Ljubitelji sedme umjetnosti u Bosni i Hercegovini uskoro će imati priliku pogledati najnovije ostvarenje proslavljenog reditelja Francoisa Ozona, koji se odvažio na ekranizaciju jednog od najznačajnijih književnih djela 20. stoljeća - romana "Stranac" Alberta Camusa.

Iako je Camus ovo djelo pisao 1939. godine, a objavio u jeku kolonijalne ere 1942. godine, njegova priča o apsurdu i danas izaziva duboke polemike.

Ozonov pristup nije bio klasičan. Reditelj je scenario koncipirao u tri segmenta, od kojih se jedan posebno fokusira na tridesetominutni portret otuđenog pojedinca, mladića koji u savremenom svijetu ne pronalazi smisao ni emocionalno uporište.

Sama radnja filma vjerno nas vraća u Alžir 1938. godine, prateći Meursaulta, pasivnog činovnika čija emocionalna hladnoća na majčinoj sahrani šokira okolinu. Njegov život, ispunjen ravnodušnom vezom s kolegicom Marijom i sumnjivim prijateljstvom s komšijom Raymondom, nepovratno se mijenja pod vrelim suncem alžirske plaže, gdje jedan trenutak prerasta u tragediju.

Za Ozona je ovaj projekt imao i snažnu ličnu dimenziju. Istražujući arhivsku građu i porodičnu historiju, reditelj je pronašao poveznicu sa sopstvenim djedom, istražnim sudijom koji je 1956. godine u Alžiru preživio pokušaj atentata. Upravo su te porodične traume i "zid tišine" koji u Francuskoj prati sjećanja na Alžir motivirali Ozona da kroz Meursaultovu misteriju istraži i sopstvene korijene. Kako ističe, proces snimanja za njega je bio put otkrivanja, a cilj mu je bio prenijeti Camusov apsurd bez upadanja u beznađe, podstičući gledaoce na preispitivanje stvarnosti.

Zanimljivo je da je kroz historiju, uprkos brojnim pozorišnim i plesnim interpretacijama, "Stranac" rijetko dobijao uspješne filmske verzije. Najpoznatija ostaje ona Luchina Viscontija iz 1967. godine, u kojoj su briljirali Marcello Mastroianni i Anna Karina. Ozonov film sada dolazi kao savremeni odgovor na ovaj vječni klasik, donoseći svježu perspektivu na priču koja je obilježila svjetsku književnost.