No, Konanykhin nije odustao, objavio je novi post u kojem stoji: ‘Facebook je zabranio moju objavu; mislite li da je to bila ispravna odluka? Izostavio sam sliku ‘živ ili mrtav‘, ali ovo je tekst: Obećavam da ću platiti milion dolara policajcima koji, poštujući svoju ustavnu dužnost, uhapse Putina kao ratnog zločinca po ruskim i međunarodnim zakonima. Putin nije ruski predsjednik, njegova moć je rezultat posebne operacije dizanja stambenih zgrada u Rusiji, zatim je prekršio Ustav eliminirajući slobodne izbore i ubijajući protivnike. Kao etnički Rus i državljanin Rusije, vidim kao svoju moralnu dužnost da olakšam denacifikaciju Rusije. Nastavit ću pomagati Ukrajini u njenim herojskim naporima da izdrži napad Putinove horde.”

Prije nego što predstavimo Konanykhina, spomenimo i to da je tim zatvorenog ruskog opozicionara Alekseja Navalnog pozvao građane Rusije na masovne antiratne proteste u svim većim gradovima Rusije.

Alex Konanykhin studirao je na Odsjeku za svemirska istraživanja na Moskovskom institutu za fiziku i tehnologiju, ali je 1986. godine izbačen iz MIPT-a zbog vođenja malog biznisa tokom ljetnog odmora. Nakon protjerivanja, iskoristio je labavu poslovnu klimu tokom ekonomskih reformi Mihaila Gorbačova. U roku od nekoliko godina postao je šef građevinskog preduzeća vrijednog trideset miliona dolara. Godine 1991. Konanykhin je bio osnivač, suvlasnik i predsjednik Ruske exchange banke koja je postala prva institucija s dozvolom za trgovinu valutama dobijenu od Jeljcinove vlade. Godine 1992. bio je jedan od delegata koji je pratio Jeljcina u Washington, gdje su se sastali s predsjednikom Georgeom H. W. Bushom, a nakon toga, u Kanadi s premijerom Brianom Mulroneyjem. Richard Sakwa ga je proglasio najbogatijom osobom u Rusiji u to vrijeme s procijenjenom neto vrijednošću od 300 miliona dolara. U to vrijeme, kada je imao dvadeset pet godina, u Rusiji je razvio stotinjak različitih kompanija.

Godine 1992. kidnapovan je dok je bio na poslovnom putu u Budimpešti, u Mađarskoj, a njegova poslovna imovina u Rusiji je zaplijenjena. Konanykhin tvrdi da je pobjegao u New York gdje je isporučio protestna pisma visokim moskovskim zvaničnicima i medijima upozoravajući na nadolazeću "mafiokratiju". To je izazvalo istragu moskovskog vojnog tužilaštva, a Konanykhin se ubrzo i sam našao pod istragom. Tužilac Alexander Volvodez optužio je Konanykhina za nezakonito prebacivanje 8,1 milion dolara iz Ruske exchange banke na račune u inostranstvu i mnoge druge zločine, te je tražio njegovo izručenje Rusiji. Sve su optužbe kasnije odbačene.

Kao što će poslije pokazati saslušanja u američkom saveznom sudu, FBI je u to vrijeme otvorio odjeljenje u Moskvi, a budući da su američki tužioci i zvaničnici FBI-a bili nestrpljivi da razviju odnos s ruskim kolegama, pristali su pomoći Volvodezu u njegovom zahtjevu za Konanyhinovu deportaciju. Međutim, kako Rusija i Sjedinjene Američke Države nemaju sporazum o ekstradiciji, zvaničnici Ministarstva pravde složili su se da ga pokušaju deportirati zbog kršenja zakona o imigraciji pod optužbom za manja kršenja pravila vize. Optužba je kasnije dokazana kao lažna i odbačena je tokom Konanykhinovog prvog zahtjeva za azil 1999. godine.

U junu 1996. agenti Službe za imigraciju i naturalizaciju (INS) zajedno s ruskim federalnim tužiocima uhapsili su Konanykhina i njegovu suprugu Elenu Gratchevu u njihovom stanu Watergate u Washingtonu. Par je odveden u Arlington, Virginia, i optužen za kršenje uslova njihovih privremenih američkih viza. Između 19. jula i 2. augusta 1996. godine sud je utvrđivao da li je, kako je tvrdio Konanykhin, njegovu deportaciju planirao ruski tužilac Volvodez iz političkih razloga i da li su Konanykhinov život i sloboda bili u opasnosti. Suđenje se dotaklo pitanja da li je tajna policija preuzela rusku bankarsku industriju, kao i da li je vlada Sjedinjenih Američkih Država bila prevarena da krene na Konanykhina.

