Ove godine na dženazi u Potočarima, među 19 žrtava, svoj vječni smiraj pronašla su i dva maloljetnika i jedna žena. U svjetlu nadolazećeg obilježavanja 26. godišnjice Genocida u Srebrenici srpski odbornici u Skupštini opštine Srebrenica potrudili su se biti kreatori novog skandala. Naime, oni su odlučili uoči godišnjice genocida usvojiti Rezoluciju o stradanju i zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u 20. vijeku, što je, kako su rekli, odgovor na “pokušaje proglašavanja srpskog naroda genocidnim”. Iako svako ima pravo da čuva dostojanstvo i da se sjeća žrtava iz svoga naroda, ovo je i više nego jasna provokacija upućena lokalnom bošnjačkom stanovništvu samo nekoliko dana prije 11. jula te očigledan pokušaj skretanja pažnje s veoma bitnog memorijala. Prijedlog za usvajanje Rezolucije podnio je Radomir Pavlović, potpredsjednik Skupštine, inače kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Uoči samog usvajanja ovog dokumenta, svih šest odbornika iz reda bošnjačkog naroda odlučilo je napustiti sjednicu.
Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike srpske i kandidat za načelnika Srebrenice na proteklim izborima, za Stav je rekao kako su politički dužnosnici iz reda bošnjačkog naroda u ovom mjestu u Istočnoj Bosni u zadnjih nekoliko dana održali niz sastanaka kako bi odlučili na koji će se način nastaviti odvijati političke aktivnosti nakon usvajanja Rezolucije. Ustvrdio je da se ovdje radi o klasičnom pokušaju skretanja pažnje s obilježavanja Genocida, ali je upozorio da su ovakvi i slični potezi uvijek prijetnja za dodatno kompliciranje ionako kompliciranog političkog života u Srebrenici. Osim komentiranja usvajanja Rezolucije o stradanju i zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u 20. vijeku, podsjetio je i na to da su bošnjački politički predstavnici u Srebrenici zbog problema s kojima se susreću stanovnici te pod pritiskom međunarodne zajednice bili primorani koalirati i biti dio skupštinske većine uprkos svim nedostacima koji su obilježili izborni proces. Od tada ništa nije funkcioniralo kako treba u toj koaliciji sa srpskim snagama iako se s njima, kako navodi, mora sarađivati jer su dobili podršku srpskog naroda.
On je govorio i o trenutnom društveno-političkom stanju u Srebrenici, odnosu načelnika Mladena Grujičića prema Bošnjacima, a napomenuo je i to kako narod nije zaboravio izdaju Bege Bektića, Envera Hamzića i Muamera Sandžića.
STAV: U Skupštini opštine Srebrenica usvojena je Rezolucija o stradanju Srba u Srebrenici u 20. vijeku. Prema Vašem mišljenju, šta se želi postići usvajanjem ovog dokumenta?
TABAKOVIĆ: Osim skretanja pažnje s Genocida, mislim da su se ovim dokumentom pokušali i “oprati” kod biračkog tijela neki potezi pojedinih srpskih zvaničnika i partija kojim pripadaju. Usvajati Rezoluciju o stradanju i zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u 20. vijeku, koja se temelji na nekim prepričavanjima, a istodobno negirati presude međunarodnih sudova je samo po sebi apsurdno. To samo može raditi neko ko je lišen logike. Mi poštujemo sve žrtve, bez obzira jesu li one bošnjačke, hrvatske ili srpske, ali isto tako ne želimo prihvatiti da bilo ko minimizira žrtve Genocida koji je sudski utvrđen. U sudskim presudama jasno stoji ko su žrtve, a ko počinioci. Ne želimo etiketirati jedan narod, ali taj isti narod se većinski postavi u zaštitničku poziciju kada se identificira pojedinac kao zločinac. Najsvježiji primjer jeste presuda Ratku Mladiću. Nažalost, kada god neki sud ustanovi da je Srbin ratni zločinac, tada se ogromna većina srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini identificira s njim i na taj način sami sebi nabacuju kolektivnu odgovornost. Pored krivice pojedinca, postoji i kolektivna odgovornost naroda. Dakle, da bi bila otklonjena svaka sumnja kolektivnog povezivanja sa zločinom genocida, srpski narod se mora nedvojbeno odreći ratnih zločinaca. Tek tada narodi u Srebrenici mogu živjeti u blagostanju.
