Milena Mrazović-Preindlsberger bila je Bosanka po izboru, a ne po rođenju.

Ona je postala Bosanka jer je znala vidjeti onu skrivenu ljepotu Bosne koja sigurno postoji, ali se ne otkriva baš svakom oku. Ozarena ljepotom, koja joj se otkrila, mogla je i znala pisati o toj Bosni i njenim stanovnicima.

Uostalom, najveći dio svoga života Milena Mrazović-Preindlsberger je provela u "ponosnoj Bosni uz koju je bila vezana cijelim svojim srcem, svojim bićem i svojim mislima i koju nije nikad zaboravila", kako kaže Hamdija Kreševljaković u nekrologu ("Napredak", Sarajevo, br. 6, 1927., str. 89-90).

Ostavila svoje srce u Bosni

Rođena je 1863. godine u Bjelovaru i potomak je stare hrvatske plemićke porodice Mrazovića od Mrazovca, koji se u povijesti Hrvatske prvi put pojavljuju već u 12. stoljeću kao jedna od onih 12 porodica koje su birale kraljeve. Za vrijeme ratova protiv Turaka Mrazovići dolaze u Bosansku krajinu, o čemu još i danas svjedoči ime sela Mrazovac na Uni. Pradjed Avram Mrazović izdaje 1784. godine prvu naučno utemeljenu hrvatsku gramatiku i prvi prevod Goethea na hrvatski jezik. Jedan drugi predak, Mate Mrazović, dugogodišnji načelnik Zagreba, bio je prijatelj i bliski saradnik Ljudevita Gaja.

Milena je, međutim, ostavila svoje srce u Bosni. Školovala se u jednom institutu za djevojke u Budimpešti. Nekoliko sedmica nakon austrougarske okupacije došla je s roditeljima u Bosnu, gdje joj je otac radio kao činovnik, i to najprije u Banjoj Luci a potom u Sarajevu. Iako u Banjoj Luci nije živjela dugo, Milena Mrazović svoje je ime trajno upisala u hroniku ovog grada jer je 1881. godine muzicirala na koncertu klasične muzike koji je označen kao prvi koncert u BiH.

"Bosansko-hercegovačke novine", koje su izlazile u Sarajevu, objavile su da je 31. maja 1881. godine u Banjoj Luci održan prvi koncert ozbiljne muzike. U uvodu opširnog članka naglašeno je da "bijaše održavan CONCERAT - Prvi u Bosni - pod pokroviteljstvom Njeg. Preuzvišenosti fzm. Kriša. Koncert je održan pred mlogobrojnom i odabranom publikom u čast rođenja prejasne prijestolonasljednice".

Čitaocima su u izvještaju date sve tačke programa:

1. "Svatovski pohod" od Mendelsona (svirao orkestar 78. pješačke pukovnije)

2. Uvertira "Riemzi" od R. Wagnera za glasovir 4 ruke (gospođice M. Mrazović i g. nadporučnika Woda)

Nakon Banje Luke porodica seli u Sarajevo i tu počinje Milenin za to vrijeme veoma neobični životni put. U Sarajevu je živjela punih 40 godina: od 1879. pa do početka 1919. godine. Svojim se radom Milena Mrazović zaista upisala u kulturnu historiju Bosne i Hercegovine i u mnogočemu je krčila put bosanskim ženama koje u to vrijeme nisu imale baš previše mogućnosti za školovanje i stjecanje znanja koja nisu vezana za vođenje domaćinstva i odgoj djece.

Milena Mrazović-Preindlsberger prva je žena novinar u BiH i prvi novinar profesionalac u BiH uopće, prva žena urednik i prva žena izdavač u BiH. Osim toga, godine 1889. postala je prvi ženski član antropološkog društva Habsburške monarhije u Beču. Dakle, za žensku kulturnu historiju BiH i žensko pitanje Milena Mrazović-Preindlsberger izuzetno je važna.

