Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
NASLOV VEČERAŠNJEG DERSA
Okupiše se sahiri-čarobnjaci iz raznih gradova pred Faraonom koji im ukaza počasti, a oni, stavivši ruke na prsa, zajamčiše da će okahariti njegova neprijatelja (Musa, a. s.), pri tome rekavši: Ovo protiv nas zapiši (uzmi ovo kao dokaz)
Do Faraona dođoše ti sahiri.
On im ukaza mnogobrojne počasti
i obasu ih skupocjenim darovima.
Uz razna obećanja, unaprijed im također darova
robove, konje, novaca, robe i opskrbe.
Potom im reče: “Pazite, o, vi koji prednjačite (u svojoj vještini),
ako na ispitu dominantnost ispoljite,
na vas ću toliko darova prosuti
da će se poderati zastor darežljivosti i velikodušnosti.”
/Toliko ću vas, kaže Faraon, obilato nagraditi ako mog protivnika Musaa vi pobijedite. Mi smo vidjeli kako nas hz. Mevlana upućuje da sve ovo što se vani desilo potražimo u sebi. Ako se sad pitamo šta bi u nama bili ovi sahiri-sihirbazi, pa oni se bave obmanom, varaju svijet, a dunjaluk se zove Darul gurur – kuća obmane, kuća taštine. To su ljudi te vrste, a ova sklonost u nama, ako podigne glavu, onda se ona ovako ponaša. Odaziva se na poziv nefsa, tj. našeg faraona, očekujući ovakve nagrade, a faraon obećava da će ih izdašno nagraditi. Odmah tu u startu vidimo onaj drugi grijeh koji se pojavio, a to je pohlepa. Jer mi znamo da iz ova tri grijeha idu svi ostali grijesi. Izvor svih grijeha jeste prvo – oholost, jer je Iblis rekao – Ja sam bolji od njega! Drugi grijeh je pohlepa, koja je potakla Adema (a. s.) da krene prema zabranjenoj voćki, dakle da posjeduje nešto što mu je zabranjeno bilo; i treći je – zavist, koja je potakla brata da ubije brata, Kabila da ubije Habila. Ova pohlepa da što više zadobiju nagrada, raznih nimeta, darova od Faraona – to je put propasti. Ko se tako usmjeri, čeka ga sigurno poniženje i propast. Da jedan primjer navedemo, vrlo značajan, pa da otkrijemo tu osobinu kod sebe – sklonost prema ovome svijetu koja proizvodi divljenje u odnosu na one koji ga posjeduju. Mi znamo u Kur’ani-kerimu kad je Karun izašao u onom svom sjaju, tom bogatstvu, s pratnjom ogromnom, oni (kaže se u ajetu) koji su žudjeli za ovim svijetom, za dunjalukom, za svijetom ove obmane, poželjeli su to, a to će te, čovječe, prevariti. Oni su govorili – jȁ što je sretan čovjek! Da je nama ovo što on ima! A oni koji su bili istinski mumini, oni su ih upozoravali da tako ne govore. Da je puno bolje ono od nagrade što je kod Allaha Uzvišenog, ali ona se daruje samo onima koji su strpljivi, koji znaju to dočekati kada mu dođe vakat. Pa jedan primjer da navedemo koji nam hz. Mevlana na drugom mjestu u Mesneviji navodi. Čovjek poveo ovna na pijacu da ga proda i, dok je on razmišljao šta će sve kupiti za sredstva koja dobije od te prodaje, jedan lopov je opazio da je dobro zamišljen i u tom njegovom halu on je presjekao povodac koji je držao u svojoj ruci i odveo mu ovna. Kada je ovaj došao sebi, vidi da je pokraden. Počne se raspitivati; neko mu kaže: Vidjeli smo jednog mladića, izašao je van zidina grada u pravcu tog i tog polja, i on krene za njim. Kad stvarno vidi tamo tog mladića s njegovim ovnom pored jednog bunara. I poleti na njega, a mladić kaže: Znam sve šta ćeš mi reći, samo, molim te, saslušaj me jedan trenutak. Upala mi je kesa zlatnika u bunar. Hajde siđi dolje, mene je strah. Siđi dolje i uzmi je, dobar dio ću ti toga dati kao nagradu. Ovaj pomisli, mogu s tim zlatnicima riješiti ko zna kakve sve probleme i zadovoljiti svoja nekakva potraživanja i želje. Skine odjeću svoju, siđe u bunar i počne pretraživati, a dolje nema ništa. Počne dozivati onog mladića gore, pitajući ga – pa gdje su ti ti dinari (zlatnici), a onoga gore već nema, on je sada poveo i kurbana i uzeo mu još i odjeću. Kada je ovaj izašao, hud gleda: nit' kurbana, nit' ovna, nit' odjeće! Go ostade! I onda sebi kaže ovako: – E ovo sam i zaslužio, nošen pohlepom! Sad ne znam nad čim bih prije plakao, nad svojom pohlepom ili naivnošću!? Ali, kaže, i ta naivnost je posljedica pohlepe, jer ja sam iz pohlepe žudio da bude istina to što je on govorio. Pa povežimo ovo, ove žudnje za ovakvim nagradama na ovakvim mjestima, od strane faraona – kuda to čovjeka vodi? U jedan ovakav bunar gdje ćeš na kraju go ostati!
