Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah, salavat
Rabbi šrahli sadri...
Naslov večerašnjeg dersa
Usaglašavanje između ova dva hadisa: “Zadovoljstvo s kufrom je kufr.” I drugi hadis: “Ko nije zadovoljan s Mojom odredbom, pa neka traži gospodara mimo Mene.”
Vidimo da će ovdje biti riječ o ovom teškom pitanju, o pitanju sudbine. U hadisu se kaže: Zadovoljstvo s kufrom je kufr. Kufr u značenju nevjerovanja, u značenju pokrivanja istine, u značenju nezahvalnosti; i drugi hadis: Ko nije zadovoljan s Mojom odredbom, pa neka traži gospodara mimo Mene.
Jučer mi osoba koja je ašik
na diskusiju postavi pitanje
rekavši: “Suptilnost – Zadovoljstvo s kufrom je kufr.”
Ovo je Pejgamber rekao, a njegov govor je pečat.
Opet, on je rekao da na svakoj odredbi
musliman mora biti zadovoljan.
Ovdje nas upućuje na hadisi-kudsi: Ko nije zahvalan na Mojim nimetima (na Mojim blagodatima), ko nije strpljiv na Mojim belajima, ko nije zadovoljan s Mojom odredbom, pa neka traži drugog rabba mimo Mene!
Dalje ovaj pitalac nastavlja:
“Nije li Hakkovo određenje kufr i nifak?
Budem li time zadovoljan, to je nesloga.
/Pita se ovaj: Nije li Allah, slijedeći poruku ovog hadisi-šerifa, odredio i nevjerstvo i licemjerstvo?! A onda kaže: Budem li time zadovoljan, to je nesloga. Jer ovamo drugi hadis govori Ko nije zadovoljan s Allahovom odredbom... Sada je ovaj pitalac zbunjen.
Da uz ovaj bejt navedemo nekoliko kratkih ajeti-kerima koji će nam pomoći u razumijevanju ove teme: Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49); I sve što su uradili u listovima je. (El-Kamer, 52); Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. (Ez-Zumer, 62); Allah stvara i vas i ono što napravite. (Es-Saffat, 96)
Vidimo ovdje šta zbunjuje ovu osobu, uostalom, kao i većinu svijeta. Znamo da nam je rečeno u hadisi-šerifu (...) pera su podignuta, a stranice sasušene. Dakle, sve je određeno, e sada, kako ovo razumjeti?
A ako ne budem zadovoljan, također, to je zijan.
Dakle, šta mi je izlaz između toga?”
Ova dva hadisi-šerifa zbunili su ovog koji pita i on se obraća hz. Mevlani da mu ih pojasni, kako bi se smirio i shvatio o čemu se radi.
Rekao sam mu: “Ovaj kufr je određen kaderom,
ali to nije kadā (izvršenje).
To jest: Kufr je posljedica kadera.
/Kufr postoji, on je stvoren, a ljudima je data slobodna volja: (...) pa ko hoće – neka vjeruje, a ko neće – neka ne vjeruje! (El-Kehf, 29) U drugom ajetu se kaže: Tako je unaprijed određeno! (Merjem, 21) Hoće sada hz. Mevlana da nam pojasni koja je razlika između ova dva termina koja se upotrebljavaju za sudbinu, za odredbu kader i kadā. Kader je vezan za Allahovo sveznanje. (I prošli put smo o tome govorili.) Allahu je sve poznato šta će biti, ne treba nešto da se desi pa da On ima uvid u to, Gospodar je uzvišen od toga. U Allahovom znanju sve se to već desilo i iz te pozicije priđimo ovome: (...) pera su podignuta, a stranice su osušene. Ali između kadera i kadaa (izvršenja toga što je određeno) stoji ovaj kufr, kao mogućnost (ako ga izabereš i sprovedeš), e to je ono što je pogubno. Ali do tada, dok to čovjek ne izabere, onda je to nešto što je Gospodar stvorio, ono je tu, a ti možeš da to uzmeš ili ne. Tek u praksi (u primjeni) dovodi čovjeka do kadāluka, tek onda će čovjek nastradati (i na gubitku biti) ako prihvati za kufr. To je poput neke hrane koja je zabranjena, recimo svinjsko meso: svinja, kao Allahovo stvorenje, potpuna je, ništa joj ne fali, ali ako joj jedeš meso, to je problem. Allah te upozorio na tu stvar (a jasno nam je danas, iz mnogo izvora znamo, zbog čega je to). Dakle, ona (svinja) sama po sebi je savršena, jer Allah sve što stvara savršeno stvara, samo je pitanje na koji način ćemo mi djelovati u kontaktu s onim s čime smo se sreli, u šta ćemo mi to upotrijebiti. Ovaj kufr (nevjerovanje, nezahvalnost, pokrivanje istine) posljedica je kadera, kaže hz. Mevlana, ali to još nije kadā, to još nije izvršenje. Kufr stvarno postoji između kadera i kadāa, ali prihvatanje kufra od većine ljudi nije s Allahovim rizalukom, s Allahovim zadovoljstvom. Da bi nam to još bilo jasnije, poslušajmo ovaj ajeti-kerim koji će nam ovo teško pitanje najbolje pojasniti. Esteizubillah: Ako vi budete činili kufr (ako budete nezahvalni) – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi kjafiri (nezahvalni), a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas on obavijestiti o onom što ste radili, jer On dobro zna svačije misli. (Ez-Zumer, 7)/
Dakle, znaj, gospodine, da je kadā od kadera,
da bi se tvoja teškoća odmah uklonila.
