Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

 

Treći svezak, bejtovi: 1406-1449/III, drugi dio (79)

 

 

Ona mu reče: “Onda ja nisam tvoj ma'šuk.

Ja sam u Bulgaru, a tvoj murad (tvoj cilj) u Kutuu.

/Bulgar, grad na Volgi, a Kutu grad u Turkmenistanu, koliko je to daleko! Hoće da mu kaže: Ti mene vidiš, ali ti mene više ne voliš, ti voliš jedan svoj hal u kojem si nekada ugodne trenutke doživio i provodio. Ti časovi više se ne vraćaju, a ti bi želio da se vratiš u to vrijeme! U hal si zaljubljen!/

Sada će ovo iskoristiti hz. Mevlana da nam malo o halu progovori.

Ti si ašik na mene i na tvoj hal.

Tvoj hal nije u tvojoj ruci, o, mladiću!

/Hal je ono što ti Gospodar daruje u trenutku. Mi nešto možda i uradimo lijepo, a Gospodar nas sevepom toga u visine uzdigne. I sada, može čovjek da pomisli da je to mekam, međutim – nije. To je jedno stanje koje brzo prolazi. Ti si zaljubljen u mene i još si u stanju zaljubljenosti, ali to stanje zaljubljenosti nije u tvojoj ruci (ti njime ne vladaš), o, mladiću! Ono je prolazno, nije vječno. Tvoja ljubav prema meni to je jedno stanje tvoje duše. Posredstvom te ljubavi tvoja duša nalazi uživanje! Ali to je uživanje nepotpuno i prolazno./

Dakle, ja nisam u potpunosti predmet tvoje želje.

Ja sam dio tvog cilja u ovome trenu.

/Ti si poput žedne osobe koja traži vodu i, kopajući da dođe do vode, istom nabasa na nekakvo blago. I sada se zabavi oko blaga, a zaboravi da je imala nijet da dođe do vode. To je, dakle, tvoj cilj bio. Šta će se desiti s takvim čovjekom i takvim ljudima koji ovako urade? Brzo će uvidjeti da je protraćio život. E tako nas ovi drumski razbojnici presreću na ovom našem putu, zaustavljajući nas da ne bismo došli do vode života. I onda bacimo pogled na zlatno tele! A hoćemo ako su nam srca nadojena time. U drugom polustihu kaže: Ja sam dio tvoga cilja u ovom trenu. Razmislimo i o ovome: koliko u ibadetu zaboravljamo pravi cilj kada se nadamo nagradi, a zapostavljamo Onog radi koga to treba da se radi?! Da nam Allah pomogne da zaista budemo robovi koji Mu robuju čisto, iz ljubavi, a ne iz straha i trgovine, mada je i to Gospodar dozvolio. Ako samo razmišljamo o nagradama koje nas čekaju, onda smo Gospodara uzeli kao sredstvo da dođemo do Dženneta, a ni svjesni nismo toga. Zato i kaže Ja sam dio tvoga cilja u ovome trenu – dio, jer tebe blago privlači, privlači te taj lijepi hal što si imao, nadahnuće i tako.../

Ja sam kuća ma'šuka, ne ma'šuk.

Ašk je na blagu, ne na sanduku.”

/To kako si se usmjerio je promašena ljubav. Kuća tvoje ljubavi, sanduk u kom se čuva zlato, bezvrijedan je bez zlata./

Sada nam hz. Mevlana daje nasihat:

Ma'šuk je tvoj jedini

tvoj početak i tvoj kraj.

/Da uz ovaj bejt navedemo dva ajeti-kerima. Esteizubillah: Allah ni jednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao... (El-Ahzab, 4) I drugi: (...) i da će se tvome Gospodaru konačno svi ljudi vratiti. (En-Nedžm, 42) Mi zbog ovakvog pristupa u svakom trenutku gubimo lezzet ovoga: Ja sam blizu kada te Moji robovi upitaju o Meni... (El-Bekara, 186)/

Kada ga nađeš, u iščekivanju ne ostaješ,

On je kako očit, tako i skriven.

/Ovaj tvoj Voljeni Ma'šuk je tvoj Jedini; kada Njega nađeš, u iščekivanju ne ostaješ jer On je tako očit, ali kako očit, tako i skriven, tj. kada Njega nađeš i zavoliš, ne traži drugog! Nemaš dva srca u prsima, i javno i tajno, i otvoreno i skriveno; Ma'šuk je takav, u svakoj prilici je odan i uza te. E sad, kako ćemo mi osjetiti tu blizinu Njegovu? U početku II. toma Mesnevije hz. Mevlana kaže: Smjesta traži Allahova prijatelja! Kada ga nađeš, onda ćeš imati Allaha za prijatelja. Tako ulaziš u Njegovu blizinu, tako se nalaziš u Hakkovu hadretu, tik do vode života. Pa pij! Sada sve zavisi od tebe i od mene kako si prišao ovim stvarima./

On je emir halova, halom nezadržan.

Robovi tog mjeseca bivaju mjesec i godina.