Na to mu rekoše: “Sa tvojom sretnom zvijezdom, care,
mi ćemo pobijediti i stvar njegova će propasti.
(Ne boj se ništa, care, propast će to što je tvoj neprijatelj pripremio! Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: Tako nam dostojanstva faraonova (govore sihirbazi), mi ćemo svakako pobijediti! (Eš-Šu'ara', 44)
Mi smo u ovoj vještini hrabri i odvažni.
Nema nam ravnog u svijetu!”
/Mi smo već u prošlom dersu vidjeli opis šta su sve bili u stanju da čine od sihirbazluka, od tih prevara, da ljudska pamet stane! I oni sad govore: Mi smo u toj vještini hrabri i odvažni, nema nam ravnog u svijetu. Mi ćemo pobijediti ko god nam se suprotstavi! Evo opet jednog pitanja što smo ga prošli put načeli, pa da mu se opet vratimo. Nama je u prošlom dersu hz. Mevlana povukao paralelu između Musaovog štapa i Kur'ani-kerima. Rečeno je da Kur'ani-kerim svaku laž koja dođe blizu njega guta kao što je Musaov štap gutao one vradžbine, one nazovizmije, a ustvari to su bila obična užad i štapovi. Kakav je to naš odnos s Kur'ani-kerimom kad mi danas možemo da vidimo u većini slučajeva dominantnost ove kategorije nad kategorijom vjernika koji su vezani za Kur'an?! Nešto tu nije u redu, to s našom vezom, i valjalo bi je preispitati i moliti Allaha Uzvišenog da nam ukaže gdje je ta neka rupa napravljena pa da to začepimo navakat. E, sada kada nam je to rekao, najedanput kao da gleda svoje slušatelje i danas, nakon 800 godina, ovako kaže:
Spomen Musaa postao je okov mislima (slušačima),
jer oni misle: ovo su priče koje su ranije bile.
/Hazreti Mevlana kaže: Ovo što ja spominjem Musaa (a. s.) i što kazujem o njemu, to je postalo okov mislima slušača. Jer oni misle: Ovo su priče koje su ranije bile, ovo je sad stara priča u nekom novom ruhu. Hoće da nam kaže: Nemojte nipošto misliti da vam pričam priče. Sjetite se mog prvog bejta koji sam vam naveo u Mesneviji, u kome sam vam rekao – Slušaj ovaj naj, šta on priča, šta kazuje!, a onda odgovara – Na rastanak se žali, tuguje zbog rastanka! Ja hoću da ovim kazivanjem, kroz svu Mesneviju, kod vas probudim ovaj uzdah, da se sjetite odakle ste došli! Ovo ovdje (ovaj dunjaluk) nije vaša domovina i ja hoću da vi okrenete glavu na drugu stranu. Da se sjetite hadisi-šerifa u kojem Poslanik (s. a. w. s.) kaže: – Budi na ovome svijetu kao garib ili prolaznik! Dakle, kao stranac ili putnik u prolazu. Ako se, čovječe, obistiniš u tome, onda ćeš ti otkriti ovo šta ti ja govorim. Jer ako si garib-stranac, to podrazumijeva da znaš da ovo nije tvoja domovina. Ako si putnik u prolazu, potpuno si svjestan da si došao u kuću iz koje moraš otići. Onda takva osoba neće dozvoliti da bude prevarena. I sada opet vidimo koji je to fadilet ako nam Gospodar otvori ta vrata od svojih kapija – da sretnemo u svom životu potpuna čovjeka, Allahova roba, koji će nam probuditi ono što smo zaboravili! A to isto čini i hz. Mevlana ovim svojim kazivanjima. Trebamo imati na umu da svako doba ima svoga faraona, ali za svakog faraona rodit će se jedan Musa koji će njegovu silu srušiti! Sada kada je spomenuo Musaa, sad će nas uvesti u jednu drugu dubinu da nam to pojasni, pa kaže:
Spomen Musaa je radi pokrivke, ali
svjetlo Musaovo je tvoja gotovina, o, dobri čovječe!
