Od prvog je dana sve krenulo naopako. Čim je potpisao za Barcelonu, propustio je početna dvije sedmice prvenstva nakon pozitivnog testiranja na koronavirus. Nakon što je nekoliko sezona u Italiji igrao na visokom nivou u Rimu i Torinu, Pjanić je prihvatio ponudu Blaugrane zbog svoje želje da igra u Španiji.

Bio je i na listi želja madridskog Reala ali dijeljenje svlačionice s Leom Mesijem nakon što je to isto radio s Cristianom Ronaldom bilo je privlačnije. Barça ga je smatrala dobrom zamjenom za Sergia Busquetsa ili nadopunu za španskog reprezentativca ako Ronald Koeman odlučio smjestiti u tim oba vezna igrača.

Desetak mjeseci kasnije, sve iza zvijezde prelaznog roka u ljeto 2020. godine je negativno. U posljednja tri mjeseca reprezentativac Bosne i Hercegovine odigrao je mizernih 28 minuta.

Tokom prve dionice sezone Koeman je i imao izvjesno povjerenje u veznog igrača. To se vrijeme poklopilo s brojnim eksperimentima koje je nizozemski trener činio u veznom redu Blaugrane, gdje nije uspijevao naći najbolju poziciju za Frenkieja de Jonga. Međutim, u odlučujućem dijelu sezone Pjanić je potpuno nestao iz planova trenera Barcelone.

Koeman je pronašao svoj nedodirljivi vezni red s Busquetsom, De Jongom i Pedrijem. Čak je odlučio dati više minuta uvijek u posljednjim trenucima utakmica Riquiu Puigu prije Pjanića a minute je prije Pjanića dobijao i Ilaix Moriba.

Bosanskhercegovački reprezentativac je šutio sve do marta ove godine klada je izjavio nešto što je protumačeno kao alarm jer je shvatio da nije u planovima svog trenera. “Zamolio bih trenera za kontinuitet, dvije ili tri utakmice kako bih mogao pokazati svoj fudbal. To je ono što treba svakom fudbaleru. Ali nastavit ću raditi na svakom treningu kako bih dobio priliku“, rekao je u intervjuu za Mundo Deportivo.

Barcelonu je Pjanić koštao 60 miliona eura. Veznjak je stigao u Barcelonu u razmjeni s torinskim Juventusom u koji je Arthur Melo otišao za 70 miliona eura. Operacije je obavljena samo kako bi Barcelona makar malo dovela svoje račune u red u finansijskoj sezoni 2019/20 ali se i to na kraju ispostavilo pogrešnim.

Katalonci su na papiru dobili 10 miliona eura u zamjeni, ali Arthur je zarađivao tri miliona neto godišnje, dok je Pjanićeva plaća viša od sedam miliona eura.

Dolazak Joana Laporte na mjesto predsjednika kluba ulio je optimizam navijačima Blaugrane. Pred nama je ljeto u kojem će se trebati riješiti visokih plaća i igrača bez doprinosa na terenu. Po svemu sudeći Pjanić je, s obzirom na nisko povjerenje Koemana, jedan od prvih favorita za napuštanje Katalonije.