Historičar, režiser, političar

S rahmetli Bakirom Tanovićem, historičarem, filmskim režiserom i političarem upoznao sam se u Sarajevu početkom rata. Iako je među nama bila povelika razlika u godinama Bakir je vazda bio mlad duhom. Bili smo nerazdvojni na svim kongresima intelektualaca i bošnjačkim saborima održanim u glavnom gradu tokom opsade. Kada je na Prvom Bošnjačkom saboru 27/28.09.1993-e službeno vraćeno naše historijsko ime Bošnjak i potvrđen naš bosanski jezik zaključili smo da će historija zabilježiti ovaj događaj, a ne Owen-Stoltenbergov mirovni plan o kojem smo raspravljali. Sabor ga je većinski podržao uz uslov da se vrate silom otete teritorije. Mi smo glasali protiv plana. Ja sam za Bakira odranije čuo jer je bio pionir BH dokumentarnog filma. Režirao je igrane filmove "Ovčar" i "Ljubav i bijes", te dokumentarce "Kesonci i ‘Kameni spavač’. Prošlost svoje zemlje prikazivao je u filmovima ‘Znamenje srednjovjekovne Bosne’, ‘Gazi Husrev-begova biblioteka", "Sve što je zapisano ostaje". Film "Muhadžiri" je priča o tragičnom egzodusu našeg naroda u Tursku. U vrijeme kad se pojavio film je izazvao veliku pozornost zbog svoje teme o kojoj se pričalo samo po muslimanskim kućama. Bakir nikada nije bio komunista, pa se njegov kreativni umjetnički potencijal nije do kraja ostvario, jer je bio ideološki stigmatiziran. Mislim da nije nikada prežalio što nije mogao snimiti dugometražni film "Omer-paša Latas" za koji je napisao scenario. Nisu bili podobni ni on ni tema.  Napisao je historijski roman "Huska Miljković" i "Historija Bosne u okviru Osmanskog Carstva". Za krajiškog komandanta Husku Miljkovića ispričao mi je glasinu da se bojao mraka.

Pokret za oslobođenje BiH

Bakir je potomak ključkih kapetana iz Gatačkog polja, sin advokata Jusufa Tanovića i majke Fate Ćurčić. Supruga Remza bila je iz trebinjske porodice Zupčević. Uvijek bi se raznježio kada bi pričao o svojoj sestri, poznatoj naučnici Nazi Tanović-Miller. Bakir mi se odmah dopao, zbog svoje intelektualne širine, neposrednosti i sposobnosti da pažljivo sasluša svoje sagovornike. Bili smo veoma bliski i gajili medjusobno poštovanje. Od njega sam dosta naučio o politici, jer ko god hoće da se bavi historijom naprosto mora razumjeti politiku. Historija je učiteljica života, a ja bih dodao i profesorica politike. Jednom mi je dao zlata vrijedan savjet: "U politici ne smiješ dozvoliti da te iznerviraju ili isprovociraju, pojest ćete ako izgubiš kontrolu nad sobom". Osnovali smo Pokret za oslobođenje BiH, udruženje građana, intelektualaca, platformu za slobodu mišljenja, političke ideje neopterećene partijskim stegama i disciplinom. Poslije rata Bakir je bio osnivač i predsjednik Pomorskog društva BiH. Smatrao je da bi izgradnja luke u Neumu bila strateški interes BiH.

Zašto je propala Jugoslavija ?

"Znaš li ti Tarik zašto je propala Jugoslavija?" upitao me je jednom Bakir na početku rata. Ja razvezao priču i raspredao teorije. Slušao me strpljivo, a kad sam završio on mi je rekao: "Tačno je to što si govorio, ali to nije suštinski razlog." "Pa de mi reci koji je razlog propasti Jugoslavije?", upitao sam znatiželjno, dok sam "premotavao" u sebi šta sam izostavio. "Razlog propasti je taj što je zgrada Skupštine Jugoslavije napravljena na vakufskoj zemlji" kazao je Bakir bez trunke sumnje. Zaista, zgrada Narodne skupštine u Beogradu je izgrađena na mjestu nekada najljepše Ejnehan-begove džamije, srpski prozvane Batal-džamijom, kao i velikog muslimanskog mezarja oko nje. Zgrada je dovršena 18. oktobra 1936-e godine nakon skoro 30 godina od početka gradnje. Svo vrijeme pratile su je sujevjerne priče o prokletstvu. Ova zgrada sazidana na haramu "dohakala" je svim učesnicima gradnje, a na groblje historije ispratila je čak šest država: Kraljevinu Jugoslaviju, DF Jugoslaviju, FNRJ, SFRJ, SR Jugoslaviju i državnu zajednicu Srbije i Crne Gore. Kao historičar Bakir je lako mogao poredati stvari na racionalan način, ali je kao iskreni musliman imao i duhovnu spoznaju, pa je mogao zaključiti da je kazna za svetogrđe bila pravedna po Božijoj odredbi.

Atentat u Skupštini

Od Bakira sam saznao šta je bio neposredan povod za atentat koji je izveo srpski radikal Puniša Račić u Narodnoj skupšini Kraljevine SHS 20.06.1928. Račić je držao ostrašćen i provokativan govor u kojem je otvoreno zaprijetio da će "upotrijebiti i drugo oružje" da bi zaštitio interese srpstva. Opozicionari su mu uzvratili dobacivanjem. Dr. Ivan Pernar (HSS) je prema Bakirovom navodu rekao: "Nas nećete opljačkati kao što ste bosanske begove". Aludirao je na agrarnu reformu koja je nesumnjivo bila pljačka stoljeća pod režimskim pokroviteljstvom Kraljevine SHS. Glavne žrtve su ciljano bili Bošnjaci, muslimani, koji su ekonomski razoreni i gurnuti u veliko siromaštvo i bijedu. Puniša Račić je zatražio od predsjednika skupštine da kazni Pernara, ili će ga on kazniti. Potom je izvukao pištolj parabellum i upucao zastupnike Hrvatske seljačke stranke; prvo Ivana Pernara, zatim Đuru Basaričeka i Ivana Granđu i ubio Pavla Radića. Smrtno je ranio vođu HSS-a Stjepana Radića koji je kasnije podlegao. Izbili su veliki protesti i zavladala opasna kriza. Kralj Aleksandar Karađorđević je ukinuo parlamentarizam i uveo tzv. šestojanuarsku diktaturu.

