Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 2628-2668/III (drugi dio)
Kad bogataš pozajmljeno vlasništvom smatra,
onda nad tim varljivim imetkom dršće.
Eto odakle nam sad taj strah. Za pozajmljeno mi smo rekli: To je moje!
Sanja da je imetak njegov, pa
strahuje od lopova da mu vreću ne odnese.
(Sve je ovo priča o golom koji se boji da mu skute ne odrežu.)
Kad ga iz sna probudi (smrt) tegleći ga za uho,
onda će, u pogledu svog straha, prsnuti od smijeha.
(Sam će se svojoj gluposti nasmijati kad bude čovjek probuđen iz tog sna gafleta.)
Isto tako je drhtanje onih učenjaka
koji imaju pamet i znanje ovoga svijeta.
Vidite, sad s imetka prelazi na one koji posjeduju znanje, pa su to pripisali sebi, ista se stvar dešava. Dunjalučki učenjaci drhću nad stečenim znanjem, ulažući sav trud i umne sposobnosti u šta? U poboljšanje, unapređenje ovog svijeta i uživanje na njemu i ponose se tim znanjem.
U pogledu ovih umnih vještaka,
Bog je u Kur'anu rekao: „La ja'lemun“ (Oni ne znaju!).
Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni (er-Rum, 6-7). Eto kako ih je nazvao Gospodar, „znaju samo spoljašnju stranu života“ i vidjeli smo u onoj predaji: dobio je mudrost, ali njegovo ponašanje je takvo da za sobom povlači (da bude) dokaz protiv njega, jer ne vjeruje i nezahvalan je Bogu na Njegovim nimetima, on to sebi pripisuje.
Sad će nam reći kako ti ljudi dršću nad tim što drže da je njihovo po pitanju znanja:
Svaki od njih se boji da mu ga ko ne ukrade.
Sebe smatra vrlo znanim.
Kad je Ebu Hamid el-Gazali, k. s., nakon što je završio nauke u Gorgeanu (to je jedan grad blizu Kaspijskog mora) i sad krenuo u svoju domovinu, u Tus, karavanu su presreli lopovi i opljačkali. Kad su njemu prišli, uzeli su mu knjige koje je imao uza se, a on je zapomagao: „Ostavite mi to! Pa sve mi je znanje u tome!“ A onda mu se harambaša nasmijao i kaže mu: „Pa kakvo je to znanje koje ti se može ukrasti?!“ I tako je veliku lekciju, govorio je kasnije hz. Ebu Hamid, od jednog harambaše, drumskog razbojnika, naučio.
On govori: „Vrijeme mi raznesoše!“
Ustvari, on nema vremena koje mu korist donosi.
Zbog nijeta koji ima, a to je da postigne ovaj svijet, on nema vremena koje mu korist donosi. Njegovo slobodno vrijeme jeste beskorisno (nema ploda), kao i njegovo znanje i nauka, kojim druge obmanjuje. Da se uz ova 2-3 bejta prisjetimo poznate Poslanikove, s. a. v. s., dove: „Allahu moj, utječem Ti se od znanja od kog koristi nema; od srca koje nije skrušeno; od dove i molbe koja se ne uslišava; od nezasite duše; utječem Ti se (da me sačuvaš) od ove sve četiri stvari!“ Amin, ja Erhamer-Rahimin!
On govori: „Od moga rada svjetina me odvraća!“
Ustvari, duša mu je do grla u ništavnost potopljena.
Kako ih samo opisuje hz. Mevlana, ovu kategoriju ljudi: Ustvari, duša mu je do grla u ništavnost potopljena! Jer to znanje nije u ime Boga, a u suri Ikre kaže nam se: Uči, čitaj, sažmi – kako bi se sve ovo ikre moglo prevesti – a onda odmah ide i kako: S imenom tvoga Gospodara... U protivnom, to znanje vrlo lahko će postati rušilačko, kao što možemo i sami da vidimo: nuklearne bombe, virusi i tako... Esteizubillah: Djela njihova bit će poništena i oni će nastradati! (el-Maida, 53)
Tako goli, strahujući, veli: „Ja moje skute vučem.“
Kako da spasim skute da mi ih ne zgrabe?!