Godine 1894/1895. radila je kao nastavnik francuskog jezika u Višoj djevojačkoj školi u Sarajevu. Kad je dr. Makanec 1884. godine osnovao dnevni list "Bosnische Post", postala je stalni saradnik lista, a 1889. preuzima novine kao vlasnica i glavna urednica. Dotadašnji vlasnik vitez Tepfer ostavio je pred smrt list i štampariju "Bosnische Post" testamentarno svojoj ortakinji Mileni Mrazović, kojom se nešto prije bolesti bio i zaručio. O nasljeđu i univerzalnoj nasljednici dana je u listu obznana koju je i zvanični list prenio ističući "da će list i štamparija pod njezinom upravom i dalje izlaziti odnosno postojati" ("Sarajevski list", XII/1889, br. 90, 31. juli). Već početkom septembra (1889. godine) dala je Zemaljska vlada dozvolu za dalje izdavanje lista "Bosnische Post" Mileni Mrazović kao nasljednici pokojnog izdavača i urednika E. viteza Tepfera "koja će listom upravljati u dojakošnjem pravcu". Ubrzo je postala dopisnica Biroa za telegrafsku korespondenciju. Bila je i urednica austrijskog radija te sarađivala sa skoro svim novinama koje su izlazile na njemačkom jeziku. Npr. "Reichspost" joj je bio posebno zahvalan radi iscrpnih i izvanrednih informacija i članaka koje je objavljivala pod pseudonimom "Milan".

Prvu knjigu tematski posvetila životu muslimana

Kad je list "Bosnische Post" 1894. godine slavio desetogodišnjicu svoga postojanja cjelokupna svjetska javnost pisala je o tome - da se baš u Bosni, u kojoj žene ne mogu igrati ni najmanju ulogu u javnosti, dogodilo da jedna žena bude zastupnik "najslobodnije profesije".

Godine 1893. izašla je njezina prva knjiga novela pod naslovom "Selam" tematski posvećena bosansko-muslimanskom životu. Knjiga je dobila odlične recenzije i ubrzo je prevedena na engleski i ruski. I tamo je "Selam" dobio odlične kritike, a Milena Mrazović iste je godine napravila "pravi izdavački poduhvat" - o vlastitom trošku (u svojoj štampariji) izdala je pjesnička djela fra Grge Martića. Kao prvu knjigu "Pjesničkih djela" objavila je svih sedam dijelova Martićevih "Osvetnika", a 1895. godine i "Posvetnike" kao drugu knjigu. Pošto su knjige štampane u njenoj štampariji, mnogi su tada ovo izdanje pripisivali "Bosanskoj Pošti", na što se često žalila.

Njemački govoreću kulturnu javnost Milena Mrazović upoznavala je s kulturom i prirodnim ljepotama BiH. Ali, o toj zemlji u kojoj je živjela i koju je voljela, ona nije pisala bajke (narodne je bosanske bajke sakupljala, zapisivala i objavila u knjizi) niti je pisala "napamet". Ona je Bosnu zaista dobro poznavala jer je, većinom na konju, proputovala cijelu zemlju i tako doprla u najzabitija mjesta. Zalazila je u kuće bogataške i sirotinjske, razgovarala sa svima, raspitivala se za sve pa je tako saznala i zabilježila mnogo toga što bi inače propalo. Sakupljala je i bilježila legende, bajke, zagonetke, narodne običaje, recepte... Putovala je u društvu sa slikaricom Augustom Bock, sestrom direktora sarajevske filijale Unionbanke. Slikarica je pravila skice od kojih su kasnije nastale mnoge slike bosanskih pejzaža i portreti bosanske djece, žena i muškaraca.

Osim toga, ona je na ovim putovanjima otkupljivala i tradicionalnu žensku odjeću. Sve je to brižljivo klasificirala i sačuvala, a, nakon Drugog svjetskog rata, njezin je sin tu dragocjenu zbirku, po želji svoje majke, donio u Sarajevo i poklonio Zemaljskom muzeju. Treba napomenuti da Zemaljski muzej nije bio slučajni izbor. Kada je osnivan Zemaljski muzej u Sarajevu, Milena Mrazović bila je među prvim osnivačima i sve do odlaska iz Bosne brinula se o njegovom napretku. Javnosti je zbirka predstavljena 1982. godine izložbom koju je postavila etnografkinja Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić.

Prva bosanska kompozitorica

Na poziv Etnografskog društva Habsburške monarhije, u februaru 1896. godine održala je opsežno i informativno predavanje u velikoj sali stare vijećnice u Beču i izazvala veliku pažnju bečke javnosti - mnoge novine donijele su izvatke iz predavanja. Bilo je to prvo predavanje o Bosni i Hercegovini u Beču.

Iste godine udaje se za ljekara Zemaljske bolnice u Sarajevu dr. Josefa Preindlsbergera (Wien, 1863 - Wien, 1938), napušta redakciju "Bosnische Post" i okreće se pisanju knjiga i tekstova za razne evropske novine. Pisala je o svim važnim događajima kao što su aneksija Bosne i Hercegovine, ubistvo prijestolonasljedničkog para u Sarajevu, suđenje Gavrilu Principu.

