''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3830-3883/III (prvi dio)
Priredio: ŠABAN GADŽO
Sedmični list “Stav” u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri...
Naslov dersa:
LJUBAVLJU POTAKNUT, AŠIK JE REKAO NASIHATČIJI I KORITELJU: „TO ME NE BRINE.“
Obratimo večeras pažnju na ovaj ders; da Allah pomogne da ga kažemo na način nama najshvatljiviji, a vidjet ćete kako je tajnu ljubavi pojasnio, objašnjavajući kroz šta prolazi ovaj koji se vraća u Buharu.
Ašik reče: „O nasihatčijo, šuti! Puno si govorio!
Prekini sa tim savjetima! Jer, ovi lanci, koji me
stežu, vrlo su jaki i čvrsti!
Lanci ljubavi koji mene stežu, oni su jaki i čvrsti da bi ih tvoj rezonski savjet prekinuo. Da spomenemo jedan bejt iz „Kaside-i burde“ od El- Busirije, k. s., koji će nam pojasniti ovaj bejt, a i naredne bejtove. On u toj poznatoj kasidi u jednom stihu kaže:
„O, ti, koji me koriš, zbog ljubavi (zbog moje uzrijske ljubavi)!
Ja imam opravdanje za to. (Primi moju ispriku!)
A kad bi promislio, i pravedno postupio,
ti me ne bi korio.“
U Jemenu je bilo pleme (بنو عذرة) „Benu Uzra“ („Sinovi isprike“) čija je karakteristika bila da umiru u ljubavi. Kad bi se zaljubili, umirali su od ljubavi. Zato žarku ljubav nazivaju „Uzrijska ljubav“. Tako se ovaj izraz „Uzrijska ljubav“, stavlja uz ljude koji gore u ašku, poput ovog odbjeglog vekila koji se vraća Sadri Džihanu u Buharu. A to je hal sviju nas koji smo na putu povratka Gospodaru. Odbjegli smo svi od Njega, pa se sad vraćamo nakon što smo shvatili, gdje smo i šta nam je činiti. A to se postiže u kontaktu sa izvorima koje je Gospodar dao da provru na ovom svijetu, kako bi nas ti izvori upozorili i podsjetili na to što smo zaboravili.
Čvršći su postali, moji okovi, od tvoga savjeta.
Tvoj učitelj ne zna ništa o ljubavi!
Evo vidite, mogli bi stati na ovom bejtu i cijeli ders posvetiti njemu. Ovo je taj problem: Nisi učio na ovim kapijama da bi znao šta je to, i zato me i napadaš! Recimo, ovaj koji napada, ima lijep nijet; hoće da te posavjetuje, da te sačuva, ali ako on iskustveno nije to doživio, kako će razumjeti osobu koja prolazi kroz ovakav hal. Zato ga on i savjetuje – ne idi tamo, tamo se glava gubi! A ovaj upravo hoće da ode tamo gdje se glava gubi, jer zna da je to samo put, jedini put do susreta s Voljenim, to je ta smrt prije smrti.
O toj strani, gdje ašk dert povećava,
Ebu Hanife i Šafija dersa ne kazaše.
U knjigama fikha, knjigama koje tretiraju šerijatsko pravo, nema tamo dersa o ovome što ja nosim, nema dersa o ljubavi, o toj strani gdje ašk dert povećava. Ja mislim da smo i napamet naučili jedan bejt kolko ga ponavljamo, i opet ćemo ga ponavljati, kad hz. Mevlana kaže: Imati dert, pa da se u samoći obratiš Allahu za pomoć, to ti je bolje nego sva carstva svijeta. O ašku koji dert povećava, kako će znati neko ko je zaokupljen formalnim stvarima?! I te formalne stvari imaju svoje mjesto, nije to za odbaciti... Trebamo se nabiti znanjem da nam se ne može poturiti laž pod istinu, ali ovaj put ljubavi – eh, to je nešto drugo. A hz. Mevlana je, u cijelom svijetu, simbol tog puta, puta ljubavi prema Gospodaru.
Ne plaši me u pogledu ubistva, jer ja
žeđam, vapeći, za vlastitom krvi.“
Ti me plašiš time, a ja žudim za tim! Jelde da je ovo teško razumjeti... Ali možemo predočiti sebi o čemu se radi, pa moliti Gospodara da nam pomogne da se obistinimo kao pravi zaljubljenici (ašici), jer je Allah dostojan toga da Mu robujemo čisto iz ljubavi, a ne iz bilo kakvog interesa, pa makar da je u pitanju i taj drugi svijet. A on nas svakako sve čeka, i neće nas mimoići.
