Mnogima su još uvijek u sjećanju vremena komunističkih sistema i teške ideološke retorike i slika u medijima. Teška, svesmjerna i neumoljiva, ova je propaganda tekla eterom s naslovnica novina i jedinog televizijskog kanala. Hvalisavi komentari o petogodišnjim planovima, velikim političkim ciljevima i govori stranačkih čelnika dominirali su medijskim krajolikom. Demontaža infrastrukture koja je stvorila ovo informacijsko okruženje bila je presudna za tranziciju države nakon komunizma. Stranačka retorika vraća se na velika vrata u nekim od bivših komunističkih zemalja. Samo što ovaj put dolazi od komunističke Narodne Republike Kine.
Prije nekoliko godina jedan od najpopularnijih medija u Bugarskoj 24 sata objavljivao je Fokus Kine. Bila je to dnevna doza sirove kineske propagande, pisanja kineskih medija i institucionalnih izvora o raznim pitanjima, od makroekonomskih podataka i projekata do Inicijative za pojas i put (BRI), nove rute kineske svile, a objavljivan je čak i stav Pekinga o raznim međunarodnim pitanjima.
Posebno su se isticali obimni govori predsjednika i generalnog sekretara kineske komunističke partije Xija Jinpinga koji su u cijelosti reproducirani. Čak je i poslovni čovjek Jack Ma bio u središtu brojnih vijesti u 24 sata, prije nego što je prije tri mjeseca nestao iz javnosti pa se bez ikakvog odgovora pojavio ovih dana.
Bilo bi teško prepoznati bilo kakav ideološki afinitet u ovoj novoj medijskoj asocijaciji. Umjesto toga, odnosi su strukturirani kao ugovor s China Radio International. Kinezi koji su sklopili ugovor istražili su druge mogućnosti saradnje s bugarskim medijima prije nego što su se konačno odlučili za svog trenutnog partnera. I takvi su ugovori sve češća pojava u Jugoistočnoj Evropi. Kako pokazuju nedavna istraživanja Evropskog vijeća za vanjske odnose (podržana regionalnim medijskim programom Fondacije “Konrad Adenauer”), to više nije slučaj. U stvarnosti, Kina gradi partnerski medijski ekosistem u cijeloj regiji.
Ova mreža u nastajanju ima tri osnovna dijela. Prvo i najmanje iznenađujuće temelji se na kontaktima i odnosima koji sežu sve do komunističkog naslijeđa od prije nekoliko desetljeća. Članovi ove mreže u Albaniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj imaju dnevni red i dugogodišnje iskustvo u lokalnom medijskom okruženju. U drugim su slučajevima naslijeđeni odnosi više institucionalni i uključuju historijske veze s lokalnim udruženjima novinara, poput onih u Srbiji i Bugarskoj.
Drugi se dio temelji na formalnijim institucionalnim interakcijama i pristupu između Kine i istočnoevropskih država. Nastaje iz nebrojenih prilika za saradnju stvorenih bilateralnim mehanizmima i projektima povezanim s BRI-jem, koji se protežu na tijela poput informacijskih agencija, ministarstava i odjela u ministarstvima, kao i organizacija koje predstavljaju različite industrije.
Naprimjer, neka od tih tijela u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj potpisala su opsežne sporazume o saradnji s medijima na raznim vrstama sadržaja s kineskim državnim informacijskim organizacijama poput agencije “Xinhua”. Sve veći broj službenika iz ministarstava kulture i obrazovanja uključen je u saradnju vezanu uz BRI.
Kina postupno proširuje svoj popis dobavljača sadržaja u regiji, dok informacije pruža novim “Putem svile”. I sve veći broj službenika iz ministarstava kulture i obrazovanja uključen je u saradnju vezanu uz BRI. U Bugarskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini intenzivirali su institucionalne odnose s Kinom radi regulacije medija.
Bosna i Hercegovina možda je najbolji primjer načina rada ove treće skupine prokineskih lobista. U Sarajevu je smješten BRI-jev centar za promociju i razvoj i djeluje kao središte za stvaranje i plasiranje medijskih sadržaja. Ta organizacija stvara okvire saradnje s drugim akterima kako bi dodatno ojačala svoju poziciju.
U njoj rade iskusni novinari političari i ima web-stranicu koja je u potpunosti okrenuta i utemeljena na kineskim izvorima. Centar ima ugovorne odnose s lokalnom kineskom ambasadom i sve više radi u koordinaciji s institucijama kao što su Udruženje bosansko-kineskog prijateljstva i Konfucijev institut s Univerziteta u Banjoj Luci. Sve više učestvuje u zajedničkim projektima s mnogim drugim univerzitetima i političkim institutima, organizirajući javne događaje i generirajući sadržaj za medije.
