Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Mesnevija, treći svezak (44)

“(...) Ako te o gospodinovom ushitu obavijestim, bojim se, o putniče, da ćeš okasniti (...)” Još ako ti počnemo objašnjavati koliko je gospodin bio ushićen s tim skorim susretom, sa selom, sa seljakom, “bojim se, o putniče, da ćeš okasniti”. “Eh, da se to ne bi desilo, sad ću to skratiti”, kao da govori hazreti Mevlana. Ovdje je ushit kao posljedica varljivih riječi i ponuda koje su mu došle. “(...)  Skratit ću. Kad se selo pojavi, to nije bilo ciljano selo. Drugi put izabra (...)” Došao je i vidio da to nije selo onog seljaka, pa se odlučio drugi put izabrati. “(...) Blizu mjesec dana tumarali su od sela do sela, zato što put k selu dobro nisu poznavali (...)” Čim nam je ovo rekao, odmah nam sada sjajnu poruku ostavlja. “(...) Ko god krene na put bez vodiča, dva dana mu postaju put od sto godina (...)” Na ovaj se put ne smije krenuti bez muršida, a i na fizički put, svima nam je jasno, ne ide se bez vodiča. Vidite kakav je omjer upotrijebio – dva su dana koja bi prešao s njim, ali s ovim principom “čujem i pokoravam se”, poput stotinu godina sam da hodiš. Kao kada kaže Hidr, a.s.: “Ako ćeš me slijediti, onda me ne pitaj nizašta dok ti to ne objasnim.” Poslušnost mora biti u ovom smislu.

“(...) Ko god prema Kabi juri bez vodiča, poput ovih smetenih ponižen postane (...)” Vidite kako je ovo hazreti Mevlana rekao. Prema Kabi krenuo si bez vodiča, desit će se nešto i promašit ćeš cilj. Možda ćeš vidjeti zidove, ali neće ti poći za rukom Gospodara da zijaretiš. Sada se opet vratimo na one dionice puta kada se nekome otvori to pa vidi Gospodara te kuće. Nisam od tih ljudi da neko ne bi pomislio, ali moramo o tome govoriti jer nas bejtovi upućuju na to. Ali, o ovome trebamo pričati kako bismo bolje razumjeli ljude koje srećemo. Ako ih ne možemo okabuliti, makar ih nemojmo napadati. “(...) Ko god se prihvati zanata bez majstora, biva izvrgnut ruglu u gradu i na selu (...)” Jer, to njegove neznanje brzo će doći do izražaja i za sobom će povući da bude izvrgnut ruglu. Ovdje nas upućuje na hadisi-šerif, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pomozi se (kada je riječ o stjecanju znanja ili postizanju određene vještine) na taj način što ćeš pristupiti pravom vještaku od tog zanata (onom istinskom ehlu).” Tako se najbolje uče te vještine.

“(...)  Samo jednom se desilo u hafikajnu, da je čovjek na svijet došao bez roditelja (...)” “Hafikajn”, to je ono što obuhvata istok i zapad. Riječ je o Ademu, a.s., koji je na svijet došao bez oca i majke. Ovdje hoće da nam kaže da postoji i ta mogućnost da neko bez vodiča ide, ali to nije pravilo, jer se to jako rijetko dešava. Baš kao što dijete ne može biti rođeno bez oca i majke, tako se i ovaj put bez muršida ne može proći. Ovdje ćemo navesti jedan primjer. Jedan učenjak po imenu Muhammed Razi imao je prijatelja koji je bio glasovit u Misiru, zvao se Muhammed Emin Erbili. Muhammed Razi, koji je bio učenjak od zahiren nauke i zahiren pristupa, neko ko se na ovoj formi zaustavljao, a to ćemo vidjeti iz ovog događaja, kaže mu jedan dan: “Čitao sam ove knjige u kojima se spominje muršidi-kamil, pa ne može se bez muršida putovati i tako to. Da ti ja nešto pravo kažem. Ja ne vjerujem da postoji nijedan taj čovjek, to je možda nekada bilo. Evo vidiš koliko si ti dobar i cijenjen. Kada bi mi ti sada rekao da si taj, ja bih rekao da najviše što o tebi mogu reći da si salih, dobar čovjek. Muršidi-kamil, daleko od toga.” Ovaj mu odgovori: “Nema nijednog vakta a da u njemu nisu prisutni ti ljudi. Nit' je to prije bilo, niti će poslije biti, sve do Jevmul-Kijama. Mogu zamoliti Allaha Uzvišenog da te uputi na jednog takvog.” Nakon nekoliko dana Muhammed Razi sanja da se našao na jednom mjestu. Tu je bila grupa ljudi koja je zračila posebnom svjetlošću, sjedili su na ćursevima od nura, a on sam sebi u snu govori: “Ovo su muršidi, sigurno!” Priđe jednom i pita ga: “Molim te, reci mi, ko je muršid u ovom našem vremenu”, a taj mu odgovori: “Pa eto taj pored tebe.” On se okrene i pored sebe vidi Muhammed Emina. Razi ga pita: “Što si to od mene krio, što mi nisi rekao pa da priđem tvom medžlisu?”, a ovaj mu odgovara: “Osaburi, sve ću ti pojasniti.” Kada se probudio to mu je bilo veoma čudnovato. Brzo je otišao na Ezher, znao je da će njega tamo naći. Dok mu je prilazio, nazvao mu je selam, ovaj mu je odgovorio i odmah nakon selama rekao: “Osaburi, sve ću ti objasniti.” Ovaj je bio još više u čudu: “Kako to, ti sada znaš šta sam ja i sanjao. Molim te da ti ispričam šta sam usnio”, pa mu je krenuo pričati svoj san. “Što mi nisi to rekao da je tako? Primi me u svoj medžlis!” “Bujrum. Lillah, fillah, s lijepim nijetom pristupi”, odvrati mu Muhammed Emin. Razi je pristupio njegovom medžlisu i brzo ga je ovaj muršid izveo na mekam.

