Fascinantna je količina primitivizma koju posljednjih dvadesetak godina u javnom prostoru emitira Milorad Dodik. Od prijetnji novinarima, psovki u eteru javnih servisa do harmonikaša i rakije brlje na radnom stolu kabineta u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa sve do srednjeg prsta koji je pokazao po dolasku na saslušanje u zgradu Tužilaštva Bosne i Hercegovine. 

Dodikovo je ponašanje odavno za stručnu medicinsku analizu, ali nekoliko je stvari koje itekako zabrinjavaju. Prva je ta da je ovdašnja javnost više sablažnjena prizorom Dodikovog srednjeg prsta iza stakla službenog vozila, više se ibrete Dodikovom srednjaku nego svim njegovim otvorenim najavama secesije, ponavljanja 1992. godine, formiranja žandarmerije, koja je, de facto, njegova pretorijanska garda, svakodnevnog negiranja državnih institucija.

Više je Dodik svojim srednjim prstom izazvao komentara na društvenim mrežama nego njegovo skoro pa svakodnevno prizemno vrijeđanje cijelog jednog naroda, sprdanje s njegovim kostima, sa svetinjama, sa svođenjem na vjersku zajednicu koja je ime dobila u zimu 1993. u jednom sarajevskom hotelu...

Sve to nastranu, ali gomila je osupnuta jer je Dodik, zaboga, pokazao srednji prst, i to ekipi jedne ovdašnje televizije koja promovira politiku koja je ništa drugo do druga strana istog novčića.

Druga stvar koja brine jeste to što se čini kako je Dodik, koji srednjim prstom mlati okolo, izbor velikog dijela stanovništva u entitetu iz kojeg dolazi, da je primitivizam i bahaćenje politika kakvu oni žele i biraju, da žele paora koji će dići noge na stol Predsjedništva usred “političkog Sarajeva” i pokazati srednjak kada ga pozovu na saslušanje zbog kriminala “koji mu smještaju strane ambasade”.

Taras Buljba iz njegove vizije Luganjska i Donjecka usred Lijevče polja.

A onda je potpuno nebitno to što je Dodik pod istragom jer je još 2007. godine u elitnom beogradskom naselju Dedinje kupio vilu vrijednu 845 hiljada eura. Milion i po za kuću gazde entiteta u kojem je penzija 150 eura. Nebitno što je osumnjičen da je tu transakciju obavio gotovim novcem nedokazanog porijekla te da ju je pokušao prikriti kreditom koji je godinu dana kasnije podigao u Pavlović banci iz Bijeljine, banci čiji je gazda Slobodan Pavlović u Chicagu u decembru 2017. godine poginuo.

Slučaj je opisan kao saobraćajna nesreća.