U nedavnim graničnim sukobima poginulo je skoro 100 ljudi iz dvije susjedne centralnoazijske države, što ukazuje da bi njihova trvenja mogla destabilizirati cijeli region.

Dok su se lideri Kine, Rusije i nekih centralnoazijskih država sastali u uzbekistanskom gradu Samarkandu na godišnjem sastanku Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) pre desetak dana, izbili su intenzivni granični sukobi između dvije zemlje članice Kirgistana i Tadžikistana.

Na stotine slučajeva ranjavanja ljudi prijavljeno je i sa obje strane do dogovora o prekidu vatre 16. septembra. Regionalni stručnjaci, međutim, nisu previše optimistični u pogledu prelaska primirja u trajni mir.

„Interesantno je da su se sukobi Kirgizije i Tadžikistana dogodili kada je bio sastanak ŠOS-a“, kaže Otabek Omonkulov, uzbekistanski akademik, čiji se rad fokusira na politiku Centralne Azije.

Šutnja Uzbekistana i Kazahstana, dvije države koje su posredovale između Kirgistana i Tadžikistana tokom prošlih sukoba, natjeralo je mnoge stručnjake da se pitaju da li je regionalno rivalstvo prešlo tačku deeskalacije, kaže Omonkulov za TRT World.

I Uzbekistan i Kazahstan, koje su dvije bivše sovjetske republike, nedavno su odabrali pažljivu političku liniju u pogledu svojih odnosa s Moskvom, ostajući neutralni po pitanju ukrajinskog sukoba.

„Niko ih ne obuzdava“, kaže Raffaello Pantucci, viši saradnik na Royal United Services Institute (RUSI), britanskom think-tanku, govoreći o tome kako su autsajderske evroazijske sile odlučile ne intervenirati u kirgiško-tadžikistanskom sukobu.

Sukobi su primorali više od 137.000 kirgiskih civila da pobjegnu iz pograničnih područja, što izgleda ukazuje na to da su Tadžikistanci bili agresivnija strana. Ali Tadžikistan je optužio Kirgistan da je izazvao nedavne borbe.

Zašto sada?

Pantucci vjeruje da bi "agresivno" ponašanje Tadžikistana moglo biti povezano sa "opštim stavom u vladi" jer je predsjednik Emomali Rahmon, koji je na čelu bivše sovjetske republike od 1994. godine, nedavno pokazao neke znakove da bi se uskoro mogao povući.

Kao rezultat toga, tekući proces sukcesije u Dušanbeu, koji ima mnogo veze sa Rahmonovim naslijeđem, mogao bi da stvori određenu nervozu u tadžikistanskom rukovodstvu, prema Pantučiju. „Bili su na sličan način agresivni u Gorno-Badakhshan autonomnom regionu (GBAR)“, kaže Pantucci, misleći na nedavne tenzije između centralne tadžikistanske vlade i lokalnog stanovništva u GBAR-u.

Ali dodaje i da trenutne tenzije nisu posebno nove. „U stvari, sukobi koje smo nedavno vidjeli na granici zaista sežu čak i prije pada Kabula“, kaže on. Sporne tvrdnje o pograničnim regijama glavni su izvor stalnih tenzija između dvije države, kaže on.

Najnoviji razlog za eskalaciju tenzija mogao bi biti vezan za recipročne optužbe da jedna strana blokira drugoj strani pristup izvorima vode, navodi Pantucci. Iako je teško otkriti pravi okidač, on vjeruje da su nedavne tenzije "nastavak onoga što se dešava već duže vrijeme".

Kirgiško-tadžikistanski sukobi su takođe izvor glavobolje za Rusiju, koja je izgleda zaglavila u svojoj ofanzivi u Ukrajini. Moskva ima snažan uticaj na obje države. „Siguran sam da ne vole da vide borbu između Kirgiza i Tadžika, ali u prošlosti nisu ništa uradili po tom pitanju“, kaže Pantucci.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, vodeći glas u ŠOS-u, koji želi da pretvori u alternativni savez protiv zapadne dominacije, pozvao je obje strane da "preduzmu korake za rješavanje situacije što je prije moguće".

Kamal Alam, vojni analitičar i nerezidentni viši saradnik u Atlantskom savjetu, vidi zapadnu političku motivaciju u nedavnim graničnim sukobima između dvije centralnoazijske države, koje imaju bliske veze s Rusijom.

„Neki kažu da je to povezano sa opštom agitacijom Rusije koju su inspirisale SAD da destabilizuju cio ruski bok širom Centralne Azije“, kaže Alam za TRT World. “Mislim da ih (SAD) ne guraju direktno. Ali više je to strategija da se uznemiri ruska podloga”, dodaje on, misleći na Centralnu Aziju, kritičnu regiju, koja je pod uticajem Moskve od 19. vijeka.

Umjetne granice

Stručnjaci vjeruju da pravi problem između Kirgistana i Tadžikistana seže do vještačkih “kolonijalnih” centralnoazijskih granica koje je uglavnom iscrtao bivši Sovjetski Savez, komunistička država, koja je stvorila srednjeazijske republike, podijelivši među njima regiju koja je pretežno naseljena turkijskim narodima.

„Dok Kirgizi i Tadžici imaju granicu dugu 970 kilometara, više od 400 kilometara nije dogovoreno između obje države do sada“, kaže Omonkulov. „Oni stalno imaju problema na tim spornim pograničnim područjima jer obje strane tvrde da imaju svoj suverenitet“, kaže uzbekistanski akademik.

U posljednjih 12 mjeseci u tim pograničnim područjima dogodilo se više od sto odvojenih sukoba, prema navodima kirgistanskih vlasti, kaže Omonkulov. Obje zemlje odbijaju da naprave bilo kakve ustupke drugoj strani, što potencijalno povećava šanse za oružani sukob, kaže akademik.

Tokom nedavnih sukoba, Biškek je zatvorio svoje granice sa Tadžikistanom, što je, prema riječima Omonkulova, bio udarac za trgovinu Dušanbea koja ide preko Kirgizije.

“Toliko zajednica je podijeljeno preko ovih granica što je odgovaralo SSSR-u, ali ne i lokalnom stanovništvu. Pomalo kao na indijsko-pakistanskoj granici ili afganistansko-pakistanskoj granici. Dakle, glavni problem su neispravne granice, prkoseći historiji”, kaže Alam. „Sada se nacionalizam i geopolitika kombinuju za supersile i regionalne sile koje izazivaju trvenja.”

Poput zapadnih kolonijalnih dizajna na Bliskom istoku i potkontinentu, Sovjeti su povukli centralnoazijske granice kako bi kontrolisali region, kaže Omonkulov. Da bi dokazao svoju tezu, uzbekistanski akademik navodi primjer Ferganske doline, etnički raznolike regije, koju je krajem 19. stoljeća okupirala Ruska imperija.

“Sovjeti su podijelili Fergansku dolinu na tri sovjetske republike, Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan, u smislu da bi, ako bi ove države u budućnosti izborile svoju nezavisnost, imale nesuglasice jedna s drugom u pogledu svojih teritorija u historijskoj regiji,” kaže Omonkulov.

Dijelovi doline Fergana leže u istočnom Uzbekistanu, južnom Kirgistanu i sjevernom Tadžikistanu. Kao rezultat toga, pogranična područja Kirgistana, turkijske države, i Tadžikistana, države sa većinskim perzijskim stanovništvom, imaju miješano stanovništvo, uključujući i Kirgize i Tadžike, kao i Uzbeke i druge.

Izvor: TRT World