Godine 1900. izašla joj je u Innsbrucku knjiga "Bosnisches Skizzenbuch", a 1905. godine, također u Innsbrucku, "Bosnische Volksmaerchen", 15 narodnih pripovijedaka koje je izabrala kao najljepše iz svoje velike zbirke. Ilustracije za knjigu uradio je tada slavni Ewald Arndt. Iduće godine ista ekipa objavljuje novu knjigu - Milena Mrazović napisala je zanimljivu pripovijest iz prvih dana okupacije Sarajeva pod naslovom "Grabesfenster", Ewald Arndt uradio je ilustracije, a izdavačka kuća "A. Edlingers Verlag" iz Innsbrucka potpisala se kao izdavač.

Nova knjiga bila je odlično napisani vodič "Bosnische Ostbahn" (Wien, 1908) i na kraju ponovo "Bosnisches Skizzenbuch" (Dresden, 1909). Roman iz života derviša bektijaškog reda ostao je nedovršen.

Osim što je odlično svirala klavir, Milenina umjetnička djelatnost obuhvatala je i kompozitorsko stvaralaštvo koje se kretalo u okvirima malih formi namijenjenih klaviru. Njene su kompozicije najraniji dostupni tragovi o kompozitorskoj praksi u Bosni i Hercegovini. "Württemberg Marsch op. 10 za klavir" posvećen je Wilhelmu Herzogu von Württembergu, vojnom zapovjedniku i poglavaru Zemaljske vlade u prvim godinama okupacije. Marš je nastao između 1879-1882 , a objavljen je u Beču u ediciji Doblingera. "Osmanisch Mazurka op. 11" i "Bosnia-Polka Francaize za klavir" štampane su 1882. u Beču u ediciji Jos. Eberla.

Nepoznata u "svojoj domovini Bosni"

U Prvom svjetskom ratu kao bolničarka slijedila je svog muža hirurga po Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Italiji. Prevrat nakon Prvog svjetskog rata značio je i slom svih životnih ostvarenja Milene Mrazović-Preindlsberger. Jugoslavenska država ju je zajedno s mužem deportirala u Beč, tj. "u tuđinu", kako je govorila i osjećala. Bosnu je ostavila, ali je nije nikad zaboravila i sve do zadnjeg časa održavala je veze sa svojim izabranim zavičajem, npr. pomažući naše đake i bolesnike koji su dolazili u Beč. U svom bečkom stanu uredila je bosansku sobu u kojoj je, kažu, najradije boravila.

Već teško bolesna, u maju 1926. godine održala je u bečkoj Uraniji svoje posljednje predavanje. Naravno, o ljepotama Bosne i Hercegovine i to pred prepunom salom.

Umrla je "u tuđini" početkom iduće godine, 20. januara 1927. U jednom bečkom sanatoriju. I pokopana je također u "u tuđini", a skoro su sve austrijske novine još isti dan objavile vijest o njenoj smrti. Ugledni austrijski dnevni list "Wiener Stimmen" obavijestio je svoje čitaoce da je umrla "slavna bosanska spisateljica" ("Wiener Stimmen: anonim: "Heimgang der beruehmten bosnischen Schriftstellerin", 20. januar 1927. godine, str.2). I mnogi drugi pisali su o "slavnoj bosanskoj spisateljici".

Paradoksalno je da danas u Bosni malo ko zna za ovu "slavnu bosansku spisateljicu", unatoč činjenici da joj pripada istaknuto mjesto u našoj kulturnoj historiji jer je, između ostalog, objavila pet knjiga s temama iz BiH, dala veliki doprinos muzičkom životu BiH, sakupljala narodno blago, držala predavanja i pisala o ljepotama i kulturnim bogatstvima ove zemlje, bavila se novinarstvom i izdavaštvom. Zvuči nevjerovatno, a ipak je Milena Mrazović‑Preindlsberger danas skoro nepoznata u Bosni. Kako je to moguće? Objašnjenje je krajnje jednostavno: "slavna bosanska spisateljica" pisala je na njemačkom jeziku (svega nekoliko tekstova objavila je na našem jeziku), tako da se dogodilo da je ne samo danas, nepoznata u "svojoj domovini Bosni", nego je to bila i za života.

"Povratak kući slavne bosanske spisateljice" započeo je 2009. godine - tada je "Dobra knjiga" iz Sarajeva objavila "Bosanske narodne bajke" u izboru Milene Mrazović-Preindlsberger i s ilustracijama Ewalda Arndta (urađenim za originalno izdanje). Prevod s njemačkog uradila je Suada Hedžić.

Nadajmo se da neće ostati na ovome.

(Tekst prvobitno objavljen u 14. izdanju printanog Stava)