/Veliki Allahovi robovi, ovi muršidi-kjamili, oni nisu sputani vremenom i prostorom; oni zapovijedaju halovima, a na njih halovi ne utječu./

Kada govori, halom dominira i upravlja.

Kad poželi, tijela dušom čini.

/Zašto je to tako? Zato što su oni ti veliki Allahovi robovi, Mesihovog daha – oživljavaju ono što je mrtvo./

Nije ga okončao ko se zaustavio.

On čeka, sjedi, hal tražeći.

/Neko ko se na duhovnom putu zaustavio nije na kraju nego još uvijek na početku. On sjedi tu i čeka, traži visoki hal. Čovjek traži da se desi takav momenat, a hal će brzo proći. Vezuje se za nešto što nestaje, što nema stanka. Nije to mekam, nije to postaja. I zato možemo da vidimo u razgovorima s ahbabima i ovo: godina puno imamo, pa ljudi u tarikatu, pripadnici raznih škola, sve fini, i sve je to normalno, lijepo, na svom mjestu – istom, u neka doba kažu da su razočarani, neispunjeni! Allahu alemu, ovo je uzrok. Sjedi se na pola puta i čeka se hal, a vidite šta nam kaže hz. Mevlana: Nije ga okončao ko se zaustavio. Nema stanka na ovome putu, u vječnost ti moraš da tragaš! Kako se u hadisu kaže: Što mi se više otkrivaš, sve Te manje znam! Nema tome kraja. A on čeka, sjedi, hal tražeći. A draga blizu, u njegovom prisustvu./

Alkemija hala biva njegova ruka.

Rukom prodrma, bakar postaje njime opijen.

/Ruka Allahovih prijatelja, muršidi-kjamila, jeste alhemija hala; i u njihovoj ruci bakar se pretvara u zlato. Zato pohiti u ovo okrilje!/

Ako hoće, smrt, također, slatka postaje.

Trn i nož narcis i ruža postaju.

/Jer oni ne rade po svojoj hoći (prema svom shvatanju). Sve što rade rade po emru. Kako to kaže Hidr (a. s.) Musau (a. s.): Ovo sve što si vidio da sam uradio nisam ja to uradio po svom nahođenju. Ovo je sve emr, ovo je po Allahovoj naredbi. (El-Kehf, 82) Zato u rukama takvih ljudi dešava se ova alkemija – da se naš bakar pretvara u zlato, jer smo mi suštinski zlato, ali to treba otkriti, a to možeš otkriti samo u ovoj blizini./

Onaj koji je halom zadržan čovjek je.

Đah mu se hal poboljšava, a đah pogoršava.

(Hoće da kaže, to je sad običan čovjek: sad je kod njeg ovako, sad onako. Pa da ovdje proučimo ajeti-kerim u kojem se opisuju Allahovi prijatelji, oni Nemaju ni straha ni tuge. (Junus, 62) Znači nit straha od onoga što im dolazi u susret, niti tuge za onim što je prošlo. To su ljudi koji su u vječnom sada, neograničeni prostorom i vremenom./

Sada će nam uvesti još jedan pojam da nam pojasni ove dvije kategorije posebnih Allahovih robova. Pa kaže ovako:

Sufija, u primjeru, jeste sin vremena (ibnul-vakt),

ali safi (čisti) je oslobođen od vakta i hala.

 /Dakle, on nije rob vremena, nego njegov gospodar. Ovo sufija je sin vakta, puno puta smo spominjali. A ko je to? To je onaj koji je budan i zna da iskoristi ovo vrijeme na najbolji mogući način, vrijeme koje mu Gospodar daje na raspolaganje. Ljudi provode vrijeme u besposlici, pa onda kažu: Nemam vremena! Šejtan ih okupirao pa oni upropaštavaju svoje vrijeme, ne koriste ga za ono što im je najpreče: namaz i dinski nasihat.

A sada ubacuje ovaj drugi pojam safi-čisti. Oni su viši, iznad ovih koji su ibnul-vakt, jer ibnul-vakt (sin vremena) podrazumijeva da mu je vakat babo, a safi je van toga, on nije ovako vezan, što bismo rekli, na rodiljski način s vremenom, niti s bilo čim drugim./

Halovi su zadržani njegovom odlukom i uvjerenjem.

Oni ožive putem njegovog mesihovskog daha.

/Kod evlija je ovako: (...) zadržani su halovi njegovom odlukom i uvjerenjem, a oživjet će putem Mesihovog daha, a to je Isa našeg vakta./

Nakon što nam je protumačio šta je hal, hz. Mevlana se vraća na onaj dijalog između ašika i ma'šuka, kad momak čita ljubavno pismo svojoj djevojci. Ona, iznenađena tim gestom, kaže mu:

“Ti si ašik na hal, ne ašik na mene.

 Polažući nadu u taj hal, sa mnom se povezuješ.”