Ako bi se čovjek pitao kako među tolikom masom učenih ljudi, verziranih u raznim granama, nema jednog istinskog učenjaka, sad nam hz. Mevlana objašnjava o čemu se radi:
Stotinu hiljada poglavlja zna iz raznih nauka,
ali svoju dušu ne zna, taj nasilnik.
Stranac je za sebe samog, o sebi ne zna ništa, a upoznati sebe – to je put da spoznaš svoga Gospodara. Jer u tebe je udahnuo od svoga ruha i trebaš tu iskru i upoznati. I tako se otvara put u Hakkov hadret, a ovamo je čovjek nakupio ogromna znanja iz raznih nauka, a od tog u konačnici neće imati koristi. Pored tolikog znanja o vanjskom svijetu, on ništa ne zna o sebi ni o svojoj duši. On je nepravedan sam prema sebi, jer neće sebe da proučava i da se pobrine za svoju dušu.
On zna specifičnosti svakog bivstva,
ali u pojašnjenju svoje biti je poput magarca.
Jer on vidi samo pojavne stvari, samo u to vjeruje, a nema onog prodornog vida koji vidi onostrano. Čovjek je životinja koja govori, kažu ovi moderni, dunjalučki učenjaci, materijalisti. Oni ne vide dalje od nosa! Perda je pred njihovim očima! Ne vjeruju ono što ne vide! Pravi učenjak gleda duhovnim očima i vidi ono što drugi ne vide. Takav je bio hazreti Alija, r. a., jer mu je hazreti Pejgamber, s. a. v. s., digao perdu ispred očiju, pa je mogao vidjeti alemi-gajb. I hz. Alija, r. a., nam lijepo kaže da je čovjek „alemi kubra“, „u minijaturi čitav svijet“.
On kaže za sebe: „Ja znam šta je dozvoljeno, a šta nije dozvoljeno.“
A ja mu velim: „Ti ne znaš da li si sam dozvoljeno ili si stara baba!“
Hvali se kako je upućen u fikhske mesele, šerijatsko-pravna pitanja. Vidite kuda ode hz. Mevlana! S prirodnih nauka, medicine, astronomije itd., usmjerava svoje kazivanje na ljude koji raspolažu dinskim naukama, koji dršću nad tim znanjem, jer su to sebi pripisali. I onda kaže: A ja mu velim: „Ti ne znaš da li si sam dozvoljeno ili si stara baba!“ (stara baba – sinonim za neznanje i sujevjerje).
Ti znaš da je ovo dozvoljeno, a ono nedozvoljeno.
Ali, dobro pogledaj, jesi li ti dostojan ili nedostojan?
Dobro pogledaj jesi li ti dostojan tog položaja i ugleda; jesi li ti na Pravom putu; jesi li svoj nefs obuzdao? Jesi li u društvu onih pravih, Allahovih odanih robova, ili si na Allaha zaboravio, pa si odbačen od Njegove milosti? Zaboravili su na Allaha pa je Allah na njih zaboravio: „I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.“ (el-Hašr, 19) Vidite, opet vraća čovjeka sebi, pa kaže: Ti znaš da je ovo dozvoljeno, a ono nedozvoljeno. Naučio je čovjek mnogo toga, predisponiran za to – napamet sve zna kazati o čemu se radi: Ali, dobro pogledaj, jesi li ti dostojan i li nedostojan?! Da li si otišao u okrilje onoga jednog koga u šeheru nije onaj nefs mogao prevariti, onaj koji je rekao da njemu ovo pripada? A to ukazuje na nefs, sjećate se iz prošlog dersa. Prevario je cijeli grad, ali nije Cara, nije Davuda, a. s. Jesi li ti sada prišao u okrilje Davuda svog vremena na pravi način?
Ti znaš vrijednost svakog trgovačkog artikla,
a ako ne znaš vlastitu vrijednost, to je ahmakluk.