Ovo je jedan lijep primjer, a hazreti Mevlana nam govori na jednom mjestu u svom djelu Fihi ma fihi, šta znači pogled takve osobe i potiče nas da se izložimo ovom pogledu. Onda nam navodi primjer jedne dobre i čestite osobe koja se zatvorila 40 dana u osamu s nijetom da dođe do traženog, a tražio je Allahovo zadovoljstvo i Njegovu blizinu. Nakon nekoliko dana čuje glas koji mu kaže da to na takav način neće naći. “Nego, iziđi napolje iz te svoje čile i potrudi se da na tebe padne pogled nekog velikog Allahovog roba”, rekao mu je glas. Ovaj pita: “A kako ću ja znati gdje da nađem tog roba?”, a glas mu odgovara: “Uzmi ibrik, otiđi u džumansku džamiju, tamo gdje se džuma klanja. Kada te on pogleda, jer on će tebe prepoznati a ti njega ne možeš, ispast će ti ibrik iz ruku i ti ćeš izgubiti svijest.” Taj čovjek je tako uradio, džuma je, on između safova prije nego što će se klanjati pronese ibrik i ponudi ljudima vodu i desi se ono što mu je glas rekao. Kada se probudio, vidio je da oko njega više nema ljudi. Nije vidio tu osobu, ali je došao do svog murada, našao je ono što je tražio. Onda hazreti Mevlana završava i govori kako su ti robovi rijetki i iznimno vrijedni, ali pokriveni. Njih je Allah, dž.š., pokrio, ali oni na jedan takav način svojim pogledom ljude dignu da dođu do uzvišenog cilja, onog koji su tražili. Dakle, nemoj da te sada zbune jedinstveni slučajevi. Neko je možda išao nekim neobičnim putom, pa da pomisliš da bi i ti tako trebao. Ne. Ovakav put treba izabrati, to je sunnetullah. Kao što dijete na ovaj svijet dolazi preko oca i majke, tako ćeš i ti biti rođen u Hakkovom hadretu preko muršidi-kamila.

“(...) Imetak stječe ko privređuje. Rijetkost biva da se na blago naleti (...)” Nemoj biti taj koji će priželjkivati da naletiš na blago, rijetki su ti. Imetak stječe ko privređuje. Ovim nas upućuje na hadisi-šerif: “Trudbenike Allah voli.” Ti se trudi, to je do tebe, a ti iznimni slučajevi ne mogu biti primjer. “Ono što je rijetko, kao da ga i nema”, arapska je poslovica. “(...) Gdje je jedan Mustafa čije tijelo duša postaje, da bi ga Milostivi poučavao Kur'anu “(...) Samo je jedan Mustafa koga Allah direktno poučava Kur'anu, zato je on i “umijj”, tu nema posrednika. Kao što će nam u sljedećem bejtu reći da je ovaj posrednik po Allahovom zakonu, ali važi za nas ostale ljude. “(...) Za sve, koji su uz tijelo prionuli, On je u Svojoj beskrajnoj blagodarnosti, kao sredstvo zadržao: ‘Koji poučava peru.’ (...)” Upućuje nas na ajete: “Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” Vidite kako nam je ovo fino odvojio. Za sve koji su uz tijelo prionuli, to smo mi, a za Poslanika kaže: “Mustafa čije tijelo duša postaje”, jer mi znamo da je u predaji navedeno da Poslanik, s.a.v.s., nije nikako sjenu imao, jer je bio čisti nur. Ovi nam bejtovi o tome govore. Svi mi ostali spadamo u ovu kategoriju da se trudimo, radimo i učimo, pa ćemo doći pod hukum onoga hadisi-šerifa: “Radi ono što znaš, istrajan budi na tome, pa ćeš jednog dana saznati i ono što ne znaš.”