Njihova internetska stranica u Bosni i Hercegovini nazvana je pojasiput.ba. U dijelu stranice na kojem se nalaze imena osoba odgovornih za njen rad i sadržaj nalazimo nekoliko zanimljivih imena. Ključni čovjek ovog kineskog projekta jeste Faruk Borić. U zvaničnoj biografiji na stranici stoji da je Borić “jedan od osnivača i predsjednik Udruženja Bosansko-kineskog prijateljstva”, te da je “tokom profesionalne karijere radio kao novinar i urednik u brojnim klasičnim i novim medijima; obnašao je dužnost generalnog direktora Federalne novinske agencije (FENA), te glavnog i odgovornog urednika dnevne novine Oslobođenje, sedmičnog magazina BH Dani, te online portala Klix.ba (nekadašnji Sarajevo-x)”.
Osim Borića, u Upravnom odboru BRI instituta nalazimo još neka zanimljiva imena. Predsjednik Upravnog odbora jeste Igor Soldo, nekadašnji SDP-ov predsjednik Upravnog odbora RTV Federacije BiH. U Odboru su i Ivan Barbalić, nekadašnji SDP-ov poletarac, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Rusiji i Ujedinjenim narodima. Član je i Amel Kovačević, ministar finansija u Vladi Kantona Sarajevo u vrijeme dok je njime vladala takozvana “šestorka”. Kovačević, kojeg su nakon jednog njegovog nepovezanog izlaganja u Skupštini Kantona ironično prozvali “čimbur ministar”, često je u javnim istupima govorio o kineskim investicijama u Bosni i Hercegovini, ali je u ovdašnjoj javnosti ipak ostao poznatiji kao jedan od aktera afere “Panama Papers”. Kovačević je bio jedan od glavnih bh. aktera međunarodne finansijske afere “Panama Papers” jer se njegovo ime našlo u dokumentima tog finansijskog skandala. Amel Kovačević, bivši ambasador BiH u Kini, “offshore” kompaniju osnovao je 2013. godine u Hong Kongu, nakon isteka ambasadorskog mandata.
Velika operacija istraživačkih novinara “Panama Papers” u aprilu 2016. godine, kojom je otkriveno da 140 svjetskih čelnika, fudbalskih zvijezda i milijardera skriva novac u poreznim oazama, izazvala je nevjericu u svijetu i nestrpljivo očekivanje novih informacija. Mnoge zemlje oglasile su se tada nakon što su objavljeni “panamski dokumenti” koji otkrivaju goleme razmjere utaja poreza i pranja novca.
Za manje od deset godina Kina je značajno proširila svoju medijsku prisutnost u Jugoistočnoj Evropi kada su u pitanju odnosi, sadržaj i infrastruktura. Zemlja je svoj uspon u medijima započela polahko, ali ubrzava i uskoro će imati stvarni utjecaj na javno mnijenje i zastupljenost Kine u širem društvu. To se očituje u naporima propekinških lobista da kupe medije u regiji, kao što se nedavno dogodilo s neuspjelim pokušajem kupovine velike medijske kuće u Hrvatskoj.
Naprimjer, lokalne novine u Sloveniji u vlasništvu su Kine. Kupovina utjecajnih srednjoevroposkih medijskih kompanija od strane propekinški orijentiranog češkog milijardera Petra Kellnera mogla bi imati značajne posljedice na tom području. Sve u svemu, Peking je sve bolje pozicioniran u regiji kako bi pojačao svoj glas, emitirao svoje slike i prenio svoje narative. Ti će sporazumi utjecati na političke odluke, političke rasprave i javnu percepciju istočnoevropskih zemalja u odnosu na Kinu.
Peking bi mogao iskoristiti ovaj novi utjecaj da blokira ili marginalizira ono što smatra dezinformacijama o svojim najkontroverznijim projektima, uglavnom o infrastrukturi i metalurgiji. Veća prisutnost u medijima pomoći će Kini da postavi različita pitanja vezana uz područja kao što su dug, vanjska politika, javno zdravstvo i međudržavna saradnja, a ovaj poboljšani strukturni položaj pomoći će zapošljavanju više “pješadinaca” u medijima. Sve u svemu, geopolitička konkurencija dosegla je etere, televizijske ekrane i pametne telefone Istočne Evrope.