Kultura | 08.01.2021.

Mjesto savršene ljepote

Proglašena je mjestom svjetske baštine 1984. godine, a dobrom univerzalne vrijednosti 2014. godine, U njoj historija, kultura i umjetnost imaju smisla

REDAKCIJA

Nije važno jeste li musliman, kršćanin, Jevrej ili ateist, ljepota ne poznaje religiju. Mogli smo svjedočiti ratovima, mržnji, protjerivanjima, ali kad pogledate građevinu poput današnje katedrale u Córdobi, sve negativne emocije nestaju i prevladava samo jedna: najbezuvjetnije divljenje. To je vjerojatno temeljni razlog zašto ovu džamiju u tom gradu i dalje brižno čuvaju u savršenom stanju.

Proglašena je mjestom svjetske baštine 1984. godine, a dobrom univerzalne vrijednosti 2014. godine, U njoj historija, kultura i umjetnost imaju smisla.

Malo je spomenika koji su se dostojanstveno oduprli zubu vremena poput džamije u Cordobi. Ovaj je hram izrastao na obalama Guadalquivira, gradnja bi i u današnje vrijeme bila popriličan podvig. Sadašnja džamija izgrađena je 786. godine na staroj vizigotskoj crkvi koja je također sagrađena na ostacima paleokršćanske crkve. Kasnije, 833. godine i do 988. godine, proširivana je u nekoliko navrata kako bi mogla udomiti više vjernika (namazima je moglo prisustvovati do 30.000 ljudi).

U to je vrijeme postala najvažnija džamija na Zapadu i najviši izraz islamske umjetnosti u Španiji. U 16. stoljeću, kada je islam definitivno protjeran s poluotoka, renesansna katedrala ugrađena je u središte lađe, u srcu džamije.

Zvonik, odnosno stari minaret čiji su ostaci i danas vidljivi, označava identitet grada i džamije. I to je radio cijeli svoj život. Oduvijek se nametao krajoliku Córdobe. U njemu postoje konstruktivni doprinosi različitih arhitekata koji mu daju današnji izgled. Uz to, on je najbolji način za početak posjeta: penjanje uz njegove 203 stepenice dok ne dosegnete 54 metra visine.

Da biste ušli, morate platiti dva eura, osim građana Cordobe koji ulaze besplatno. Ali to se itekako isplati. Uspon je laganim, čvrstim i ne baš uskim stepenicama. Pogled sa njega je nevjerovatan. S visina se prema obzoru pružaju rijeka Guadalquivir, historijsko središte Córdobe i veličanstveni rimski most.

Možemo reći da je ulaz kroz vrata Oprosta (biskup je oprostio vjernicima koji nisu mogli platiti desetinu) u Patio de los Naranjos jedna od onih stvari koje vas čine sretnima. Morate uživati ​​polako, hodajući, diveći se, uživljavajući se u njegovu historiju. To je stara muslimanska avlija za pranje.

Dugo je 130 metara, a široko 50, a ime duguj stablima narandže, njih 98  posađenim u nizu u 17. stoljeću, Izgrađeno je zbog uzimanja abdesta. 

Voda je bila bitna, stoga na terasi možete pronaći dvije velike fontane i tri mlaza vode. Najistaknutiji je izvor Santa Marije, koja se naziva i Caño del Olivo, barokna fontana iz 17. stoljeća.

Prvo što vidite unutra je soba za molitvu. Sastoji se od 11 uzdužnih lađa i 12 poprečnih lađa koje se sastoje od spektakularne "šume" od 856 stubova (imala je 1003) spojenih s 365 dvostrukih lukova potkovica. Stubovi i lukovi upućuju na beskonačno u kojem Bog živi.

Obilazak ovog mjesta jedinstveno je estetsko i emocionalno iskustvo. Dok hodate ispod lukova, igra svjetlosti, boja i simetričnih oblika je izvanredna.

Ubrzo nakon molitvene sobe "šuma kolona" pretvara se u katedralu. Nakon protjerivanja muslimana, kršćanski su kraljevi koristili staru džamiju za molitvu sve dok u 16. stoljeću Karlo V. nije kršćansku katedralu ugradio u utrobu džamije. Prvi je kamen položen 1523. godine i prošlo je dvjesto godina dok radovi nisu završeni. A onda je dobila ime Gospinog Uznesenja.

Općenito, džamije su okrenute prema kibli, prema svetom gradu Meki. Međutim, to nije slučaj sa džamijom u Cordobi. Meka je na istoku, a Córdobin mihrab pokazuje na jug, čini se da je Damask utjecao na njen položaj.

Mihrab je posebno raskošan. To je uzvišeni prostor u kojem je čistoća mramora ukrašena bizantskim mozaicima od zlata i bronze.

Ovo monumentalno čudo se od 2010. može posjetiti i noću. Tajanstvenost, fantazija i šarm istovremeno. Obilazak počinje s Patio de los Naranjos, gdje vas dočekuje dokumentarna projekcija o povijesti džamije i grada Córdobe. Zatim s audio vodičem nastavljate unutar hrama, gdje igra zvuka i osvjetljenja pomažu produbiti njegovu duhovnu vrijednost.

Cijena noćnog ulaza  je 18 eura, za djecu između sedam i deset godina je devet eura a djeca mlađa od sedam godina ulaze besplatno. Noćne ture traju sat vremena i broj posjetitelja je ograničen broj posjetitelja, kako bi doživjeli što jači osjećaj intimnosti.

Povezani članci

Nermin Šehić: Želio sam da uradim s bošnjačkom poezijom ono što je Eliot učinio s engleskom

GODIŠNJICA ROĐENJA: Alija Isaković bio je vizionar daleko ispred svojeg vremena

Kada je Sicilija bila muslimanska

Glas žrtava silovanja u BiH