Dobro poslušajmo ovaj bejt: “(...) Svaki pohlepnik je mahrum, o sinak. Poput pohlepnika ne trči! Sporije idi! (...)” Znači, pohlepa je učinila ovog pohlepnika da bude uskraćen vječne sreće, sreće i na ovom i na onom svijetu. Ne dozvoli da te pohlepa potiče na ovaj trk, sporije idi. Vjerujte da mi je opet došla, sada u drugom svjetlu, ona Hafizova misao kada mi je kazao: “Meram je u trci, kada dođeš na cilj trka je završena.” Kao da nam kaže: “Do čega vas je doveo vaš trk.” Trčali ste sve do danas, sve do ovoga trenutka dok nismo čuli ovaj bejt i sada nas hazreti Mevlana pita: “Do čega ste došli? Koji kvalitet imate ponuditi? Jeste li imalo zaronili u ono o čemu vam preko Medžnuna govorim? Jeste li zaboravili na mahane ostalog svijeta da bi vam sada skriveni svijet pružio miris sa svoje strane? Je li vakat? Stoga, prestanite poput pohlepnika da trčite! Sporije idite!” Dakle, meram je u trci. Pa ti si na svakoj dionici te trke na cilju, tu je cilj, sada je Gospodar blizu. A mi uvijek razmišljamo da će nekada sutra to sve doći kada završimo tu trku. Vratimo se još jednom da dobrano pogledamo ovaj bejt: “Svaki pohlepnik je mahrum, o sinak. Poput pohlepnika ne trči! Sporije idi!” A mi na sve strane letimo da što više u naš bunar sakupimo, pa onda pucamo po širini a dubina nam ostaje zatvorena. Sporije idi kako bi mogao registrirati čempres pored kojeg prolaziš, trešnju koja je probeharala, čovjeka koji ti dolazi u susret, kuću u kojoj neko živi. Sporije idi da ti se počnu otključavati manije tih znakova koje je Gospodar uveo u tvoj život da bi Njega na svakom koraku sreo i potvrdio.

“(...) Na tom putu podnosili su razne muke, poput muka kopnene ptice u slatkoj vodi (...)” Govori o ovoj skupini građanina i njegove porodice, odnosno, obraća se nama koji ga slušamo. Tjerani pohlepom podnosili su razne muke. “(...) Zasitili su se i sela i zemlje, i slatkih izljeva tog prostaka (...)” Do grla im došlo, izgubljeni su na putu, nigdje nema te ljepote o kojoj im je seljak pričao, ostali su prevareni. Zaključimo uz ovaj bejt podvlačeći ovu stvar. Dakle, vidjeli smo da je ovaj gospodin bio mudar i da je odlagao odlazak na selo, ali kada je njegova porodica zavapila da ih odvede na selo, odnosno, i naša osjetila su stala uz naš nefs zajedno, uz našeg seljaka koji nas zove na svoj teren da nas prevari, popustila je i pamet. Nemoj biti siguran u svoju pamet, bez obzira koliko si pametan, misleći da ne možeš biti prevaren. U početku je spomenut ašik, ali nemoj misliti da ni ašik ne može biti prevaren. Ovom nevidljivom neprijatelju dat je rok, i najopasniji je u trenucima seljenja s ovog svijeta. Na jednom mjestu hazreti Mevlana spominje kako jedan zaljubljenik svaki dan s jedne morske obale ide na drugu stranu, jer mu je draga tamo na drugoj strani. Za njega ništa ne predstavljaju ni bura, ni valovi, on svaku noć njoj dolazi, ispod njenog prozora provede vrijeme do sabaha, a zatim se opet vrati natrag. Sutra kreće opet na taj isti put i sve tako. Kada je jednom tako došao kod nje, kaže joj: “Zanimljivo, nisam ti primijetio malu šašijastost u očima.” Ona mu kaže: “Ja sam uvijek bila ovakva.” “Čudnovato mi je da to do sada nisam vidio”, kaže mladić. Kada su završili razgovor, ona mu kaže: “Sada kad se vratiš na drugu obalu, nemoj sutra ponovo dolaziti ovamo. Bojim se progutat će te more i morski valovi.” “Ma kakvi, kakve sam sve oluje prolazio i ništa mi nije bilo. Ništa me od tebe neće odvojiti”, odgovori joj mladić. “Upozoravam te. Do sada si savladavao te oluje samo snagom svoje ljubavi koja ne poznaje prepreke, a ti to nisi ni registrirao. Ali danas, kada si primijetio moju razrokost, vidim da ta ljubav više nije na svom mjestu, popustila je. Sada se bojim da te ne progutaju valovi. Došao si nošen požudom, sada se to ispoljilo”, rekla mu je djevojka. Vidite, mi ne znamo kada on nama može plasirati ovakav nekakav momenat i onda da izgubimo stanje i hal jednog ašika. Mladić se na to nije obazirao, sutra je ponovo krenuo kod svoje drage i more ga je progutalo. Upozorenje nama, a i generalno upozorenje, nemojmo previše pritiskati druge ljude. Ne zaboravimo da nam je lijepo rečeno da do dženneta možemo doći da nas samo lakat od njega dijeli, i onda nas pretekne sudbina i mi skončamo u paklu. A i obratno se isto tako može desiti. Eto nam dovoljno razloga da na pravi način probudimo stanje između straha i nade i da ta dva krila zaista funkcioniraju na pravi način. Onda ćemo moći letjeti i spasiti se ovakvih zamki. Da nam Allah Uzivšeni bude na pomoći i da ovo na pravi način razumijemo i primijenimo u svom životu.

(nastavit će se)