Upućuje na hadisi-šerif: Vrijednost čovjeka je u njegovom himmetu, tj. u onome čemu on teži i za čim žudi. Pa se potrudi, čovječe, da tvoje stremljenje bude uzvišeno. U kelamu-kibaru, govoru nekog od velikih Allahovih robova, ovako je rečeno: Ako ti bude tvoje stremljenje stomak tvoj (dakle ugađanju jela i pila, da gleda samo na tu stranu), onda je cijena toga – to vrijedi koliko vrijedi ono što će izaći iz tebe. Ako bude u osobe njegov himmetuhu li batnihi, (usmjeren na njegovu nutrinu, njegovu srčiku, onu suštinu u kojoj će se susresti sa svojim Hakkom), vrijednost toga je ono što će se uhasuliti od toga. A ti znaš ko je sretan, a ko nesretan, a ne gledaš jesi li ti sretan ili su ti ruke uprljane! Treba, dakle, prije smrti da ti sam na sebe i u sebe pogledaš. Da vidiš i saznaš u kojem si sad poslu, čime si zauzet, šta radiš i da saznaš i otkriješ svoje dobre strane, a i one loše osobine i sklonosti svoje. Da sagledaš i otkloniš (da se očistiš) od onih mahana i ljudskih prljavština, tako da na Sudnjem danu budeš proživljen u društvu onih čistih i Allahu bliskih robova. Jer čovjek se više puta nađe u nekoj nevolji, u tegobi, a onda mu priđe preko njegovog nefsa šejtan s vesvesama pa mu šapne: Hajde sada upotrijebi ono što ti stoji na raspolaganju, nekakva obmana, varka, i u šta se onda zaglibimo s ovim, kako nam hz. Mevlana kaže, uprljanim rukama?! Eto, čovječe, kako to izgleda – pa, upozoravam te na to dok je vrijeme! Pazi dobro, nemoj dozvoliti da budeš tako povučen u provaliju. Imaj na umu da te Bog gleda! Nemoj sada gledati onoga preko puta tebe, ko kome pripada, nego donesi na mjesto ono što Bog od tebe traži. Bez obzira ko je na drugoj strani, jer u hadisi-šerifu se kaže: Nijedan se čovjek na Sudnjem danu neće maknuti ispred svoga Gospodara, Allaha, dž. š., dok ne položi račun i odgovori na četiri pitanja: u šta je svoj život utrošio; u čemu je mladost proveo; kako je svoj imetak stekao i u šta ga je trošio; i da li se držao onog što je znao!
Duša svih nauka je ovo,
da znaš: „Ko sam ja na Sudnjem danu?“
Ovo je duša svih nauka. A to možeš jedino otkriti na ovom svijetu, jer tamo će svima biti sve jasno, ali se više ne može ništa popraviti. I da se prisjetimo ovdje hadisi-šerifa: Umrijet ćete onako kako ste živjeli, a bit ćete proživljeni onako kako ste umrli! I sad, kad ovo čovjek zna, ne dao Bog, da nas smrt zatekne nespremne, jer ne znamo kad nam može pokucati na vrata i u kakvom nas halu može zateći, a u kakvom halu ti živiš ,u takvom ćeš halu i umrijeti i otići s ovog svijeta; a u kakvom stanju si otišao s ovog svijeta, tako ćeš biti proživljen sutra na Ahiretu.
Taj usuli-din (temelj vjere) ti si naučio,
ali pogledaj na svoj asl, je li ti on dobar?
