U novembru 1918. ratna situacija u Njemačkom Carstvu postala je neodrživa; u roku od šest sedmica, svi njihovi saveznici su kapitulirali pred Trojnom Antantom. Posljednja zemlja Centralnih sila od oktobra je pokušavala postići što povoljnije primirje, ali su Sjedinjene Države svoj potpis uslovljavale prihvaćanjem niza mjera koje je njemačka vlada smatrala neprihvatljivim, od kojih je glavna bila abdikacija cara Wihelma II.
Kada se Austro-Ugarsko Carstvo predalo 3. novembra, očito je bilo pitanje dana kada će to i Njemačka slijediti. Vojna situacija se još više pogoršala kada su se dijelovi mornarice i vojske pobunili suočeni s onim što su smatrali beskorisnim žrtvovanjem života u već izgubljenom ratu. U strahu da će nemiri izazvati revoluciju kakva se dogodila u Rusiji, njemački političari i vojskovođe požurili su prihvatiti oštre mirovne uslove ne sluteći da svoju zemlju vode u novi rat.
Konačna se kriza odvijala u noći 29. oktobtra, kada je njemačka flota na putu prema Sjevernom moru odbila upustiti se u borbu s britanskim brodovima prkoseći višim oficirima i započinjući pobunu koja se proširila većim dijelom zemlje u nekoliko dana. Kad se pobuna proširila na gradove, pritisak na cara postao je neizdrživ.
Konačno, 9. novembra, Kaiser se odrekao svoje titule i odmah otišao u Nizozemsku, vjerojatno strahujući od sudbine kakva je zadesila ruskog cara Nikolaja II i njegovu porodicu. Posljednji njemu odani vojnici ovaj su bijeg protumačili kao izdaju.
Nekoliko dana prije toga njemačka delegacija otišla je u Francusku na potpisivanje primirja. Dana 8. novembra stigli su na dogovoreno mjesto sastanka, nakon čega su ispraćeni do tajnog mjesta gdje će se održati potpisivanje mira, čistine u šumi Compiègne. Maršal Ferdinand Foch, vrhovni zapovjednik savezničkih vojski, čekao ih je u automobilu ali nije došao da pregovara.
Francuski vojni veteran jednostavno je njemačkom izaslanstvu predao dokument sa svim zahtjevima Saveznika, dao im 72 sata da ih prihvate i ostavio ih sa grupom savezničkih oficira rekavši da će se vratiti najkasnije tri dana kasnije da čuje njihov odgovor.
Popis zahtjeva nametnuo je Njemačkoj snažnu demilitarizaciju, gubitak teritorija, ratnu odštetu i strateške ustupke saveznicima. Njemačka delegacija protestvovala je zbog uslova koje je smatrala zloupotrebom i tipičnijima za predaju nego za primirje, ali nije bila u poziciji pregovarati. Posebno kritizirana tačka bio je nedostatak reciprociteta u sporazumima, kao što je obaveza Njemačke da oslobodi sve ratne zarobljenike dok Saveznici nisu bili obavezni učiniti isto s Nijemcima, ili sloboda kretanja savezničkih brodova dok je zadržana pomorska blokada Njemačke.
Dana 10. novembra izaslanstvo je obaviješteno o Kaiserovoj abdikaciji dan ranije, a novoimenovani kancelar Friedrich Ebert dao im je nalog da potpišu bez obzira na uslove. Primirje je potpisano u pet ujutro 11. novembra, pod nadzorom maršala Focha i objavljeno tokom slijedećih nekoliko sati, da bi konačno stupilo na snagu u 11 ujutro po pariškom vremenu. Unatoč tome, neprijateljstva su se nastavila do dogovorenog vremena i u tim posljednjim satima rata umrlo je gotovo 3000 ljudi.
Žurba sa sporazumom i teški uslovi nametnuti Njemačkoj posijali su sjeme nezadovoljstva iz kojeg će izrasti nacizam. Konkretno, najteži militaristički sektori nisu prihvatili da je Njemačka mogla izgubiti rat i pripisali su poraz navodnoj zavjeri socijaldemokrata i Jevreja.
Takve su priče došle, među ostalima, i do kaplara po imenu Adolf Hitler, koji je primljen u vojnu bolnicu nakon napada plinom. Liječnici koji su ga liječili izvijestili su da je "histerično reagirao" na objavu primirja, čak je otišao toliko daleko da je patio od privremene sljepoće, a vojni psihijatar ga je opisao kao "opasno psihotičnog". Hitler to poniženje nikada nije zaboravio.
Dana 22. juna 1940. konačno mu se ukazala prilika da se osveti: Treći Reich okupirao je Njemačku, a Führer je prisilio Francuze da potpišu novo primirje - ovaj put, povoljno za Njemačku – a sastanak je organizoran u istom vozu gdje je 11. novembra 1918. završio prvi Veliki rat i posijano sjeme Drugog.