Prije nekoliko dana prenatrpan gumenjak koji nije bio osposobljen za plovidbu bez ikakvih navigacijskih alata, prevrnuo se između grčkog otoka Kosa i turskog ljetovališta Bodrum. Jedanaest stanovnika Gaze na brodu bilo je nasukano na moru dva sata u mrklom mraku sve dok turska obalna straža nije uhapsila njih osam i dovela ih na obalu.
Niko od tih mladića nije odlučio napustiti Gazu: bili su na to prisiljeni. Nikada ne bi napustili svoje najmilije da su imali i najslabiju šansu za goli život.
Ali 15 godina drakonske izraelske opsade, isprekidane povremenim vojnim napadima, zajedno s 14 godina unutarpalestinske podjele, Hamasove represivne vladavine i ravnodušnosti PA, potpuno su uništili život u Gazi i učinili njezinu beznadežnu mladež nezaposlenom i malodušnom. Jedina opcija koja preostaje osiromašenom stanovništvu Gaze je da se utopi u moru ili da se uguši dugovima, poniženju, očaju, strahu i oskudici.
Sada je uobičajeno u opkoljenoj enklavi vidjeti visokoobrazovane inženjere, medicinske sestre ili računovođe, koji su navršili tridesete, ali nikada nisu bili u stanju sami sebi zaraditi, nikada se nisu zaljubili, nisu osnovali porodicu i nikada nisu stvarno okusili život.
Gotovo je uobičajeno vidjeti mladiće i djevojke kako šepaju na svakom uglu i ulici, koji su izgubili ruke i noge od metaka izraelskih snajperista tokom protesta. I više nije neobično čitati u vijestima o tome da je neko pokušao samoubistvo.
To je ono što mnoge mlade iz Gaze tjera da svjesno krenu na tako smrtonosno putovanje. Palestinci koji riskiraju svoje živote kako bi pobjegli biraju jedini put koji znaju kako bi dokazali da još uvijek imaju mogućnost izbora.
Koje druge opcije postoje? Ako se okrenu granicama, Izrael će ih ubiti. Ako se obrate Egipćanima, suočit će se s iznudom: zahtjevom za astronomskim mitom samo kako bi živjeli, ali ne i radili u Egiptu, podložni deportaciji svakog trenutka. Ako se obrate palestinskim vlastima, neće ih čuti, ako krenu na ulicu protiv Hamasa, pretući će ih.
A sve se to događa usred sramotnog nerada i pristanka na takvo stanje vlada u SAD-u, Evropi i arapskom svijetu. Mnogi stanovnici Gaze dane provode stojeći na obali ili na društvenim mrežama s hashtagom "Želimo živjeti".
Da stvari budu još gore, otprilike u isto vrijeme kada se dogodila izbjeglička tragedija na moru, među ljudima se proširila fotografija s vjenčanja sina umjerenog vođe Hamasa. Prikazan je mladoženjin 22-godišnjeg brat i njegova sestra kako poklanjaju paru dvije avionske do ljetovališta Sharm el-Sheikh, za boravak u Domina Coral Bayu s 4 zvjezdice.
Ironično, Mohammedov otac vodi Ministarstvo za socijalna pitanja Gaze, koje nadzire finansijsku pomoć siromašnim porodicama. Iako oca smatraju pristojnim, pobožnim i filantropskim, njegov sin, poput djece mnogih vođa Hamasa, optužen je da uživa u raskošnom načinu života.
Prije dvije godine slična je kontroverza izbila oko istog sina, potaknuta snimkom njegova rođendana i svađe oko stola pretrpanog hranom. Za većinu stanovnika Gaze to je bio razuzdani i razvratni prizor.
Ova dva incidenta, čamac smrti i ekstravagancija, potakla je raširenu tvrdnju da postoje dvije Gaze; jedna za razmaženu djecu apatičnih vođa Hamasa, opremljenu terencima, najnovijim iPhoneima, blistavim zabavama i izletima u Istanbul i Kairo i jedna za ostatak, gladne i beznadežne, na meti grabežljivaca, doslovno i politički, na kopnu i na moru.
Sinovi vođa Hamasa rijetko su nezaposleni; nikad ih se ne vidi kako stoje u redovima za UNRWA bonove za hranu i nikad se ne ukrcavaju na čamce smrti.
Izraelska vlada nedvojbeno voli iskorištavati slike Hamasove klike o korumpiranoj i upadljivoj potrošnji u Gazi kako bi skrenula krivnju sa svoje brutalne opsade i ometala međunarodno finansiranje Gaze.
Istina je, međutim, da čelnici Hamasa svoje bogatstvo duguju dobrim dijelom izraelskoj opsadi i unutarpalestinskoj podjeli. Obje je dovelo do toga da Hamas upravlja Gazom već 15 godina, onemogućivši opoziciji mogućnost da ih svrgne demokratskim izborima ili da je smatra odgovornom.
Izraelska blokada je osnažila Hamas. Ona snaži njihov monopol na otpor, daje mu izgovor da potisne protivnike, da kritičare označuje kao agente Izraela i da tako skrene kritik s njegove represivne i nefunkcionalne vlade.
Izraelsko kolektivno kažnjavanje Gaze potiče značajne simpatije prema Hamasovoj platformi i retorici i potiče donacije pokretu koji se predstavlja kao branitelj i osvetnik Gaze. I odnedavno Jerusalema i Al-Akse.
Izraelska proizvoljna ograničenja i sankcije spriječile su obnovu Gaze i razvoj infrastrukture, onesposobile većinu njenog privatnog sektora, koji bi mogao ponuditi barem rudimentarni alternativni centar moći ili otpor Hamasu.
No, sankcije su rezultirale daljnjim osnaživanjem Hamasa, koji je vješto ovladao načinima krijumčarenja onoga što je potrebno u Gazi i za razvoj brojnih poslovnih aktivnosti u zemlji i inozemstvu kako bi ostvario prihod i finansirao svoj sistem.
Posve je besmisleno živjeti u situaciji u kojoj je Hamasu puno lakše primati gotovinu iz Katara preko Izraela u vrećama s novcem nego lokalnom preduzeću da uvozi čokolade, rukavice ili nekvalitetne pumpe za vodu. Sve je to Izrael nedavno zaplijenio pod izlikom borbe protiv terorizma. Lakše je nabaviti RPG na crnom tržištu nego legalno uvoziti građevinski materijal.
Izraelska blokada i izostanak palestinskog jedinstva najteže su pogodili djecu, žene i mlade iz Gaze. Hamas je naučio prilagoditi se i napredovati u takvom okruženju, a aktivisti i omladina u Gazi, koji bi mogli srušiti Hamasovu vladavinu, očajnički traže put za bijeg, unatoč tome što znaju cijenu koju bi svako od njih mogao platiti.