/Ti pred svojom dragom čitaš ljubavno pismo, ti si zaljubljen u svoj hal, a ne u mene. E sada možemo da vidimo šta znači prići onima koji hal mogu da zadrže. Jer nam bejt prije ovoga kaže halovi su zadržani njegovom odlukom./

Taj koji je sad manjkav, sad potpun,

nije Halilov Obožavani jer zalazi (iščezava).

A taj koji biva zalazeći, i đah tako i đah ovako,

nije dilber. “Ja ne volim one koji zalaze.”

/Ovo su riječi Halila (Ibrahima, alejhis-selama), koji, kada je izašao iz pećine pa pogledao put neba i vidio zvijezdu, kaže: Ovo je moj bog. Kada je zvijezda zašla, on kaže ove riječi: La uhib-bul afilin – Ja ne volim one koji zalaze. (El-En'am, 76) Kada je izašao Mjesec, on kaže: Ovo je moj bog; kad je Mjesec zašao, on kaže: Ako me moj Gospodar ne uputi, bit ću od onih koji su zalutali. Kada se Sunce pojavilo, opet kaže: Ovo je moj bog (ovo li je moj bog – Možda bi ovako bilo bolje kazati, jer se upoznaje sa svim ovim što ga okružuje), jer ono je najveće?! Kada Sunce zađe, onda on kaže: O, moj narode, ja nemam ništa s onim što vi Gospodaru pripisujete, Stvoritelju nebesa i Zemlje, i ja se Njemu, kao iskreni vjernik, potpuno okrećem. (v. sura El-En'am, 75-79) Sada shvatamo ova dva bejta, zašto ih je ovako upotrijebio. Hoće da nam kaže šta znači – oni koji zalaze, a halovi su takvi: sad si gore, sad si dolje. A taj koji biva zalazeći (sad ovako, sad onako) taj nije dilber. To nije put Halilov. Njegov su put riječi: Ja ne volim one koji zalaze! Ovo je put Halilov, Ibrahim, a. s.. Moramo se ovako obistiniti, a nikako na putu se zaustaviti i čekati da se hal doživi; da budemo podignuti, pa u sljedećem trenutku opet pali. U Ummetu Pejgamberovom (s. a. v. s.) desio se isti ovakav slučaj. Ebu Muslim el-Havlani (on je u Jemenu bio zarobljen od onoga što se proglasio lažnim poslanikom (Esved-ul Ansi), i kad ga nije htio da prizna kao poslanika, on ga je bacio u vatru. Ebu Muslim, r. a., proučio je isto ono što je Ibrahim (a. s.) proučio kad je bačen u vatru: Hasbunallahu ve ni'mel vekil – Dosta mi je Allah kao zaštitnik i pomagač! I vatra ga nije sagorjela. Kada se vratio, ashabi su bili ushićeni da se susretnu s njim. Hazreti Omer (r. a.) je rekao: – Hvala Allahu kada mi je omogućio da uživo vidim nekog iz Ummeta Poslanikovog, kome se desilo isto ono što i Ibrahimu, a. s. I on kao takav jedne prilike kada je došao kod jednog od ashaba, kako mu prilazi, ovaj ga ashab gleda, a on uči, nešto miče usne, i ovaj je pomislio da nije malo skrenuo, možda se desilo nešto s njim, jer sam sa sobom priča, pa mu kaže: – Šta to govoriš, šta ti je, šta je to? A on odgovara: – Ovo je ljubav prema Allahu. Dakle, ovakvi Allahovi robovi nijednog trenutka ne gube vezu sa Stvoriteljem. Zato oni dominiraju ovim stvarima, a ne te stvari njima, od vremena pa nadalje. Pa i Kur'ani-kerim nam govori o tim ljudima: trguju, sve rade isto kao i mi, ali ih to ne odvraća od Stvoritelja. Jer oni ne vole one koji zalaze!/

Taj koji je đah prijatan, a đah neprijatan,

jednog trena voda, a sljedećeg vatra,

Dakle, takav

može biti kuća mjesečeva, ali Mjesec nije.

Može biti slika idola, ali upućen nije.

 /Ko god voli ono što je prolazno, nestalno i varljivo kajat će se (kada to izgubi, kada toga nestane), a ostat će lišen onog pravog, vječnog predmeta ljubavi – Sunca koje nikada ne zalazi. Možda nam je ovo teško pratiti, jer je ovo veoma duboko, more jedno, ali ovi Allahovi robovi govore našim srcima i ko god ovo čuje, bez obzira na to o kome se radi, sigurno će naći nešto za sebe. Zato on na ovu sofru i zove kad kaže: Dođi, ma ko da si; bez obzira na to kojoj vjeri pripadaš! Uz Allahovu pomoć trebamo pomno slušati, pa ako Bog da, dobit ćemo ono što je za nas. Ali, evo, vidite kolike su to dubine i koliko je čovjek slabašan kada dođe u kontakt s ovim, pa sad želim da s vama podijelim onoliko koliko sam uspio razumjeti./

 

Drugi dio 34. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 30. 12. 2020. u Mevlevijskom  kulturnom centru Jekovac.