čak i onih koji nisu pritvoreni, dovela je do toga da je vlada Velike Britanije uvela sankcije proizvodnom i građevinskom korpusu Xinjiang, kineskoj vladinoj agenciji koja zapošljava više od desetine stanovništva regije i koja  finansira proizvodnju PV stanica privatnih firmi.

Velika Britanija se pridružila Sjedinjenim Državama, Kanadi i EU, koje su uvele slične sankcije. "Dokazi o široko rasprostranjenim kršenjima ljudskih prava u Xinjiangu ne mogu se zanemariti, uključujući masovno zadržavanje i nadzor, izvještaje o mučenju i prisilnoj sterilizaciji", rekao je britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab prilikom uvođenja sankcija.

Ovo predstavlja ružan izbor: firme, domaćinstva i razne javne institucije mogu ili nastaviti s prljavim emisijama ili se prebaciti na solarne panele koji nose zadah prisilnog rada.

Ali postoji alternativa. Evropska komisija finansirala je projekat nazvan NextBase za proizvodnju solarnih panela koji su mnogo učinkovitiji od kineskih. Neki parlamentarci iz EU-a zalažu se za zakonodavstvo o "čistom lancu opskrbe" koje bi prisililo firme sa sjedištem u EU da pokažu lanac opskrbe bez roba nastzalih izrabljivanjem, a njemačka vlada već dugo radi na takvoj inicijativi.

Zapravo, za kompanije, vladine agencije i domaćinstva najučinkovitiji korak bio bi ne samo kupiti neokaljane ploče, već pokazati kako je to moguće.

Zapadne bi vlade mogle uvesti carine za proizvode nastalje "prljavim radom", na PV stanice nedokumentirane provenijencije, što bi uklonilo umjetno napravljenu prednost u cijenama kineskih PV stanica i potaknulo zapadne kompanije da kod kuće grade veliku proizvodnju PV stanica. To bi pomoglo firmama, domaćinstviuma i institucijama širom svijeta da počnu kupovati svoje ploče od kompanija koje mogu pokazati da ne koriste Ujgure za prisilni rad. Udruženje industrija solarne energije sa svoje strane predviđa da će većina glavnih američkih solarnih firmi napustiti Xinjiang do juna.

To će zasigurno pomoći Ujgurima, čiji prisilni rad koristi proizvođačima samo ako krajnji kupci na to zatvore oči. I svi oni kupci dokumentiranih čistih solarnih panela trebali bi s ponosom objaviti - na primjer, na samim solarnim pločama - da je "ovo čista energija u svakom smislu te riječi".