Tj. pogledaj na svoje vladanje i odgoj. Znači, nećemo ovo dvoje odvajati. Ali sad, kad čovjek ovako postavi stvari: Donosit ću na mjesto ono što Gospodar traži od mene, radi mog dobra, što nam je propisao kao farz, a zanemariti lijepo vladanje i odgoj, kakva je fajda onda od svega toga? A pogledajte, upravo se u to zaplićemo! Klanjamo, postimo, a pogledajte kakvi smo u međusobnim odnosima! Kakvi smo prema svim znakovima od Boga? (A sve su znakovi od Njega!) Kako se ponašamo, kako se odnosimo prema njima? Sve zbog one pohlepe da što više stvari nakupimo, koja nam je spustila perdu na oči i onda gubimo konce. Šta je s našim vladanjem i odgojem? Poslanik, s. a. v. s., kaže: Poslan sam da usavršim plemenite ćudi. Kako možemo jedan drugom ružne riječi da govorimo, pa i u braku i u raznim drugim odnosima?! A ti si ovladao tim temeljnim naukama: fikhom i akaidom; ali znaj da je temelj svih nauka – svoj temelj upoznati (sebe upoznati, svoje vladanje popraviti i usavršiti).
Od dva usula preči ti je tvoj usul.
Stoga, upoznaj svoj asl, o, pametni čovječe!
Vidite šta nam kaže hz. Mevlana: Od dva usula, usuli-fikha, šerijata, pravne dimenzije dijela islama, i ovoga drugog, usuli-dina, temelja vjerovanja, preči ti je tvoj asl, tvoj korijen: Stoga, upoznaj svoj asl, o, pametni čovječe! Dakle, temelj svih nauka jeste odgoj, a pogledajte koliko smo mi neodgojeni ljudi!
OPIS RASKOŠNOG STANJA GRADA, STANOVNIKA SABE I NJIHOVE NEZAHVALNOSTI
Ponovo se vraća stanovnicima Sabe, pa ćemo ovih nekoliko bejtova, pošto su u vezi s ovim aslom, večeras kazati.
Njihov asl bio je loš. Ti, stanovnici Sabe,
izbjegavali su sebebe likaa,
Bili su to neodgojeni ljudi, ti stanovnici Sabe; izbjegavali su sebebe likaa – nisu vodili računa o onome što te vodi susretu s tvojim Gospodarom, tj. kako ćeš dočekati taj trenutak, a Gospodar kaže: Meni ćete se vratiti!
premda im je dodijelio toliko posjeda, bašči i
slijeva i zdesna, radi spokoja.
Uprkos svih tih nimeta, oni su, kako nam se u ajeti-kerimima kaže, bili nezahvalni: Stanovnici Sabe imali su u mjestu, u kome stanovahu, znak kao opomenu, da razmišljaju o nimetima koje im je Allah dao. A taj znak bio je dva niza bašči zdesna i slijeva (pune svakojakih plodova). Te bašče, same su im govorile svojim nijemim jezikom: „Jedite hranu Gospodara svoga i budite mu zahvalni! Vi imate divan grad i Gospodara koji mnogo prašta!“ Ali oni okrenuše glavu (od te očite opomene) i pokazaše se nezahvalni na tim nimetima. I Mi sručismo na njih bujicu, nastalom provalom brane (koja je navodnjavala njihove bašče), pa im zamijenismo njihove vrtove drugim vrtovima, s gorkim plodovima, s tamariskama i divljim lotostom. Mi smo ih tako kaznili zato što su bili nezahvalni. A da li mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika? (Sebe', 15-17)
Kad pogledamo one bejtove gdje se kaže: gluhi koji dobro čuje, a onda onaj slijepac koji daleko vidi, i onaj goli koji se bori/boji za skute, vidimo kako nam ih je hz. Mevlana opisao, i sad uvodi ovu kategoriju nezahvalnika. Razumljivo je, ako je to u tebi, čovječe, ako su ove osobine u tebi, razumljivo je da će one poroditi i nezahvalnost. Jer smo rekli, da sve ovo što nam se govori, trebamo u tome ibret tražiti – i van nas, i u nama samim. Van nas, evo, konkretno: spominje nam narod Sabe, koji je plivao u moru Allahovih nimeta, kao što i mi danas plivamo, a tako je na cijeloj zemaljskoj kugli; pogledajte šta nam Gospodar daje! I tu imamo ovu vanjsku sliku. A sad, unutrašnja slika: preispitaj se dobro, je li pri tebi ova bolest: dugotrajna nada, pohlepa, i onda ova golotinja, tj. ono: Moje!, pripisivanje sebi nečega što ti ne pripada, a ne Gospodaru. Pa ako je to prisutno kod tebe, nek znaš da ćeš se obistiniti kao nezahvalnik i čeka te jedna ovakva poplava koja će čovjeka duhovno potopiti! Da nas Allah sačuva toga!
