Gostujući u jutarnjem programu N1 televizije u utorak, predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić ponovo je govorio o tome kako se vjernicima ispred mostarskih džamija prošlog petka dijelio časopis Stav, što je Hadžikadiću očit primjer neraskidive veze između političkih organizacija i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. “Vjera može da razgovara s politikom, ali ne kad ima samo jedna politička opcija i jasno da signal da je to ta opcija”, kazao je Hadžikadić, dodavši:

“Ne vidim ja problema da religija razgovara s politikom, ali sa svim političkim opcijama da bi ih uputio da se ponašaju na čist, pravedan i pošten način, ali ne može razgovarati samo s jednom stranom, nego sa svim strankama. Ja nikada nisam prigovorio gospodinu Izetbegoviću što razgovara s reisom Kavazovićem, a razgovara. Samo se nadam da će reis Kavazović isto tako razgovarati sa svim političkim opcijama.”

Ne znamo kako bi tačno izgledao razgovor između religije/vjere kao jednog i politike kao drugog sagovornika, ali ova Hadžikadićeva formulacija implicira da reis Kavazović trenutno ne razgovara s predstavnicima niti jedne političke opcije koja nije SDA, što je očita laž i potvora na časnog reisul-ulemu. Kavazović je razgovarao i razgovara ne samo sa SDA već sa svim predstavnicima političkih opcija desnog i lijevog spektra, bez obzira na njihovu političku snagu ili impotentnost. Zbog toga je reisul-ulema prije dvije godine primio čak i Mirsada Hadžikadića, i to u trenutku kad se ovaj vratio iz Amerike i najavio kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Hadžikadić je tada reisul-ulemu upoznao s razlozima ove svoje odluke te “namjerom da vodi fer i korektnu političku kampanju u kojoj će iznositi vlastiti program umjesto da se bavi drugim političkim subjektima i ličnostima”. Iako Hadžikadić danas implicira da se ovaj susret nikada nije desio, podsjećamo da je tada Kavazović kazao kako se “očekuje da će kandidatura profesora Hadžikadića unijeti svježinu u načine vođenja predizborne kampanje u BiH, te da javnost očekuje nove i svježe ideje”. Ovim podatkom koji Hadžikadić namjerno izsotavlja još se jednom potvrdio kao manipulator koji iznosi lažne informacije. Nismo sigurni da je pod novim idejama reisul-ulema podrazumijevao ideje vezane za organiziranje džemata i eksplikaciju odnosa između abdesthane, mektepske učionice i centralnog molitvenog prostora – ideju da je džamija samo onaj dio objekta u kojem se klanja. A upravo to su nove ideje koje je iznio Hadžikadić na N1. Naime, na pitanje o promoviranju Platforme za progres u bošnjačkim džamijama u Sjedinjenim Američkim Državama, koje je bh. javnosti razotkrio glavni urednik Stava Filip Mursel Begović, Hadžikadić je, umjesto da se poklopi po ušima, objasnio da se uz džamije u Americi prave i posebne “društvene prostorije”, smatrajući valjda da sama džamija nije društveni prostor.

“Ta jedna slika se pojavila ne u džamiji nego u društvenim prostorijama izvan. U Americi se džamije prave tako da imaju i tu društvenu komponentu pored sebe, i tu smo razgovarali. To je bilo na poziv jednog džematlije koji je isto i član Platforme za progres, koji je čuo od svojih članova da bi željeli da me upoznaju i saznaju više o Platformi za progres. To je upriličeno samo za one koji su htjeli da dođu. Ja nisam donio nikakve materijale, ta osoba jeste za one koji žele da znaju više. Ja sam pozvan da govorim o Platformi za progres, stanju u BiH, a to nije bilo u džamiji – bilo je izvan”, neuvjerljivo je Hadžikadić pravdao legitimitet svog političkog skupa u džamiji.

Iz ovog citata možemo zaključiti da Hadžikadić smatra kako je organiziranje događaja u džamijama – pardon, u “društvenim prostorijama” – na kome će se promovirati jedna politička opcija legitimno ukoliko nešto takvo organizira jedan džematlija i ukoliko promotivne materijale ne dijeli predsjednik političke stranke, već njen član, kakva je bila “ta osoba” koja je Hadžikadića pozvala u džemat. S druge strane, ukoliko se ispred džamija – na unutar njih, čak ni u društvenim džamijskim prostorijama – dijeli časopis koji promovira jednu zajedničku listu, a ne tek jednu stranku, onda je to dokaz povezanosti vjere i politike, čitaj: Islamske zajednice BiH i Stranke demokratske akcije. Međutim, očito je SDA došla tek do džamijskog harema, za razliku od Hadžikadića, koji je džamijski prag davno prešao, ali ne da bi klanjao, već u “društvenim džamijskim prostorijama” organizirao politički skup.

Na kraju razgovora za N1 Hadžikadić je buncao o nekakvom konceptu u kojem, “pored legitimnog Hrvata, sada imamo i legitimnog Bošnjaka”. Ma šta time htio implicirati, Hadžikadić je ovim uspio skrenuti pažnju tek na to da ne razumije ili ne želi razumjeti pravni okvir na kojem je utemeljena država Bosna i Hercegovina, a u kojem se legitimitet pojedinih državnih funkcija osigurava izbornom voljom jednog od tri konstitutivna naroda. No bar to ne treba zamjeriti nekome ko je prije nekoliko mjeseci izgovorio rečenicu: “Ja jesam Bošnjak! Jesam. Ali sam isto tako, u ovoj sredini, pod uticajem naučio od svih onih koji su živjeli ovdje i žive ovdje pa mogu reći da sam i Srbin i Hrvat i Jevrej i Rom i ostali Bosanac na ovim prostorima... i zato ovo jeste revolucija.” Odnosno, Hadžikadić je Bošnjak i musliman prema potrebi, a ne prema opredjeljenju i uvjerenju. Jedan dan je Srbin, drugi Hrvat, a treći dan Bošnjak. Četvrti dan sve je odjednom. To liči na onaj vic koji se pričao u bivšoj Jugoslaviji i koji je opisivao neopredijeljenu poziciju muslimana. Pitaju Muju je li Hrvat ili Srbin, a on odgovara: “Jesam!”

Predsjedniku Platforme za krizu identiteta ne zamjeramo njegove identitetske dvojbe, ali ga pozivamo da ne potvara reisul-ulemu na “bigajrihak”, te da, kako bi rekao Karl Kraus, vlastitu bolest ne prodaje kao terapiju.