STAV: Možete li nam detaljnije pojasniti šta je sadržaj Rezolucije te šta je u njoj sporno?
TABAKOVIĆ: U ovom dokumentu se ponavljaju neki standardni narativi. Između ostalog, tu stoji da su Srbi najveći stradalnici u 20. stoljeću, da su bilježili velike gubitke u dva svjetska rata, zadnjem ratu i sl. S obzirom na to da se ona referira na područje Srebrenice kroz historiju, u najmanju ruku tu je trebalo spomenuti da su ugledni srebrenički Bošnjaci 1943. godine spasili od ustaškog pokolja srpski živalj. Znači, trebali su jasno navesti da jesu Srbi stradali u tom periodu, ali da bi tragedija bila znatno veća da nije bilo Bošnjaka. Kao “zahvala” za pružanje zaštite, priređuje nam se 1995. godine najveći zločin koji se može počiniti protiv čovječnosti.
STAV: Kako bošnjačko stanovništvo u Srebrenici i okolnim mjestima gleda na ovu rezoluciju?
TABAKOVIĆ: Bošnjaci su uglavnom navikli na ovakve provokacije, za nas to nije ništa novo. Vidite da je dvije i po decenije iz dana u dan sve češće, jače i žešće negiranje Genocida ne samo u Srebrenici već širom bh. entiteta RS, pa i u Srbiji. Međutim, lokalno stanovništvo ima i druge probleme s kojima se susreće. Jako je nizak životni standard ovdje, u Srebrenici nije lijepo ni Bošnjacima ni Srbima. Sve je manje ljudi, a sve je više ekonomskih problema. Nažalost, sve je više i djece, žena i muškaraca pred punktovima Međunarodnog foruma solidarnosti, čiji volonteri dijele hranu socijalno ugroženom stanovništvu. To dovoljno govori o životu ljudi na ovom tlu. No ono što nas boli jeste stalno stavljanje soli na ranu. Mi to nećemo dopustiti, u najmanju ruku ćemo jasno i glasno reći da smo protiv loših poruka naših komšija.
STAV: Ko je Radomir Pavlović, predlagač ove Rezolucije?
TABAKOVIĆ: Radomir Pavlović je čovjek s dugogodišnjim političkim iskustvom. To je osoba s dva lica. Najbolje funkcionira kada je pod pritiskom i kada nema izbora. U slučaju da je slobodan, njegove odluke bivaju loše i za Bošnjake i za Srbe. Ako nema izbora, bude u stanju razumjeti stvari i donositi mudre i dobre političke odluke. U ovom slučaju on je pod pritiskom pojedinih prosrpskih medija koji u posljednjih nekoliko mjeseci atakuju Ćamila Durakovića, ali i Radomira Pavlovića, pronašao način da brani svoje srpstvo stavljanjem na dnevni red Rezolucije o stradanju i zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u 20. vijeku. Vjerovatno je izabrao i mjesec juli kako bi to sve dobilo na značaju.
STAV: Da li bi bila drugačija situacija u Skupštini i stanje među stanovništvom da je Srebrenica dobila načelnika Bošnjaka?
TABAKOVIĆ: Svakako da bi. I to znatno drugačija. Imali smo dosta pozitivnih primjera kada su Bošnjaci obnašali glavne funkcije u Srebrenici. U Srebrenicu su tada dolazili i neki značajni privrednici koji su zapošljavali Bošnjake, ali i Srbe. Zahvaljujući isključivo tim privrednicima koji su dolazili kada su Bošnjaci bili na vlasti, ekonomija Srebrenice danas nekako preživljava. Da nije bilo njih, mogao bi se komotno staviti ključ u bravu. Danas nemate nijednu ozbiljnu organizaciju u Srebrenici niti potencijalne investitore. Stalno se priča o nekim projektima, ali nigdje rezultata. Skupština je prije nekoliko dana usvojila i rebalans budžeta koji je pun manjkavosti, laži i podvala u ciframa. Kada se sve sabere i oduzme, dođete do podatka da je budžet Srebrenice već u deficitu dva miliona. Tu ne računam dva miliona zaduženja. Kada i to dodamo, dobijemo cifru od četiri miliona KM duga. Uzmite u obzir i podatak da je realan budžet Opštine Srebrenica oko pet-šest miliona KM, koji je u svojoj suštini socijalnog karaktera, a nikako razvojnog. Služba za reviziju je za 2018. i 2019. godinu dala negativno mišljenje o budžetu i utvrdila je da su prekršeni svi važeći zakoni u RS-u. To najbolje govori gdje novac građana ide. Saznao sam u međuvremenu da postoje i izvršeni poslovi u vrijednosti od oko pola miliona KM za koje Opština Srebrenica uopće nije sklopila ugovor s izvođačima radova. Dakle, čeka se na potpisivanje ugovora i na naplatu. Tu se vidi da dolazi i do najbrutalnijeg kršenja pravila u vezi s javnim nabavkama, skoro da i nema javnih poziva i sl. Prijašnji načelnici Srebrenice iz reda bošnjačkog naroda se proganjaju zbog 1.000 KM neke greške u budžetu, a sada se milioni troše bez ikakve reakcije policije i tužilaštva.
