Kišilo je kao da se nebo otvorilo kada smo stigli u Bijelu. Tamo je bilo još vojske pristigle prije nas. Ušli smo u garažu u kojoj su bili vojnici iz jednog od bataljona 108. brčanske brigade. Nismo ni sjeli, kad je došao jedan od oficira s vijestima da ćemo odmah biti prebačeni u Skakavu Gornju.

Nakon dužeg truckanja u kamionima, stižemo na odredište. Čim smo došli, uočili smo da je sve u nekoj strci i panici. Ubrzo saznajemo da su agresorske snage na jednom dijelu ispred nasipa probile naše linije odbrane i potisnule nas nazad. Rekli su nam i da dio linije koji je ostao na desnoj strani trpi konstantne napade i da se ne zna koliko će još dugo izdržati.

Rasporedili su nas po kućama. Svima nam je javljeno da je pokret oko četiri sata ujutro. Stigla su nam i dva tenka kao ispomoć za vraćanje izgubljenih linija.

Brzo smo došli na mjesto na kojem je bila utvrđena izgubljena linija. Izviđači su se vratili i pokazali da se može napasti odmah lijevo od položaja koji smo držali. Počela je djelovati naša artiljerija pa smo pošli u pješadijski napad. S mojom četom bila su i dva tenka. U ovom okršaju agresorske snage brzo su odbačene nazad.

Počelo je puškaranje iza rovova, a mi smo zaposjeli zemunice. Do sedam sati uvečer u potpunosti smo bili zauzeli taj nasip. Čim smo stigli do nasipa, naređeno nam je da tu iskopamo rovove, da na tom mjestu držimo liniju. Tada smo saznali da naše druge dvije čete, poslane da se s nama spoje, nisu uspjele doći do nasipa.

Uskoro smo se i mi i naši tenkovi ukopali u nasip. Čekali smo da padne večer.

U toku noći bilo je granatiranja i pucnjave, ali je sve prošlo dobro. Kada je svanulo, rečeno nam je da će i Šemsina četa poći u napad da se s nama spoji. Za nekoliko sati uspjeli su doći do nasipa pa su sada naše dvije čete tu držale liniju.

Ujutro nam je rečeno da smo pedesetak metara u klinu i da se dobro pazimo s bokova. U toku večeri naša lijeva strana popunjena je jedinicom pristiglom s Dizdaruše.

Tu su drugu noć agresori jako napadali, ali nam ništa nisu mogli. Te smo noći imali jednog ranjenog borca.

Jutro je bilo mirno. Izišli smo iz rovova i malo se zezali. Hamza i Asif skuhali su kahvu i zvali su nas da dođemo kod njih...

Prolazi kraj nas jedan borac iz Šemsine čete i pita jesmo vidjeli dolje u vodi jedan transporter i dva vojnika u njemu. Čim je on to rekao, otišli su dolje neki naši borci i zaista ondje zatekli uništen transporter i dva mrtva vojnika. Kad se to i kako desilo, to niko od nas nije znao jer je to bilo prije našeg dolaska na ove položaje.

Oko deset sati prije podne agresorski vojnici počinju napad. Otvara se prava borba, artiljerija tuče bjesomučno, a tenkovi kreću na naše položaje. Agresori pokreću totalni napad, ali prostor ispred nasipa postaje za njih prava grobnica.

Teren ispred nas pokriven vatrom iz dva teška mitraljeza bio je neprobojni zid za njihovu pješadiju. Dio njihovih vojnika uspijeva se probiti preko nasipa tačno na mjestu na kojem je bio onaj uništeni transporter. Ostali su zarobljeni krijući se iza transportera pod jakom vatrom s naše strane. Na kraju su morali spašavati živu glavu bježeći kroz šašu na desnu stranu, ostavljajući za sobom još dva mrtva na samom vrhu nasipa.

Odmah nam je javljeno da se dobro pazimo, da ne izlazimo iz dobro ukopanih rovova. Preko motorola javljaju nam da jedinica s Dizdaruše ima mrtvih i ranjenih. Oni su bili lijevo od nas, a napadale su ih mnogo jače snage.