Na sudu je Konanykhin govorio da je bio na meti Volvodeza i ruske vlade zbog njegove antikorupcijske kampanje, a njegovi advokati su tvrdili da je prebacio novac na privatne račune kako bi spriječio da bude ukraden. Na suđenju su se pojavili kao svjedoci agenti FBI-a koji su svjedočili da je ruska mafija prethodno sklopila dogovor o Konanyikhovom ubistvu. Pojavili su se i bivša tužiteljica INS-a Antoinette Rizzi, koja je ranije bila zadužena za vladin slučaj protiv Konanykhina, i bivši agent KGB-a Yuri Shvets. I Rizzi i Shvets svjedočili su da su imali ozbiljne sumnje u vezi s optužbama koje su protiv Konanykhina podnijeli Volvodez i američka vlada.

U augustu 1997. godine na saveznom sudu u Arlingtonu postignut je sporazum o nagodbi između Konanykhina - koji je proveo više od 13 mjeseci u pritvoru INS-a, iako je Gratcheva puštena uz nadzor - i okružnog direktora INS-a okruga Arlington. Sudija Ellis izjavio je kako smatra da su svjedočenja Yurija Shvetsa i Antoinette Rizzi u predmetu Konanykhina o imigraciji "vjerodostojna i donekle uznemirujuća".

U februaru 1997. godine Konanykhin je podnio tužbu za klevetu Okružnom sudu okruga Arlington protiv dnevnih ruskih novina Izvestia, koje su objavile da je Konanykhin bio umiješan u različita krivična djela. Porota okružnog suda u Arlingtonu presudila je da Konanykhin dobije 33,5 miliona dolara odštete. Ubrzo nakon toga isti sud mu je dosudio dodatnih tri miliona dolara u tužbi za klevetu protiv ruskog finansijskog časopisa Komersant. U februaru 1999. godine Konanykhin i Gratcheva dobili su politički azil.

Privremeno oslobođeni od progona Rusije, Konanykhin i Gratcheva nastavili su razvijati internet startup u New Yorku vrijedan 100 miliona dolara pod nazivom KMGi. Međutim, 20. novembra 2003. godine Odbor za žalbe za imigraciju oduzeo je Konanykhinu politički azil i naložio mu da se vrati u Rusiju. Presuda je donesena manje od mjesec dana nakon hapšenja Mihaila Hodorkovskog, bivšeg Konanykhinovog bankarskog rivala u Rusiji i poslovnog partnera tokom njegovog egzila. Konanykhin je bio potpredsjednik za međunarodni razvoj banke Hodorkovskog, Menatep.

Konanykhin i Gratcheva pobjegli su na granicu Kanade i Sjedinjenih Država kako bi izbjegli imigracione vlasti. Tamo ih je 18. decembra 2003. godine uhapsilo nekoliko agenata Odjeljenja za domovinsku sigurnost na Mostu mira. Konanyhin i Gratcheva su u posljednjem trenutku spašeni od deportacije nizom hitnih saslušanja u Saveznom sudu. U januaru 2004. godine sud je hapšenje proglasio nezakonitim i dozvolio paru da privremeno ostane u Sjedinjenim Američkim Državama dok se ne iscrpe žalbe u njihovom imigracionom slučaju.

Po drugi put je Ministarstvu pravde naloženo da plati odštetu Konanykhinu za nezakonito hapšenje. Godine 2005. sve optužbe protiv njega u Rusiji su odbačene, a 2007. godine, u saveznoj sudnici u Aleksandriji, Virdžinija, Konanykhin je po drugi put dobio azil.

On i njegova prva supruga osnovali su internet firme KMGi, Publicity Guaranteed i The Syndicated News.

Knjiga Briana Haiga The Hunted roman je zasnovan na životu Alexa Konanykhina i Elene Gratcheve. U 2016. godini USA Today izvijestio je da se Konanykhin seli u Kanadu zbog izbora Donalda Trumpa za predjednika SAD-a.