Za ašike, svakog časa, ima po jedna smrt.
Smrt ašika nije iste vrste.
Nije to smrt te vrste što vama pada na pamet. Ukazuje nam hz. Mevlana na ovu racionalnu pamet, tj. kako mi doživljavamo smrt. Međutim, ašik svakog časa umire. Kako bi se ovo moglo razumjeti? Pa, svakog časa ovakvi ljudi se uzdižu na putu ka Gospodaru, nema tome kraja. E sad, na jednom recimo nivou koji je postigao, na koji se bio popeo, on je već umro za taj nivo, a iza toga slijedi još veći nivo. Dolaze druge spoznaje, i tako u nedogled, u beskraj. Što mi se više otkrivaš, sve Te manje znam!, rečeno je u hadisu. Znači, tome kraja nema, zato oni umiru svakog trenutka.
On ima dvije stotine duša iz Duše Upute,
i tih dvije stotine duša, on žrtvuje svakog časa!
(Te duše dobiva iz Duše Mašuka, iz Duše Voljenog. A to nije jedna duša, nego dvije stotine u svakom trenu!)
Za svaku dušu stiče deset nagrada.
Iz Kur'ana uči – desetorostruko nagrađen.
Za svaku dušu koju žrtvuje na Allahovom putu, on dobiva deset duša. Uzima argument iz ajeti-kerima: Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen. (el-En'am, 160) Interesantno da se u ajeti-kerimu kaže: مَن جَآءَ (men džā-e), prevodi se u našim prevodima – ko uradi dobro djelo, a doslovce bi bilo – ko dođe sa dobrim djelom, jer mi možemo i uraditi dobro djelo, ali da ga ne prenesemo, već da ga upropastimo. Dakle došli smo sa njim, nosili smo ga, iznijeli i prenijeli ga. To je tek pravi uspjeh!
Ako prolije moju krv, Taj s licem prijateljskim,
ja ću, plešući, dušu pred Njim raspršiti.
(Taj s licem prijateljskim, tj. Gospodar Uzvišeni – rado ću pred Njim svoj život žrtvovati.)
Kako se ovo manifestuje u ovome trenutku našeg života, u blizini Božijih ljudi, to nam je rekao hz. Mevlana kad kaže: Najefikasniji ubica nefsa je sjena pira. Tu on biva podčinjen, pa u bejtu kaže: (...) ja ću, plešući, dušu pred njim raspršiti.
Iskusio sam: Moja smrt je u životu!
Kad se izbavim iz ovog života, to je neprolaznost.
Kaže: Ja imam sigurno ubjeđenje: Moja smrt je u životu! (Uovome životu o kojem vam ja govorim...) Ovo što vi držite za život, ja sam iskusio da je to prava smrt. Kad se izbavim iz ovog života, iz ovog života kojeg vi držite za život, to je neprolaznost. Ili da kažemo, kad se probudim iz ovoga sna za koji Poslanik kaže: Svijet spava, kad umre probudi se. Znači, faktički to je jedna vrsta smrti, i morali bi da se probudimo iz tog hala, pa on kaže – ja sam iskusio da je moja smrt u ovom životu! Onda navodi poznate riječi koje je rekao Mensuri Haladž, kuddise sirruh:
أَقَ
Uktuluni, uktuluni, ja sikat!
Inne fi katli hajaten fi hajat!
اُقْتلونى اُقْتلونى يا ثقات
انَّ فى قتلى حياتاً فى حيات
Ubijte me, ubijte me, o vjerni prijatelji!
Zaista, u mojoj pogibiji je život u životu!
Ovaj i sljedeća dva bejta su na arapskom. Ovo su riječi Mensuri Haladža. On je rekao:
أَقَتلوني يا ثِقاتي
إِنَّ في قَتلي حَياتي
Ubijte me, vjerni drugovi!
Život moj počinje u mojoj
pogibiji!