STAV: Kakav je trenutni odnos načelnika Mladena Grujičića prema Bošnjacima u Srebrenici?
TABAKOVIĆ: On kroz budžet daje Bošnjacima samo ono što mora i što je zakonom propisano kao neki minimum. Ukoliko postoji bilo kakva mogućnost da prekrši zakon bez posljedica po njega, to će i učiniti bez imalo razmišljanja. Kao što rekoh, Grujičić namjerno preskače popravku asfaltnog puta kroz bošnjački dio naselja, a asfaltira onu dionicu koja se veže za srpski dio. To je samo jedan vid diskriminacije. Da ne govorim o zapošljavanju, trošenju budžeta, socijalnim davanjima...
STAV: Kako danas Bošnjaci u Srebrenici gledaju na Begu Bektića, Envera Hamzića i Muamera Sandžića?
TABAKOVIĆ: Za nas ovaj slučaj nije zatvorena priča. Kazali su nam da nadležno tužilaštvo i SIPA još uvijek provode istragu. Morate znati da je Bego Bektić nagrađen savjetničkom pozicijom u kabinetu načelnika Srebrenice Mladena Grujičića. U tom koalicionom sporazumu koji smo potpisali nismo predvidjeli da bi Bego Bektić mogao biti izabran kao bošnjački kadar, što se na kraju desilo. Trenutno se on u našoj lokalnoj zajednici “zauzima” za Bošnjake, što je još jedna sramota. Međutim, ovo imenovanje potvrđuje našu tezu da je on konstantno radio u timu Mladena Grujičića, kako danas, tako i pred izbore. Očekujemo da će ta istraga biti provedena do kraja i da će odgovorni biti adekvatno kažnjeni. Nemamo ništa lično protiv Bege Bektića i njegove ekipe, ali zbog budućih aktivnosti i izbornih procesa koji slijede, bitno je da se ovaj trojac sankcionira.
STAV: Mislite li da će međunarodna zajednica s novim predvodnikom Christianom Schmidtom konačno nametnuti usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida?
TABAKOVIĆ: Vjerujem da će se odnos međunarodne zajednice mijenjati, ali ne u velikoj mjeri. Za vrijeme mandata Valentina Inzka mogli su vidjeti da se u BiH vrlo teško može nešto postići samim dogovorom te da bez čvrstog stava međunarodne zajednice ne prolazi ništa. Meni je posebno drago da Bošnjaci u Srebrenici, Sarajevu ili bilo gdje drugo nisu identificirani kao remetilački faktor, a to se može primijetiti i kroz razne izvještaje State Departmenta, Evropske unije te nevladinih organizacija. Bošnjaci su konstruktivni sagovornici, žele da ova država napreduje i da svi građani imaju ista prava bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadaju. Oni koji to ne žele su uglavnom na nekim crnim listama ili su pred sankcijama. Bilo bi dobro da je Valentin Inzko nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida, bilo bi puno lakše, ali nije. Svjedočimo da je sve prisutnije i negiranje zločina genocida, ali i glorifikacija ratnih zločinaca i njihovih djela. Vlasti u RS-u promptno reagiraju kada im se zaprijeti, sjetimo se samo skidanja ploče s imenom Radovana Karadžića na Studentskom domu na Palama. Nadam se da novi visoki predstavnik Christian Schmidt neće nastaviti lošu praksu svog prethodnika te da će biti rigorozan prema svima koji remete harmoniju u društvu, pa makar to bili i Bošnjaci.