Predvečer, oko šest sati, opet je bio artiljerijski dvoboj. Četnici uz podršku artiljerije opet kreću u napad da nas izbiju iz klina. Nama nisu mogli ništa, ali ubrzo saznajemo da je jedinica s Dizdaruše ponovo izgubila nekoliko vojnika i da imaju šest ranjenih. U tom napadu agresorske jedinice puštene su u klopku i ponovo su doživjeli totalni debakl.

Tokom večeri ponovo su na nas napali. Došli su blizu nasipa, ali bivaju odbijeni. Ostatak noći prošao je mirno.

Oko dva sata kao da se nebo bilo prolomilo. Noseći crne zastave s mrtvačkim glavama na dvije “prage”, uz podršku tri tenka, četnici kreću u totalni napad na naše linije odbrane.

Sve je u dimu. Obje naše čete su u zaklonima. Granate padaju po nasipu i po vodi. Naša artiljerija uzvraća. Oko četiri sata popodne agresorska artiljerija prestaje djelovati.

Na položajima koje su držale jedinica s Dizdaruše vladao je mrak, kao u pola noći, iako je bio sunčan i topao dan.

Istog trena otvorena je strahovita pješadijska vatra na cijeloj liniji fronta. Ispaljivani su trombloni, bacane bombe, svako je pucao iz čega je imao, nastao je pakao.

Jedinica iz Dizdaruše udaljena od nas 300–400 metara bila je, vidjeli smo to sa svojih položaja, u velikim problemima. Lavovski su se borili, ali su bili petostruko brojno nadjačani. Agresori su već na nekim mjestima bili prešli preko nasipa.

Dio naših jedinica odmah im je upućen u ispomoć. U tom momentu i mi smo napadnuti. Jako, s lijevog boka.

Četnici su kroz manju šumu uspjeli doći do naših rovova na lijevom boku. Tu se odvijala bitka prsa u prsa. U našu tranšeju upali su još neki vojnici poslani kao pojačanje čak iz Brke. Avdo je galamio na motorolu da se naša dva tenka odmah povlače nazad i da djeluju s novih položaja. Ovako su bili veoma blizu četnicima, a padom lijevog boka našli bi se u opasnosti da budu zarobljeni.

Agresorski vojnici pokušavali su na sve načine izbiti naš lijevi bok. Cijela linija ispred nas bila je zavijena u dim. Odjekivale su zaglušujuće detonacije.

U tom su momentu u tranšeje počeli ulaziti vojnici sa svih strana. Pojačanje je stiglo u posljednji čas. Uskoro je i tranšeja bila premala koliko nas je bilo.

Sada je jaka pješadijska vatra dolazila s naše strane, praćena tutnjavom dva teška mitraljeza. Prebacili smo se brzo na lijevi bok u ispomoć našim momcima.

Agresori, koji su pokušali forsirati nasip, našli su se u gadnom problemu. Nisu mogli ni naprijed ni nazad pa su skakali u kanal koji je vodio na četničku stranu. Neki su uhvaćeni u mrežu metaka padajući pokošeni i ostajući na nasipu.

Desno od nas odjeknula je eksplozija. Njihov tenk, koji se poprijeko povlačio pored nasipa, bio je zahvaćen plamenom. A onda je uslijedila još jedna detonacija i kupola je odletjela u stranu. Počela je opća bježanija agresorskih vojnika.

Nakon što je utihnulo, naši su s nasipa uspjeli izvući jedanaest mrtvih tijela agresorskih vojnika.

Otišli smo do momaka s Dizdaruše. Bilo ih je teško prepoznati onako garave i prljave. Iako vidno desetkovani, ovi lavovi uspjeli su odbraniti svoj dio linije i onemoguće izbijanje desnog boka, što bi bilo pogubno i za naš dio linije.

Na prelijepu ravnicu, dok je sunce zalazilo, padao je prvi suton. Ovdje se iskovala još jedna bitka ka putu u slobodu. Još jednom smo pokazali da smo tvrd orah za one koji su htjeli da nam uzmu sve...