Za doktora Seada Redžepagića može se reći da je jedan od najboljih stomatologa protetičara u Bosni i Hercegovini. Svoj veoma uspješni radni vijek proveo je na poslovima specijaliste iz oblasti stomatološke protetike, s prestižnom titulom – primarijus. Bio je omiljen među kolegama profesorima, među svojim studentima i pacijentima.

Danas u dobrom zdravlju i raspoloženju provodi penzionerske dane. Mnogi nisu znali da ovaj nenametljivi intelektualac piše poeziju, da je objavio 10 knjiga poezije i šest slikovnica. Malo se ili gotovo nikako ne zna da je on autor kaside Ikre, koja je bila himna Bošnjačke zajednice kulture Preporod, i kaside Da je Bosna od Dženneta dio. Ovaj put u priči o ovom istaknutom intelektualcu preovladavat će poezija koja je okupirala dobar dio njegovog života. 

„Teško je sada reći kad sam osjetio poetski nerv. Dok si malehan, tada se izražavaš spontano, družeći se s drugovima. U osnovnoj školi recitujemo pjesmice za djecu drugih autora. Mora da u insanu postoji taj jedan sadržaj koji poput izvora čeka da izbije na površinu i poteče poput potočića. Potok može potrajati ili nastupi suša i ugasi ga. Najvažnije je zapisati ono što osjetiš pa to kažeš naglas.

Ako je to u formi koju nazivaju pjesmom, tada si počeo izgovarati pjesme. U mladim danima samo se govorilo, nije zapisivalo. Sjećam se jednog pismenog zadatka u sedmom razredu osnovne škole kada nam je nastavnica, koja je predavala naš jezik, zadala da napišemo sastav pod naslovom Jesen u šumi. Ja sam napisao tri stranice u svesci i sve se rimovalo. Nastavnica Zineta prozvala me je da pročitam šta sam napisao. Kada sam pročitao prišla mi je, povukla me za uho i rekla da sam sve prepisao.To naravno nije bila istina. Ozbiljnije sam počeo pisati kada sam iz moga Duvna došao u Sarajevo da studiram. Moja želja bila je da studiram književnost i režiju.

Naime, kao gimnazijalac, vodio sam mnoge konferanse i glumio amaterski. Pitanje moga amidže Šerifa ‘Od čega ćeš živjeti, brate’ odvelo me je na Stomatološki fakultet. Duvno mi je puno falilo i učeći u studentskom domu počeo sam da pišem o Duvanjskom polju. Tako je nastala zbirka koju sam naslovio Livada. Naredna osjećanja vodila su me kroz kratki stih do zbirke pjesama Ne šaraj mi po tišini. Ova zbirka promovisana je u BZK 'Preporod' 1995. godine, u vrijeme ubijanja u našem gradu. Želeći da, dok sam još živ, nešto ostavim i djeci Bosne i Hercegovine, napisao sam dosta pjesama za djecu i objavio ih u zbirci Lejlin dnevnik. Posebno izdvajam pjesmu Daću Bosni sve klikere, koju smo izvodili u toku Agresije na BiH. Pjesmu je izvodio hor djevojčica Danijava raja.

Ovaj naziv proizišao je iz imena moga prijatelja Džanija Hota, kantautora, danas moga kolege, doktora stomatologije. Pjesmu smo preko telefona proslijedili u Tuzlu profesorici muzičkog Sunčici. Ta pjesma postala je himna u Tuzli. Izvodio ju je hor djece Cvrčak. Prije agresije na našu domovinu moj brat Enis, akademski slikar, i ja uradili smo šest slikovnica. Neposredno prije objavljivanja u Svjetlosti počela je Agresija. Slikovnice smo izložili u galeriji Paleta pod naslovom: Nepročitane slikovnice. Iz Lejlinog dnevnika komponovano je dvanaest pjesama koje su, u organizaciji RTV BiH, izvođene na Malom šlageru sezone“, priča Redžepagić za Stav.

