Mirovni prijedlog koji su američki izaslanik Steve Witkoff i ruski izaslanik Kirill Dmitriev dogovarali mjesecima stavlja Ukrajinu pred jednu od najtežih odluka u njenoj novijoj historiji. Rat više ne ostavlja mnogo prostora za simbolične geste ili političke izjave. Svaka dalja odgoda može značiti dodatne ljudske žrtve i gubitak teritorija, zbog čega prijedlog dobija na težini iako za Ukrajinu nosi velike ustupke i rizike.
Kontrola nad Donbasom
Okvirni sporazum daje Rusiji dva ključna cilja zbog kojih se bori od početka invazije. Prvi je trajno odustajanje Ukrajine od članstva u NATO savezu, što bi bilo uneseno u ukrajinski ustav, dok bi NATO u svoje statute uveo odredbu da Ukrajina neće biti primljena u budućnosti. Drugi je de facto ruska kontrola nad Donbasom radi zaštite stanovništva koje se identifikuje kao etnički rusko, čime Moskva dobija kontrolu nad područjem u kojem tvrdi da štiti svoje sunarodnjake.
Prijedlog otvara i prostor da Ukrajina i njen predsjednik pronađu izlaz iz trenutne pat pozicije. Volodimir Zelenski već godinama trpi pritiske nacionalističkih grupa koje su mu prijetile i kada je 2019. pokušao pregovarati o autonomiji Donbasa bez predaje teritorije. Danas se suočava sa još težom odlukom jer bi prema novom prijedlogu morao prepustiti Rusiji čitav Donbas, uključujući oko 14 posto teritorije koju Ukrajina još uvijek kontroliše, kao i dijelove Hersona i Zaporizhije koje drži ruska vojska.
Za Zelenskog to nije samo politički izazov nego i pitanje lične sigurnosti. Ako plan predstavi kao svoj izbor, nacionalisti bi ga mogli optužiti za kapitulaciju. S druge strane, američki tim mu daje mogućnost da pokaže da odluku donosi pod pritiskom i bez realne alternative. Kratak rok za prihvatanje i prijetnja obustavom pomoći predstavljeni su kao mehanizam koji mu daje opravdanje da kaže da je učinio sve što je mogao.
U javnom obraćanju Zelenski je upozorio da Ukrajinu čeka teška zima i rizik gubitka ključnog partnera ako odbije kompromis. Takva poruka naglašava težinu situacije u kojoj se zemlja nalazi. Rat se ne odvija povoljno i daljnje odbijanje dogovora vodi ka većim žrtvama i novim teritorijalnim gubicima.
Iako mnogi na Zapadu tvrde da plan predstavlja jednostranu predaju Ukrajine, izmijenjena verzija dokumenta donekle je ublažila takve kritike. Američki tim ističe da je riječ o živom dokumentu u kojem su uvaženi ključni ukrajinski zahtjevi. Ti zahtjevi uključuju sigurnosne garancije, dugoročni ekonomski razvoj, zaštitu infrastrukture, slobodu plovidbe i politički suverenitet. Ukrajinski pregovarači tvrde da je ostalo vrlo malo od početne verzije.
Približavanje Evropskoj uniji
Ukrajina zadržava pravo na približavanje Evropskoj uniji, uključujući povlašteni pristup evropskom tržištu tokom procesa razmatranja članstva. Teritorijalni ustupci, koliko god bolni bili, zadržavaju Ukrajinu unutar granica u kojima većina stanovništva ostaje lojalna Ukrajini, što smanjuje vjerovatnoću budućih unutrašnjih sukoba. Rusija je, umjesto zahtjeva za službeni status ruskog jezika i priznanje Ruske pravoslavne crkve, pristala da se Ukrajina obaveže na evropske standarde zaštite manjina.
Ukrajina dobija sigurnosne garancije iz Washingtona u vidu odlučnog koordinisanog odgovora na novu agresiju, uz logističku i obavještajnu podršku. Ograničenje ukrajinske vojske na 600 hiljada vojnika ne predstavlja realno ograničenje jer zemlja ne može održavati takvu brojnost u miru.
Politički interesi
Sporazum sadrži i odredbu o općoj amnestiji, što je zapravo bio ukrajinski zahtjev kako bi se izbjegla revizija međunarodne pomoći i novi politički potresi.
Nakon gotovo četiri godine rata, sporazum je bolan, ali nudi put da Ukrajina ostane suverena država sa 80 posto teritorije, da izbjegne dalji gubitak života i da se čvrsto veže za Zapad uz sigurnosne garancije i vojsku koja bi bila najveća u Evropi poslije Rusije. To je posljednja realna prilika da se rat okonča prije nego što Ukrajina izgubi još više.