/Znaj, ti koji si to pitao i svi koji ćete poslije slušati ovo pitanje i ovaj odgovor, da je kadā od kadera (dolazi kao posljedica kadera), da bi se tvoja teškoća odmah uklonila. Znači sudbina i izvršenje te sudbine sada će zavisiti od našeg postupka, kako ćemo se mi odrediti prema tome. Kadā dolazi kao posljedica kadera (suđenog, zapisanog). Kad čovjek zna razliku između odredbe i sudbine, onda otpadaju sumnje i nejasnoće. Kader ima veze s Božijim predznanjem ili predodređenjem, dok kadā ima veze s izvršenjem (u stvarnom vremenu) tog Božijeg znanja ili predodređenja.
Sada će nam to još biti malo jasnije uz ove bejtove koji slijede./
Kaže hz. Mevlana:
Saglasan sam s kufrom, ukoliko je on odredba,
a ne ukoliko je on naše svađanje i griješenje.
/Šta hoće da nam kaže? Ako kufr dolazi od odredbe Allahove, onda uredu, priznajemo da on postoji – Allah ga je stvorio, ali ako kufr dolazi od ljudi, ako ga oni prihvate (odaberu ga) iz inata ili zlobe, ili dobrovoljno – onda takav kufr treba osuditi!/
Kufr, u odnosu na odredbu, sam po sebi nije kufr.
Hakka kafirom ne nazivaj! Ovdje se zaustavi!
/Kufr nije kufur ako dolazi kao posljedica onoga što je suđeno. Ali, pazi se, nemoj Hakku pripisivati kufra! Allah ga je stvorio, ali ne pripisuj Njemu sada kufr! Jer i ako je Allah stvorio kufr, dao da kufr postoji, nije ga nikome nametnuo, ljudi ga sami svojom voljom biraju i onda je ovo kadā. Kadā znači izvršenje onoga što je čovjek prihvatio. Imali smo u prošlom dersu primjer kako je postupio Ken'an, to je bio njegov izbor. Zove ga babo u lađu (bio bi na nemjestu poziv nekome u spas ako taj nema slobodne volje da izabere ili odbije to) i vidjeli smo kako on postupa. Pošto se poistovjetio s onom drugom stranom, on babi kaže: Kada si vidio na meni da sam ja pristao uz tvoje riječi, pa da se sada nadaš da ću te ja poslušati! To je njegov izbor. E tako čovjek potvrđuje nevjerstvo! Da nas Allah sačuva! Nadam se da nam je ovo hz. Mevlana u nekoliko bejtova, ovu tešku meselu, dobro približio. Da još navedemo jedan lijep primjer. Prenosi se da je jedne prilike Poslanik (s. a. v. s.) ashabima ovako rekao: – Primjer mene, vas i dunjaluka je poput skupine ljudi koja je krenula na put i sada se zatekla u jednom bezvodnom pješčaru, jednoj pustinji. Pošto nisu dobro predvidjeli koliko će trajati to putovanje, nisu znali ni dobro raspolagati sa zalihama, pa u neka doba nestalo zaliha. Jahalice iscrpljene i oni, onako povaljani po zemlji u toj pustari, očekuju neizbježan kraj. A onda se pojavljuje jedan lijep mladić, u lijepoj odjeći, a s njega curi voda, s njegove kose. Ovi to vide i kažu: Sigurno je ovaj iz neke oaze došao, mora da se tu negdje u blizini nalazi. Prilazi im taj mladić i pita ih: Šta je s vama, ljudi? Oni mu odgovaraju: Kao što vidiš, ovo je naš hal. – Ja vas, kaže im on, mogu odvesti u oazu i u jednu zelenu bašču, ako hoćete. I onda im postavlja pitanje: A šta ćete vi za mene učiniti? – Ama, kažu oni, nema toga šta ne bismo učinili! Nikakvog asiluka, nepokornosti s naše strane tvom zahtjevu neće biti! – Dobro, kaže im on, onda je Allah svjedok obećanja koje ste mi dali. On ih dovede u oazu. Pošto su došli u tu ljepotu (bašče, zelenilo lijepo), zavoljeli su to mjesto. S njima je jedno vrijeme ostao i onaj mladić. Poslije izvjesnog vremena, jedan dan im kaže: – Eh, vrijeme je da krenemo. Oni, onako u čudu, kažu mu: – Gdje ćemo ići iz ovakve ljepote?! On im odgovara: – Prema oazi koja nije kao ova oaza i prema bašči koja nije kao ova bašča. (Iz daljeg toka ove predaje vidi se da hoće da im kaže da je to gdje ih poziva nešto mnogo bolje od ovoga što sad imaju i gdje se nalaze.) A oni, i dalje u čudu, negoduju: – Pa nismo očekivali da ćemo naći ni ovaku ljepotu, a ti nas zoveš u nešto još bolje, ne treba nam ništa bolje. (Velika većina tako reagira!) Mala skupina njih kažu ovima: – Pa zar niste čovjeku dali obećanje da ćete ga poslušati, da ćete, šta god on bude tražio od vas, učiniti?! Vidjeli ste da nas nije prvi put prevario, pa neće ni sada. Međutim, ostaje ta velika skupina na tom mjestu, a ovi malobrojni kreću s njim. Sutra je neprijatelj navalio na tu oazu, pobio i porobio sve što je zatekao tu.
