Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
NOVO POGLAVLJE
Faraonov odgovor Musau i dolazak vahja Musau, alejhis-selam
On reče: “Ne, ne! Odgodu trebaš naznačiti!
Prođi se uglađena govora! Vjetar ne mjeri!”
(Faraon govori: Dokle ćeš donositi nekakve isprike i opravdanja – prazne riječi, obmane i varke?! Ja hoću da mi odgovoriš na ovo i da mi daš odgodu!)
Hakk Uzvišeni mu objavi tog trena:
“Daj mu podobru odgodu. Ne boj se toga!
Daj mu, dobre volje, tih četrdeset dana odgode,
da bi smislio raznovrsne varke.
Da se on potrudi. Pa Ja ne spavam.
Brzo idi i kaži mu! Ja sam put već zaposjeo.
/Dakle, neka se trudi i pokuša Mene prevariti i obmanuti, uzalud mu je trud. Ja sve pratim! Idi brzo i obavijesti ga! Ja ću ga na tom putu – u tom njegovom nastojanju – osujetiti, spriječiti i onemogućiti. Ovo Ja ne spavam upućuje na dio ajeta iz Ajetul-Kursijje: La te' huzuhū sinetun ve la nevm – Ne obuzima Ga drijem ni san! (El-Bekara, 255)
Jednom je Musa (a. s.) upitao Allaha (dž. š.) da li Ga kad obuzme san. Pa mu je Gospodar rekao da uzme jednu posudu s vodom i da čeka dalju naredbu. Musa (a. s.) je uzeo tu posudu i stajao, stajao, prolazili su sati i sati dok ga nije san uhvatio na jedan tren, posuda je ispala iz njegovih ruku i voda se prosula. Onda mu je Uzvišeni Allah odgovorio: Eto, vidiš, o, Musa, kada bih Ja samo jedan tren dremnuo, sav Univerzum (sav kāināt) – sve bi to propalo. Drugi polustih Ja sam put već zaposjeo, Ja sam već u zasjedi, upućuje nas na nekoliko ajeti-kerima iz sure Fedžr: (...) i Faraonom, koji je šatore imao – koji su na Zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. (El-Fedžr, 10-14) Vidimo iz ovih ajeti-kerima kad se poroci umnože šta slijedi: Allah spušta bič svoje kazne! U kom obliku će ta kazna biti spuštena, Allah najbolje zna, jer je On zaista u zasjedi./
Sve njihove hile Ja ću poništiti,
i to što oni uvećaju Ja ću umanjiti.
(Ono što oni smatraju velikim i jakim Ja ću umanjiti i obesnažiti.)
Donesu li vodu Ja ću je vatrom učiniti.
Prihvate li se naslade i užitka, Ja ću to neprijatnim učiniti.
(Moramo sve ove savjete i opomene i sebi reći, da nas ne zavede ovo dunjalučko uživanje. Hazreti Huzejfe el-Jemani (r. a.) rekao je jednu veliku misao: “Koliko je samo trenutaka u kojima se prepustilo strastima uzrokovalo dugotrajno kajanje i tugu!” Dakle, to uživanje je kô tren jedan, a posljedica – dugotrajno kajanje i tuga.)
Ono što ljubavlju povežu Ja ću raskinuti.
Ono što sebi ne mogu ni predstaviti to ću učiniti.
(Obratimo pažnju na ovo – ono što ljubavlju povežu: koliko mi danas u startu povežemo s ljubavlju neke naše odnose – bračne, poslovne, prijateljske, ali ako je to na ovim pokvarenim osnovama – Ja ću raskinuti to! U drugom polustihu je još žešća prijetnja: Ono što im ni na um ne može pasti takvu ću im kaznu poslati!)
Ti se ne boj i odgodu mu dugu pruži.
Reci mu: Vojsku sakupi i stotinu varki pripremi!”
(Evo, možda smo danas svjedoci halu cijelog svijeta, šta se radi i događa! Je li ovo bič Allahove kazne jer se porok umnožio?! Da nam Allah (dž. š.) pomogne da se cijelo čovječanstvo vrati na put Njegova zadovoljstva.)
NOVO POGLAVLJE
Musa, alejhis-selam, pružio je odgodu Faraonu, da skupi sahire iz gradova
Musa reče: “Emr je došao. Hajde, pruža ti se odgoda.
Ja svom mjestu idem. Slobodan si od mene.”
