Neki mjeseci u kalendaru imaju posebno značenje zbog događaja koji su se u njima dogodili. Za muslimane je jedan od takvih mjeseci rebiul-evvel, treći mjesec hidžretskog kalendara, koji se u islamskoj tradiciji posebno veže za život Muhammeda, a.s. Prema mnogim izvorima, Muhammed, a.s., rođen je 12. rebiu-l-evvela 571. godine u Mekki.

Međutim, značaj ovog mjeseca nije samo u jednom datumu. Rebiul-evvel je dio muslimanskog kolektivnog sjećanja na čovjeka čiji je život promijenio društvo u kojem je živio i ostavio trag daleko izvan granica Arabijskog poluotoka. Zbog toga se tokom ovog mjeseca u muslimanskim zajednicama posebna pažnja posvećuje njegovom životu, njegovim riječima, postupcima i vrijednostima koje je zastupao.

Muhammed, a.s., u islamskoj tradiciji nije zapamćen samo kao poslanik koji je prenio Objavu. Njegov život istovremeno je i priča o odnosu prema ljudima. U njemu se susreću porodica, prijateljstvo, siromaštvo, rat i mir, nepravda i oprost, različitost i zajednički život. Upravo zato se njegovo naslijeđe ne može razumjeti samo kroz velike historijske događaje. Mnogo toga nalazi se u svakodnevnim postupcima.

Kako razgovarati s čovjekom koji se ne slaže s nama? Kako postupiti prema slabijem? Šta učiniti kada imamo mogućnost da uzvratimo na nepravdu? Kakav odnos imati prema roditeljima, djeci, komšijama i ljudima koji od nas ništa ne mogu dati zauzvrat? To su pitanja koja život Muhammeda, a.s., čine relevantnim i danas.

Kur'an ga opisuje kao „milost svjetovima“, a u drugom ajetu muslimanima se predstavlja kao "divan uzor". Upravo u tome leži jedan od razloga zbog kojih njegovo ime i danas zauzima posebno mjesto u životu muslimana.

Rebiul-evvel zato nije samo vrijeme prisjećanja na rođenje Poslanika, a.s. On je prilika da se ponovo otvori pitanje šta znači slijediti nečiji primjer. Jer moguće je mnogo govoriti o nekoj osobi, a malo toga primijeniti iz njenog života.

U vremenu u kojem se svakodnevni razgovor sve češće pretvara u sukob, u kojem se ljudi brzo dijele na "naše" i "njihove", a društvene mreže omogućavaju da se osuda izgovori prije nego što se o drugome išta sazna, poruke iz života Muhammeda, a.s., dobijaju posebno mjesto. Njegov odnos prema ljudima nije počivao na tome da su svi bili isti kao on. Naprotiv, njegov život odvijao se među ljudima različitih karaktera, uvjerenja, porijekla i društvenog položaja.

Zato se i ljubav prema Poslaniku, a.s., ne bi trebala mjeriti samo brojem izgovorenih salavata ili riječima kojima se govori o njemu. Ona se pokazuje i onda kada čovjek odluči prešutjeti uvredu, pomoći nekome ko mu ne može uzvratiti, biti pravedan kada bi mu nepravda više odgovarala ili se prema slabijem ponašati s dostojanstvom.

U bosanskohercegovačkoj muslimanskoj tradiciji rebiul-evvel ima posebno mjesto već stoljećima. Sjećanje na Poslanika, a.s., prenošeno je kroz generacije, kroz usmenu predaju, književnost i različite oblike vjerskog života. Rođenje Muhammeda, a.s., bilo je i snažan izvor književnog nadahnuća, pa su o njemu pisali brojni autori, među njima i poznati bosanskohercegovački pjesnici i učenjaci.

To je možda i najzanimljiviji dio priče o ovom mjesecu: način na koji se jedno historijsko sjećanje pretvorilo u dio kulturnog identiteta generacija muslimana. U Bosni se ono nije prenosilo samo kroz knjige i predavanja, nego i kroz porodične razgovore, djecu koja su učila o životu Poslanika, a.s., i generacije koje su njegovo ime nosile kao dio vlastitog vjerskog i kulturnog identiteta.

Ali svako sjećanje ima smisla samo ako proizvodi nešto u sadašnjosti.

Rebiul-evvel je zato podsjetnik da se vrijednosti o kojima se govori ne završavaju na riječima: blagost se pokazuje u načinu na koji razgovaramo, pravednost u načinu na koji donosimo odluke, milost u odnosu prema slabima, a vjera u načinu na koji se ponašamo onda kada nas niko ne posmatra.

Zato je možda najbolji način da se razumije značaj rebiul-evvela upravo u tome da se ne pitamo samo šta se dogodilo u tom mjesecu, nego i šta bi se u nama trebalo dogoditi kada se toga prisjetimo.