I sad će nam još u ovih nekoliko bejtova slikovito objasniti kakve su to nimete oni imali:
Voće im je toliko rađalo da bi padajući
plodovi stijesnili put prolaznicima.
Nema nikoga da to skloni, a ti nimeti padaju u izobilju. A i danas to možemo da vidimo, mnogo voća pored koga prolazimo a nema ko da to bere!
To rasuto voće put bi zauzelo.
Od mnoštva voća prolaznik bi se zapanjio.
Sepet na glavi u njihovom rasadniku
i nehotice ispunio bi se opadajućim plodovima.
Bilo je dovoljno da stave sepet na glavu i prođu kroz te svoje vrtove i sepet bi se napunio plodovima. Allah ih je poštedio čak i truda da beru to voće, nego je vjetar bio taj koji im ga je obarao u njihove sepete.
Vjetar je to voće obarao, ne neka osoba.
Od tog voća mnogi skuti bi se napunili.
Krupni grozdovi, dobrano spušteni,
po glavi i licu prolaznika su udarali.
Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Najviše se bojim za vas od obilja nimeta (blagodati raznoraznih, koje iz zemlje izlaze) koje vam Allah daje! Tj. bojim se da vas to obilje nimeta ne zanese pa da se ne predate uživanjima i zaboravite se!
Banjski ložač mogao je od mnoštva zlata
vezati oko pasa zlatan ćemer.
Pas je koluče pod nogama gazio.
Od blagostanja je pustinjski vuk imao probavne smetnje.
(koluče – to je vrsta kolača)
Grad i selo bili su sigurni od kradljivca i vuka.
Koza nije strahovala od žestokog vuka.
Ako bih dalje izlagao nimete naroda Sabe
koji su se povećavali iz dana u dan,
to bi me spriječilo da vam govorim o važnijim stvarima.
Pejgamberi su izvršavali naredbu: „Festekim!“
Toliko bi znači mogao da vam sad opisujem te nimete koje su imali stanovnici Sabe, ili drugim riječima i vaše nimete koje i vi sami ne vidite, a nalazite se u moru nimeta! Kad bih nastavio dalje nabrajati te nimete, to bi me spriječilo da vam govorim o važnijim stvarima. Jer: Pejgamberi su izvršavali naredbu: „Festekim!“, tj. ustraj u svom zadatku pozivanja na Pravi put. U suri Hud spominje se ovaj ajeti-kerim: Festekim, kema umirte! – Postupi po onome kako ti je naređeno! (Hud, 112) I kad je ovaj ajeti-kerim objavljen, Poslanik, s. a. v. s., misleći, ciljajući na ovaj ajeti-kerim, rekao je: Osijediše me sura Hud i njene sestre!
Festekim! – Istraj!, e ovo nama treba. Kad je onaj ashab došao Pejgamberu, s. a. v. s., i zamolio ga da mu kaže nešto što će mu, ako Bog da, pomoći da se obistini kao Allahov rob, ali da ne bude ni previše komplikovano, u smislu dugog opisa, jer se radilo o jednom beduinu, Poslanik, s. a. v. s., mu je rekao: Reci: Amentu billahi – Vjerujem u Allaha, i ostani na istikametu! Istraj na tome do kraja! Eto vidite koliko nam istikamet treba. Kako gubimo taj korak, gdje nam se ta snaga rasplinjava? To je zato što smo se opteretili onim što nam ne treba. I onda, kad nam dođe prilika da prihvatimo za ovo spasonosno uže, istom se nekakva slabost pojavi. Da nam Allah, dž. š., pomogne da ovo na pravi način razumijemo, ovakve divne poruke, i da se obistinimo kao istinski Božiji robovi! Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 62. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 15. 9. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