(Ko može ove pouke shvatiti i ove nasihate primiti?!)
/Musaovo svjetlo i danas sja i to je naša gotovina! Nemoj biti takav slijepac pa ovo smještati u vrijeme od prije otprilike 3.400 godina, kada se Musa (a. s.) fizički pojavio! Jer on kao svjetiljka gorio je svjetlošću istom, istog kvaliteta koja je gorjela i u “lampi” koja je se zove Adem (a. s.), i u “lampi” koja se zove Muhammed, posljednji poslanik (s. a. w. s.), i u svim tim svjetiljkama, tj. u svim Božijim poslanicima. To je tvoja, čovječe, gotovina! Isto to i ti nosiš u sebi! Otkrij tu dimenziju svoju, a ja ću ti sada i na ovaj ajeti-kerim ukazati!, kaže nam drugim riječima hz. Mevlana. Esteizubillah: Na zemlji ima dokaza za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite? (Ez-Zariat, 20-21) Pogledajte kako nas Allah Uzvišeni pita – zar to ne vidite?
Musa i faraon su u tvome biću.
Trebaš ova dva protivnika u sebi potražiti.
/Pogledajte kako nas uvlači u to da otkrijemo živi din! Da to sad vidimo pred nama i u nama. Trebaš ova dva protivnika u sebi potražiti. Rekli smo na šta upućuje Musa (a. s.). On je ova svjetlost koja je tvoja gotovina, to je ruh koji je Allah od Sebe udahnuo u čovjeka. I po tome čovjek živi, i po tome jest čovjek, ne po figuri, a ova druga dimenzija faraonluka-faraona, to je naš nefs. Da još jednom sve ove simbole pobrojimo: Musa = rūh; Hārūn = 'aql; Faraon = nefs; Hāmān = hevā. /
Do Kijameta je svjetlo od Musaa!
Svjetlo nije drugo, druga je svjetiljka.
/Nemoj biti zbunjen, ti koji živiš danas, koji si sljedbenik poslanika Muhammeda (s. a. w. s.) jer svjetlo nije drugo. I danas je Musa prisutan! Isti taj kvalitet je u svakom Božijem poslaniku, a i u tebi – čeka prikriven da bude otkriven! Onda nas upozorava hz. Mevlana – nemoj dozvoliti da te vanjština svjetiljke zavede! Pa kaže:
Ova svjetiljka i ovaj fitilj su drugačiji,
ali njeno svjetlo nije drugo. Ono je od te strane.
/Svaki Božiji poslanik, (kada bi ih promatrali kao izdvojenu svjetiljku) je svojim izgledom, kao i u vremenu u kome se pojavio i u kom je djelovao, na terenu na kome je djelovao, poseban. I tad bi vidjeli razlike među njima. A to se odnosi na šerijat koji im je Allah objavio, ali u jednoj stvari su svi bili isti, po pitanju tevhida. Donijeli su svi jednu jedinu vjeru, a to je islam, koji znači potpunu predanost, i dušom i tijelom Allahu Jedinom, Koji nema druga, Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko nije ravan! To su svi poslanici isto kazivali./
Prvi dio 30. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 2. 12. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