Vidite koliko često ga hz. Mevlana spominje. I on je jedan od tih koji, iz ovoga slučaja, nama more pouka iznosi, da nam pojasni stanje ašika. Ima druga ulema koja ga osuđuje (čak i veliki učenjaci), i tako... A i u njegovom vaktu ulema ga je osudila za to njegovo Enel Hakk! – Ja sam Istina!, kad je rekao. Onda imate u prevodima da se ova njegova izreka prevodi – Ja sam Bog!, jer Hakk je Allahovo ime. A nije to rekao, on je rekao – Ja sam Hakk! (Istina), a Allah najbolje zna. Mi dok čitamo bejtove hz. Mevlane, slijedimo ovu misao koju on hoće da nam predoči, spominjući ovog Allahovog roba. A mogli bi uz to da kažemo, Mensuri Haladž – Allah to najbolje zna – bio je jedan od onih ljudi za koje se u hadisi-kudsiji kaže: Ja postajem jezik s kojim on govori... Dakle, kad je ove riječi rekao, Mensura nije bilo, i upravo te njegove riječi su dokaz da je Allah Jedan Jedini, da druga nema. Mensur je potpuno poništen – umro je, i onda dolazi ovo – Ja postajem jezik kojim on govori... Preko tog jezika je došao govor Hakka! I što kaže Feriduddin Attar: – Što su ljudi začuđeni njegovim slučajem?! Zašto kabule da je iz panja na Sinajskoj gori došla poruka: O, Musa! Ja sam Gospodar svjetova, Ja sam Allah, Gospodar svih svjetova! (v. el-Kasas, 30) I ljudi to kabule, a fino se u ajetu kaže – iz panja, u Svetoj dolini – dolazi mu glas: Ja sam Allah! Šta ih (ljude) zbunjuje Haladžov slučaj?! U ajetu, iz panja dolaze riječi: Ja sam Allah! U Haladžovom slučaju, iz čovjeka su došle riječ – Ja sam Hakk!
Eto, nek znate. Sigurno ćete nailaziti na slučajeve gdje ga neko osuđuje... Mi sad slijedimo hz. Mevlaninu misao, šta on hoće da nam kaže. Hoće da nama objasni šta je ta ljubav koja je neobjašnjiva jezikom, nego se samo može iskustveno doživjeti. Ali evo, daje nam jedne orijentire, pa ako nas Allah pomogne da prođemo ovaj put, znat ćemo šta su nam to poručivali ovi velikani. U ova tri bejta na arapskom, on spominje i pojašnjava ovo stanje Mensuri Haladža. I vidite ovaj bejt: Ubijte me, ubijte me – o, vjerni prijatelji! On ih naziva vjernim prijateljima! Osuđen je, zahiren, po tadašnjoj ulemi, jer je rekao nešto što je svetogrđe. I, ubili su ga, objesili na vješala, odsjekli mu i ruke i noge, zapalili ga, a prah mu posuli po Tigrisu, da mu se ne zna ni za trag! Jer su razumjeli da je sebi pripisao ulūhijjet, božanstvenost. A vidite, kaže: O, vjerni prijatelji!, jer je on rekao: – Gospodaru, oprosti im! Oni sve ovo rade trudeći se da sačuvaju čistoću Tvog dina... Ali ovaj hal koji nosi Mensur, oni ne razumiju, odnosno mi svi, ako nemamo uputa, nećemo razumijeti hal jednog zaljubljenika. I vidite, cijelo vrijeme riječ je o ašiku, nije upotrijebljena riječ muhib, ili neki drugi termin za ljubav, a ima ih mnogo. Ali ašik – govorili smo – to je izvedeno iz riječi koja upućuje na biljku koja se uplete skroz oko nekog stabla ili nekog drveta... Znači, ta jedna goruća ljubav, sagorjela je onoga koji je nosi, njega više nema... I na tom mjestu, evo ovakva se, recimo, stvar može da desi – neke vanredne pojave, vanredne kretnje kod tih zaljubljenika... I bilo bi bolje da ne napadamo te ljude, jer vidite kako je rekao u bejtu: Nisi tu lekciju učio! Tvoj prijatelj, tvoj učitelj – on ne zna o tome ništa! (Nije prošao tu školu.) Tvoj učitelj ne zna ništa o ljubavi!
O toj strani, gdje ašk dert povećava,
Ebu Hanife i Šafija dersa ne kazaše!
Dalje kaže:
(Ovo su bejtovi na arapskom.)
O, Ti, koji obraze blistavim činiš! O, Ti,
Vječna Dušo! Privuci moju dušu
i pruži mi susret s Tobom!
Ja imam Habiba (Voljenog). Njegova ljubav mi srce prži.
Ako on hoće da po mojim očima hodi,
može hodati i gaziti.
(Ako to hoće moj Habib (Voljeni) ja sam razi s tim, ja sam zadovoljan.)