/Bit ćeš miran od mene, ja te za to vrijeme neću uznemiravati. '“Neka ročište bude za praznik” – reče Musa – “i nek se narod izjutra sakupi.” (Ta-Ha, 59) Kad četrdeseti dan nastupi, srest ćemo se na mejdanu, to nam je rok kada ćemo se ponovo susresti, a ja svom mjestu idem. Allahu 'alemu, kad sam prošle godine bio u Egiptu, vidio sam to mjesto gdje je Musa, alejhis-selam, živio. Sad je na tom mjestu jedna sinagoga, obnovljena, a blizu toga je i mjesto gdje se Isa, alejhis-selam, sa svojom majkom hz. Merjemom sklonio do svoje dvanaeste godine, ispred progona Heroda. I ta dva mjesta su gotovo jedno do drugog. Zašto to ne bi bilo autentično?! Zar nije normalno to što je Isa, alejhis-selam, došao na mjesto gdje je bio i živio njegov prethodnik, Musa, alejhis-selam?!/
Ode Musa, a aždaha u stopu za njim,
kao lovački pas òbučen i mio.
Poput lovačkog psa repom je mrdala.
Kamenje je pod sobom drobila.
Kamen i željezo dahom je privlačila.
Željezo je grizla i drobila, očito.
U zrak se dizala iznad kule.
Od nje su bježali Grci i Gruzijci.
(Grci, asocijacija na zapadnu stranu, Gruzijci upućuju na istok, tj. od nje su bježali i oni na istoku i oni na zapadu! A ovo željezo, kule i kamenje, sve je to ono u šta se ovaj dunjalučki čovjek pouzdaje, a to pred Allahovom Svemoći ovako biva zdrobljeno i uništeno.)
Iz usta je pjenu izbacivala poput deve.
Na koga bi kap pala, obolio bi od lepre.
Škripa njenih zuba srce je lomila.
Od njene sile, crni lavovi su dušu ispuštali.
Kad svom narodu stiže taj Izabranik (mudžteba),
uze je za kraj usta i ona opet štap posta.
(Kad je prvi put vidio štap kako se pretvara u zmiju, Musa, alejhis-selam, u bijegu je počeo da se udaljava od nje. Tad ga je pozvao Gospodar i rekao mu: Vrati se, i ne boj se, kod Mene se ne boje poslanici! Uzmi je! Vratit ćemo je opet u onaj oblik u kojem je bila. I kad joj je prišao Musa, alejhis-selam, stavio je svoju ruku pod svoju odjeću i tako je dohvatio u predjelu usta i ona je opet postala štap. Iz ovoga opisa se vidi kako je i na njega sve to ostavljalo jedan izuzetan utisak.)
U sljedećim bejtovima govori Musa, alejhis-selam, sâm, u sebi:
Oslonivši se na štap, reče: “O čuda (ej adžeb)!
Preda mnom je sunce, a pred neprijateljem noć.
O čuda! Kako ova gomila ne vidi
svijet ispunjen jutarnjim suncem?
(Evo opet ono – čuvaj se gomile! Nemoj biti na toj strani. I Musa, alejhis-selam, pita se zar je toliko slijepa ta gomila da ne vidi ovu istinu koja svijetli kao sunce?!)
Oči otvorene i uši otvorene i ova pamet.
Zapanjen sam u pogledu Božijih vezanja očiju!
Opet se čudi: vidi im oči otvorene, uši otvorene i pamet imaju, ali ne dolaze sebi! Upućuje nas na ajeti-kerim, Esteizubillah: (...) oni pamet imaju – a njome ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni. (El-A'raf, 179)
Što se tiče ovih fizičkih organa, oni su na svom mjestu, ali ono suštinsko vidjelo – i oko, i sluh, i pamet – to je zastrto, pokriveno, kao što se u ajeti-kerimu kaže: (...) oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-Hadždž,46) Zato ne mogu da vide to svjetlo i ostaju u mraku.
Ja se njima čudim, a i oni se meni čude.
Iz istog smo proljeća – oni trn, a ja jasmin.
Kakav divan primjer! Upućuje nas na ajeti-kerim, Esteizubillah: Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bâščā ima lozom zasađenih, i njîvā, i palmi s više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. (Er-Ra'd, 4)
Pred njih sam donio mnogo čaša čistog vina.
Njihov sadržaj se skamenio pred tom skupinom.
(*čistog vina, tj. onog napitka božanske ljubavi, to je napitak koji nam treba da savladamo onaj zid do kojeg smo došli, trudeći se cijeli život. E, sad, prijeći preko tog zida, savladati ga ili ga srušiti može samo ovaj napitak božanske ljubavi.)
Ruže sam im u buket vezao i pred njih donio.
Svaka ruža je kao trn postala, nektar kao otrov.
To biva udio onih egoizama oslobođenih.
Pošto su time porobljeni, kad će im se razotkriti.