Lakše je vodat’ cuke nego gurati kolica

Nekim povodom, mislim 1994-e, Bakir je otputovao iz Sarajeva u Zagreb. Vratio se poslije mjesec dana. Mi smo u opkoljenom Sarajevu bili uskraćeni za informacije o onome što se dešava u slobodnom svijetu. Zato smo ga željno propitkivali, a on nam je strpljivo besjedio. Na moje iznenađenje, kao da je sebi, a ne nama, postavio pitanje: "Šta se ono dešava u Zagrebu? Allahselamet?" Ja sam namah "zagrizao": "Mora da je nešto veliko čim se toliko ibretiš." "U naselju gdje sam stanovao, u parku sam viđao svakog dana mlađe žene, ali nijedna nije gurala pred sobom kolica sa djetetom", iščuđavao se. "Pa šta onda rade" upitao sam poprilično naivno? "Samo cuke vodaju" rekao mi je s blagim osmijehom. Mnogo kasnije sam shvatio da je naslutio europski put. Lakše je vodat’ cuke nego gurati kolica.

Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine?

Bakir Tanović objavio je 1995-e historijsku studiju: "Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine?" Od početka rata su "zaraćene strane", kako su ih na naš užas nazivali predstavnici međunarodne zajednice koji su posredovali, stalno pregovarale s ciljem zaustavljanja strašnog krvoprolića. Nervirali smo se kada bi srpski lideri i pregovarači drsko iznosili propagandističke teze da je preko 70 posto teritorije BiH u srpskom vlasništvu. To naravno, nije bilo istina, ali oni su "mahali" kvazinaučnim studijama i sumnjivim istraživanjima. BH-strana nije imala nista slično da ponudi. Zato sam sugerirao Bakiru: "Mi znamo da nisu istinite one srpske tvrdnje o procentu njihovog vlasništva nad zemljom u BiH, ali mi nemamo knjige ili naučne studije koje bi to opovrgle. Zašto ti ne bi kao historičar napisao knjigu i rasvijetlio ko su stvarni vlasnici zemlje u BiH?" Izgleda da je prijedlog pao na plodno tlo, jer se 1995-e pojavila knjiga Bakira Tanovića "Ko je vlasnik BiH?" Jednom smo zajedno gostovali u ratnom Studiju 99 Adila Kulenovića.

Predgovor dubrovačkog gospara Banca

Ugledni hrvatski povjesničar, dubrovački gospar Ivo Banac, koji je i sam doživio da sluša lažne propagandističke "podatke" o preko 70 posto srpskog vlasništva nad zemljišnom površinom u BiH, napisao je sjajan predgovor:

-U beogradskom centru znaju da je najbolja odbrana napad. Dok falsifikator proizvede tri laži, znalac uspije odgovoriti na jednu. Ipak, postoje laži koje su dugoročnog dometa. Stoga je veoma dobro da se upravo sada pojavljuje veoma temeljita studija Bakira Tanovića, poznatog filmskog reditelja, koji nikada nije prestao biti povjesničar. Potomak ugledne porodice Tanovića, ključkih kapetana iz Sandaljeva grada u Gatačkom polju, Bakir Tanović je perom i filmskom vrpcom dokumentirao izuzetno zapletene okolnosti bosanske povijesti. Ovom studijom, u kojoj nudi niz novih tumačenja, Tanović daje definitivne odgovore na pitanje zemljišnog posjeda u BiH. Osnovna je Tanovićeva teza da su muslimanski vlasnici, kao linearni nasljednici predotomanske zemaljske gospode, posjedovali mulkovna dobra, dakle svoje neograničene nekretnine, a ne mirijsko zemljište, koje bi inače izravno pripadalo Porti, i s kojim bi spahija mogao tek ograničeno raspolagati. Sekundarna je teza posebnost-i šarenilo-odnosa između kmeta-zakupca i vlasnika, koji nisu istovjetni s ustaljenim zapadnim feudalnim modelima, a isključuju svaku vezanost za zemlju i vlasnika. Iz toga slijedi da su agrarne reforme u BiH iz vremena Kraljevine SHS i Titove Jugoslavije predstavljle smišljenu otimačinu, kojom su na prosjački štap bačeni obični vlasnici, često sitni posjednici, a ne neki bajoslovni orijentalni bogataši. Iz Tanovićeve studije izvire gospodski ponos stare bošnjačke elite, ali i zov za novim savezom između zemlje i opetovano destkovana naroda. Osobno se nadam da će uza sve pouke iz krvavog stvaranja nove bosanske države u tom novom savezu biti mjesta za djecu kmetova i vlasnika, bez obzira na vjeru i narodnost. Bosanska će se ideja tako izdići iznad svih vlasničkih posebnosti, a baština Gorčinova neće biti tuđa u svojoj zemlji.

Poslije Bakirove knjige, medijskih elaboracija, kao i radova drugih autora srpska propaganda o većinskom srpskom vlasništvu zemlje u BiH od preko 70 posto se ugasila.

Bakir je preselio na Ahiret 2012-e. Nek’ mu je rahmet veliki.