Evo vidimo u ovom jednom tako slikovitom primjeru koji se prenosi od Pejgambera (s. a. v. s.) kako izgleda ova ponuda, koliko se ljudi odazove na tu ponudu i šta sve ljude zaokuplja. Odmah se sve zaboravi čim prođe problem u kojem se čovjek nađe. Zaboravi se i na obećanje, a vidimo koja je posljedica. Ne moramo mi sada očekivati da će uletjeti neprijatelj i da nas fizički likvidira, ali ko zna koliko će nam ovako neprijateljske vojske u prsa ući, u naše pameti, pa herdžu-merdž napraviti – porobiti nas! Po tom osnovu, što možemo da vidimo – cijelo je čovječanstvo u tim kandžama!?/
Kufr je džehl, a odredba kufra jeste ilm,
Kako, molim te, blagost i grubost mogu biti jedno?!
/Hoće hz. Mevlana da nas izvede na ovaj teren, pa nas ovako pita: Zar se mogu izjednačiti mumin i kjafir i iman i kufr – vjerovanje i nevjerovanje?! To su dvije suprotnosti, dva oprečna pojma! Ove dvije vrste ljudi su kao slijep i gluh, i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite? (Hud, 24)
Ružnoća slike nije ružnoća slikara.
Nego putem njega ružnoća je ispoljena.
Snaga slikara biva u tome da je on
u stanju i ružno i lijepo naslikati.”
/To upravo govori o vještini slikara. Ne samo da slika jednu stranu nego on teži kompletnosti; to bismo mogli da promatramo kao dvije strane jedne medalje. Jer ako nema nešto ružno, kako ćeš se odrediti prema ljepoti bez toga?! To jedno drugo vuče. I to je kompletnost slikareva, da savršenu sliku naslika, sliku koja “govori”, poput Leonardove Posljednje večere. Hadži Hafiz nam je nekoliko puta spominjao to majstorstvo Leonardovo koje je došlo do izražaja u tom njegovom remek-djelu. Došli smo tako jednom na sijelo, a on se vraćao s nekog posla koji je obavio, pa kaže: – Stajao sam pored te slike (bila je izložena na jednom mjestu u Ferhadiji ulici) i gledao sam kako je majstorski to uradio. Prosto se na svakom liku vidi reakcija na riječi Isaa, a. s., kada je rekao havarijjunima: “Jedan od vas će me izdati!” A oni, zaprepašteni – svaki lik govori, na licima im se može pročitati šta misle i šta govore!
Mi znamo da je ostavio zadnjeg Judu da nacrta. Nije mogao dugo vremena da oformi taj lik kod sebe, kako bi on trebao da izgleda. Kažu, danima je hodao ulicama i tražio neku osobu koja bi ga inspirirala u tom smislu. Tražio je neki lik dok ga nije vidio i tek tad je naslikao i tu osobu. Tako da se i taj prevarant lijepo vidi na toj slici. Eto to su majstori slikari, koji znaju i ružno i lijepo naslikati./
Sad dolaze dva bejta kojima se završava ovo poglavlje:
Ako bih ovaj razgovor i diskusiju nastavio
tako da se pitanje i odgovor oduže,
zevk suptilnosti aška mene će napustiti.
Slika hizmeta druga slika će postati.
/Vidjeli smo da je prošli ders završio govoreći o ašku, pa sad hoće da nam kaže: Gubim volju da o ovome dalje govorim, jer o sudbini ne treba puno govoriti. Možemo skrenuti na krivi put. Poslanik (s. a. v. s.) kaže hz. Ibn Mes'udu: Ostavi riječi kilu-kal/rekla-kazala i mnoga zapitkivanja!
Pošto je ovdje riječ bila o diskusiji, sada ubacuje jedno poglavlje s dva primjera, da nam malo pojasni tu diskusiju i polemiku, a mi smo svakodnevno u našem životu u ovoj situaciji.
Prvi dio 33. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 23. 12. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