/Eh, da znaju na pravi način primiti ovaj buket koji im ja dajem i ovaj nektar! Ali to znaju samo oni koji su se oslobodili svog egoizma, onog – ja, mene, meni! Pošto su time porobljeni oni koji nisu oslobođeni toga, zar oni mogu da vide tu ljepotu?! Ostaju slijepi. Gdje bi se to moglo i pojaviti pred njima, a kamoli da oni to prime i prihvate? Nisu njihove duše za toga! Da navedemo ajeti-kerim: Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava i ubrzava propast. (El-Isra, 82) Evo i Kur'ani-Kerim, jednima je lijek i milost, a drugima samo povećava njihovu propast! Kad mu mu'min prilazi, njemu povećava iman, a ako mu kjafir prilazi, njemu povećava kjufur. Kakav si ti, čovječe, kakav pristup imaš, takav i odgovor dobijaš. Gdje oni da vide onu čašu sreće! Kur'an je ta čaša šerbeta! Eto šta znači promijeniti svijest, sam lično. Sve će ostati isto, svijet ostaje isti, smjenjuju se godišnja doba, žive i licemjeri i mu'mini, ali ti nisi više isti. Možemo li ovo razumjeti? Kolika je tajna u ovome?! Ono što od sebe daješ takav ti i odgovor dolazi. Kako kaže hz. Mevlana: Ovaj svijet je poput eha u planini; glas koji si ti izustio on će se tebi vratiti!/
Spavač budni treba pred nama,
da bi u budnosti vidio snove!
(Mi smo budni, ali ustvari spavamo snom gafleta! Živimo u obmanama i iluzijama, daleko od istine i prave stvarnosti. Treba se prenuti i probuditi iz tog sna gafleta, pa progledati duhovnim očima – vidjeti stvarnost. Blago onome kome se otvore te oči i ko vidi Istinu! Zato nam se i kaže u predaji: En-nasu nijāmu, fe iza mātu in tebe hū – Ljudi spavaju! Kad umru, onda će se probuditi!)
Dušman ovog prijatnog sna postala je misao čovjeka.
Dok ne zaspi njegova misao, grlo je vezano.
(Tj. nije otvoren put za nadahnuće; takav čovjek ne može naći mira od dunjalučkih briga, dok ne zaspi. Zato je grlo vezano i ne može da pojede ovu hranu, ovo nadahnuće koje se spušta od Gospodara, putem kojeg bi mu se otvorile oči, i uši, i pamet.)
Zapanjenost (hajret) treba da se misao pòmete.
Zapanjenost proguta misao i sjećanje.
(Šta nam poručuje? Treba hajret – zapanjenost, jer čovjek u zanosu, ili bez svijesti, ne osjeća brige, tegobe i bolove.
Dova Musa, alejhis-selama:
Alla humme zidnī fīke te hajjura! – Allahu moj, Ti mi uvećaj zanos i divljenje Tebi!
Ovaj zanos će pòmesti te misli koje ti ne daju da se odmoriš, da zaspeš budnim snom, onako kako su Ashabi-Kehf zaspali. Nisu zaspali snom nemara, nego su se suštinski probudili u tom halu – spavanja u pećini.)
Ko god je u dunjalučkim poslovima umješniji,
on je po značenju iza, a sureten ispred.
Onaj koji je po pitanju dunjalučkih stvari umješniji, on je po značenju (m'ani), po duhovnim vrijednostima, iza, na nižem stepenu, a sureten (vanjštinom) ispred, u očima dunjalučara, jer svijet obično gleda na spoljašnost, a duhovne vrijednosti – vrline su sakrivene; skromni ljudi ih ne ističu. Te vrline teško je primijetiti i otkriti, ali one su u čovjeku prâva, istinska vrijednost. Hoće da nam objasni zašto su ovi veliki ljudi naizgled bez prijatelja, bez jarana, i izgleda da su oni na začelju, zadnji. To će nam objasniti u nizu sljedećih bejtova, ali ćemo se mi zaustaviti ovdje, da ne bude dugo, jer je veoma kompleksan ders. Završit ćemo večerašnji ders s jednim prisjećanjem, kad nam je Hadži Hafiz govorio da mu je reis Sulejman-ef. Kemura ponudio mjesto njegovog sekretara. Onda je Hadži Hafiz otvorio Divān Hafiza Širazije, da vidi šta mu Hafiz veli, i tamo mu je izašao bejt u kome se kaže: Tvoje mjesto je u mejhani iza vrata! Kaže Hadži Hafiz, kad sam ovo rekao h. Fejzulah-efendiji, on mi kaže: “Jel' ti baš to tako izašlo!?” Mi smo ga gledali – cijeli život bio je takav, uvijek je iza vrata sjedio! A on je ovo vino točio, kako kaže hz. Mevlana u bejtu: Pred njih sam donio mnogo čaša čistog vina.
A pokazivao nam je svojim primjerom gdje je mjesto takvih ljudi. Od njega smo čuli i ove stihove:
Sjedit' u pročelju nije dokaz čojstva!
Čovjek s odgojem niže drugih sjeda.
Jer i Qul hu vallah, gdje su Bož'ja svojstva,
Slijedi u Kur'anu iza Tebbet jeda!
Prividno to izgleda da su oni iza vrata, na začelju, o čemu će nam hz. Mevlana govoriti u nastavku ovoga dersa.
Ya Rabbi, ne dozvoli da nas se Sutra zastide naši učitelji!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 26. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 4. 11. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centaru – Jekovac.
