Monografija Islam i muslimani bužimskoga kraja u najsitnije detalje razrađuje temu dolaska islama na ove prostore te prati organiziranje vjerskog života muslimana Bužima od davnina sve do sadašnjosti. Naručilac pisanja jeste Medžlis Islamske zajednice Bužim, a izdavanje ovog izuzetno bogatog izdanja potpisuje Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”.
Sastoji se od 19 poglavlja, a historijske podatke prati niz fotografskih ilustracija. Predstavljaju se i biografije vjerskih velikodostojnika od dolaska islama u Bužim sve do danas. U knjizi su obrađena dvadeset i dva džemata, džamije te je pisano o imamima Bužimskog medžlisa. Jedno poglavlje posvećeno je vakufima i vakufskoj imovini, a pažljivo su izdvojene i arhitektonske specifičnosti vjerskih objekata ovoga kraja.
Godine 2017. završena je izgradnja Islamskog kulturnog centra u Bužimu i u proljeće te iste godine svečano je i otvoren u okviru manifestacije “Dani vakufa u BiH”. To je za muslimane možda i najznačajniji infrastrukturni projekt realiziran u ovom mjestu od kraja rata i o njegovoj izgradnji, toku od ideje do realizacije, ali i funkciji Amir Sijamhodžić je potanko pisao. Ovo zdanje ima tri sprata i prizemlje, a u njemu se, između ostalog, nalazi sjedište Medžlisa, restoran, kabinetske učionice, dvije hotelske sobe i velika konferencijska sala. Kako je tada predstavljeno, ovaj je objekt kruna Bužima i veliki emanet koji je dat na čuvanje njegovim stanovnicima. U Islamskom kulturnom centru 28. decembra 2019. godine otvorena je i biblioteka, koja broji nekoliko hiljada naslova. Unutrašnjost ukrašavaju slike, grafike i levhe istaknutog umjetnika Seada Emrića.
Uzmemo li u obzir sve navedeno, nije teško pretpostaviti da se u Bužimu dosta pažnje posvećuje i vjerskoj pouci, čiji je razvoj tekao paralelno s nastankom džemata i izgradnjom džamija i mekteba. Od nekad samo jednog bužimskoga džemata i jedinstvenog mekteba danas se došlo do toga da svaki od 22 džemata u sklopu centralnog mekteba ima organiziranu redovnu vjersku pouku te da se ona organizira i u još tri područna mekteba. Kada je riječ o islamskoj vjeronauci, autor piše da je od njenog uvođenja kao nastavnog predmeta u školski plan i program 1992. godine svi učenici s područja Medžlisa Islamske zajednice Bužim gotovo stoprocentno pohađaju. U monografiji “Islam i muslimani bužimskoga kraja” objedinjena su imena svih svršenica i svršenika medresa iz ovog grada, krenuvši od onih najstarijih pa sve do 2020/2021. generacije. Također, nova monografija donosi i podroban spisak svih hadžinica i hadžija kroz historiju, ali i hikaju o Ajki Bunić, koja je žudjela a nije bila u prilici da osjeti posljednji od pet stubova islama.
U sehari zanimljivosti moguće je pronaći zapise o starim krajiškim nišanima, česmama i bunarima, šehidskim obilježjima, pa čak i berberima ovog predjela zemlje bosanske. Inače, tradicija obrezivanja muške djece, u narodu poznata kao sunećenje, na bužimskom području stara je koliko i sam islam. Sve do unazad nekoliko decenija ta se praksa gotovo redovno organizirala u okviru svakog domaćinstva, a nju su provodili iskusni berberi s prethodnim osposobljavanjem za taj posao. Napretkom medicine te promjenom načina života, ljudi su se sve više okretali specijaliziranim medicinskim ustanovama i stručnim ljekarima. Uz slovo o dobrim džematlijama, Amir Sijamhodžić podsjetio je i na neke umrle Bužimljane, a koji su ipak ostavili traga na uvijek ljutom krajiškom tlu. Jedan dio ove knjige otpada i na autorske radove imama, alima i drugih uglednih članova zajednice, koji prenose vlastita iskustva o tome na koji su način svoje živote uskladili s islamskim principima. Prije zaključka, i sam je autor kazao nekoliko riječi o Bužimu i o ustrojstvu njegovog vjerskog života kada je bio dijete, tj. od “mekteba, hodže i džamije”, pa sve do njegovog rada za Islamsku zajednicu.
Recenzenti prof. dr. Ismet Bušatlić, dr. sc. Edin Veladžić i hafiz mr. Mehmed ef. Kudić saglasni su da je “Islam i muslimani bužimskoga kraja” kapitalno djelo koje je korisno i s naučnog aspekta te da je na zanimljiv način predočilo javnosti historiju jednog malog i često zapostavljanog mjesta kao što je Bužim.
“Tematski slojevito, sadržajno bogato i raznovrsno, djelo nudi jasnu sliku srednjovjekovne utvrde, islama, islamskih institucija i muslimana u viševjekovnom trajanju na području sadašnjeg Medžlisa i Općine Bužim. Nastala kao umješna selekcija i uspjela sinteza sijaset tekstova objavljivanih tokom dvadesetoga stoljeća i protekle dvije decenije ovoga vijeka, knjiga Amira Sijamhodžića 'Islam i muslimani bužimskoga kraja' ima čvrsto utemeljenje i na nekoliko čudom preživjelih, srećom sačuvanih, dokumenata iz perioda osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Aktualizacijom podataka i činjenica iz onoga što su o Bužimu i okolini ranije napisali drugi, reinterpretacijom tekstova što ih je do sada objavio u koautorstvu s Adnanom Softićem i Harisom Suljadžićem i kompilacijom svojih radova štampanih u sedmičniku 'Stav', islamskim informativnim novinama 'Preporod' ili sedmičnom listu Unsko-sanske novine 'Krajina', Amir Sijamhodžić je komponirao skladan mozaik u kome se razaznaju bužimski džemati, zrcale alemi sa džamija bužimskoga kraja i odslikavaju životi, karijere i sudbine Bužimljanki i Bužimljana predstavljene u nepreglednoj galeriji svijetlih likova: muftija, muderisa, imama, muallima, hafiza, hadžija, medreslija, vakifa, mutevelija...”, ulomak je recenzije prof. dr. Ismeta Bušatlića.
Amir Sijamhodžić rođen je 1981. godine u Bužimu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Visokoškolsko obrazovanje stekao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, gdje je diplomirao 2006. godine. Zaposlen je kao nastavnik geografije od 2006. godine u Prvoj osnovnoj školi u Velikoj Kladuši, zatim u MSŠ “Bužim” te u OŠ “Bužim”, gdje i danas radi. Autor je, koautor ili urednik više knjiga, od kojih se izdvajaju “Općina Bužim – geografski prikaz”, “Bužim kroz vrijeme”, “Slovo o zavičaju”, “Biografski leksikon općine Bužim”, “Krajiške izreke i poslovice”, “Krajiška sofra”, “Sto godina OŠ 'Bužim' (1920–2020)” te “Islam i muslimani bužimskoga kraja”. Novinske vijesti, izvještaje i članke objavljivao je i objavljuje, između ostalog, u listovima “Krajina”, “Preporod”, “Novo vrijeme” i “Stav”.