Redžepagić je napisao i niz kasida i ilahija. Posebno su poznate njegove kaside Da je Bosna od Dženneta dio i Ikre. O inspiraciji za duhovnu poeziju i kako su nastale i komponovan ove dvije kaside kazao je:

„Vrijeme preživljavanja u Sarajevu u vremenu ubijanja ljudi otvorilo je u meni novi izvor toka riječi. Nisam ni znao da on postoji u meni. Ove pjesme svrstao sam u zbirku Dova za Bosnu. Zbirka sadrži četrdeset pjesama i četrdeset crteža džamija iz cijele BiH. Crteže je radio moj brat Enis. Bilo je to: jedna pjesma, jedna džamija. Bio je to naš ratni dnevnik. U ovoj zbirci je i pjesma Da je Bosna od dženneta dio. Pisao sam u vremenu iščekivanja kada ću biti ili ranjen ili rahmetli. Kako je ova pjesma dospjela u javnost? U vrijeme prvog prekida ubijanja u Sarajevu moj prijatelj Džani ponudio mi je da odemo na Dobrinju.

Donekle smo otišli tramvajem, a potom pješke. U povratku Džani mi je predložio da se vratimo u grad na biciklima. Krenuli smo. Negdje ispred Muzeja revolucije na mom biciklu ispuhala ja prednja guma. Preko puta nas bio je neboder na Grbavici iz kojeg su četnici snajperom ubijali ljude u Sarajevu. Nezgodno mjesto. U tom trenutku prema nama dolazio je čovjek na biciklu. Zaustavio se. Upitao se s Džanijem. Džani je tada rekao: ‘Sejo, ovo je Halim Koši, kompozitor. Halime, ovo je Sead i on piše pjesme.’ Halim je tada rekao da bi volio da neko napiše tekst za himnu BZK Preporod, te da je to bila želja i rahmetli Alije Isakovića. Razišli smo se, a u meni je ostalo razmišljanje o tome šta je Halim rekao. Tražio sam po mislima smisao i sadržaj. Kada sam legao u krevet, naišao je refren i odmah poslije njega i stihovi pod nazivom Ikre. Tu pjesmu sam pokazao Halimu. Rekao mi je da je pjesma napisana u sedmercu i da je to forma ilahije. Ovu pjesmu Halim je uglazbio s muškim horom Preporod.

Tada je to bio jedini aktivan hor. Sačinjavali su ga profesionalni pjevači: Edo Pandur, Salem Trebo, Sabahudin Kurt, Miralem Kruškić i drugi. Ovom pjesmom otvoren je prvi Ramazanski koncert u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Oktet Preporod je i na turneji po Evropi, gdje god je nastupao, izvodio ovu pjesmu. Tekst pjesme Da je Bosna od Dženneta dio Halim Koši je vidio na stolu u mojoj ordinaciji. Pročitao je i rekao ja da ima hor koji izvodi ilahije i kaside, a sastojao se od djevojčica iz mesdžida kod Vječne vatre. Predložio je da odemo u mesdžid kod Vječne vatre, gdje su bile članice hora. Tu su uvježbale izvođenje kaside. Prvo javno izvođenje bilo je uz ramazan u Begovoj džamiji. Hor djevojčica Ašk od tada je svaku noć izvodio ovu pjesmu po narudžbi u drugoj džamiji. Nakon Agresije na BiH pjesma je bila pala u zaborav. Na otvaranju obnovljene Aladža džamije u Foči izvedena je ova pjesma. Prenijeli su je svi mediji.

Ono što nije korektno jeste činjenica da nije naveden autor teksta. Od tada se pjesma izvodi na čitavom dunjaluku, od BiH do regije, Evrope Kanade, Amerike. Suosjećajući s gradovima koji su stradali od dušmanske ruke, ja sam ih upisivao u pjesmu nastojeći da je zaokružim od sabaha do jacije. Neko me jednom upitao gdje je ikindija, nisam je stavio, previdio sam. Pjesma se može proširiti. Neki su me pitali u komentarima na izvedbu na YouTubeu zašto nema njihovog grada u pjesmi. Moj odgovor je svima: ‘Kada izvode lokalno pjesmu, mogu u zadnjem redu spomenuti svoj grad.’ Ni u zadnjoj verziji pjesme Ikre koju su izveli i snimili hor Preporod i Šaha nije naveden autor teksta.“