Nakon što je rekao tri bejta na arapskom, hz. Mevlana sam sebi kaže ovako:
Govori perzijski, premda je arapski ljepši i slađi.
Ljubav poznaje stotinu drugih jezika.
Hoće da kaže, moj maternji jezik je perzijski – a Allah mu je dao i znanje arapskog jezika – ali ja neću sad da vama kažem skrenite pažnju na jezike, bio to perzijski, arapski, engleski – bilo koji jezik, jer svaki je podoban, Allah ga je dao da se na njemu može potvrditi tevhid (a i ljubav se može izraziti na stotinu drugih jezika). Ali, hz. Mevlana hoće da nas izvede na ovo drugo polje... Mada ljubav poznaje stotinu drugih jezika, hz. Mevlana hoće da nam kaže da ima jedan potpuno drugi jezik, i ja bih volio da vi, slušajući ovo što vam velim, otkrijete taj jezik, taj govor koji je izgubljen i koji samo rijetki poznaju.
Kad miris Tog Dilbera poleti,
ti svi jezici hajran postaju.
Kad miris Tog Dragog, Voljenog poleti, svi ti jezici su zbunjeni, zebezeknuti – umuknu, diveći se tom novom, nijemom jeziku, kojim bliske duše razgovaraju. U hadisi-šerifu se kaže: Ko Allaha upozna, taj zanijemi – oduzme mu se jezik. (Men arefellahe, kelle lisanuhu.) Prosto mu se oduzme jezik... A hoće da se kaže – on progovori ovim srčanim jezikom. I ne zaboravimo da je Mesnevija kao djelo završena ovim: ima put od srca do srca – e ovaj jezik treba otkriti. A to možemo postići jedino ako našim životom podržimo žudnju za ovim, jer ovo sve što smo čuli možemo naučiti da prenesemo i prepričamo, ali ako to ne budemo živjeli, nećemo moći znati šta je to; ostat će to, onako, neki lijep pojam, možda će nas malo i privlačiti ta tema da o njoj govorimo, ali nećemo znati ništa šta je ovo, šta nam govore ovi ljudi.
Dosta sam govorio! Sada Dilber preuzima riječ.
Uho budi, a Allah najbolje zna šta je pravo!
Sad nam svima kaže, obratite dobro pažnju na ovo što slijedi! Jer sad počinje govoriti Onaj Koji mi je srce osvojio!
Kad ašik tevbu učini, onda se boj i strahuj!
Jer on tada, poput ajjara, i sa vješala kazuje ders!
(Tevba znači kajanje, odnosno vraćanje Gospodaru svom.)
A drugi dio polustiha (...) onda se boj i strahuj! Čega da se bojimo i od čega da strahujemo? Od same pomisli (da ne bi sad pomislio) da se ašik boji za svoju ljubav žrtvovati život. Jer on tada, poput ajjara, (tj. poput onih koji su pod uticajem ljubavi spremni odmah život da daju) i sa vješala kazuje ders! (Čak i kad ga vješaju, on odozgo daje ders, kao što nam je Mensuri Haladž dao ders sa vješala – Istinu govori, uprkos prijetnjama džahila koji mu sude! Zato, nemoj ni pomisliti da se on kaje zbog svoje ljubavi!
Iako ovaj ašik prema Buhari ide, to nije
iz razloga da bi ders čuo ili od kakvog učitelja učio.
Vidite kako sad ovo kazivanje hz. Mevlane dobiva skroz jedan drugi tok. U početku nam je rekao da je „Buhara“ tvoj susret sa šejhom, sa učiteljem, a sad hoće da kaže nešto sasvim drugo: gdje ide ašik, šta je za njega „Buhara“. On tamo ne ide da čuje ders ili da bi od kakvog učitelja učio, pa ko je onda njegov učitelj?! U sljedećem bejtu daje nam odgovor.
Vidite ovo:
Ašicima je muderris – ljepota Dosta!
Knjiga, ders i prvenstvo, njima je – Njegovo lice!
(Ders ašicima je ljepota Hakka Uzvišenog!)
Pogledajte šta je rekao u ovome bejtu! Treba i učiti, treba i knjiga – sve to postoji i treba, ali vidite u ovom drugom polustihu jedno veliko upozorenje: Čuvaj se dobro toga, da te kroz knjige, dersove, prvenstvo koje ćeš zadobiti kao učen čovjek, ne bude zaveo prokletnik! Jer, hajde – ko će to sebi reć da ne zna?! Ako si zaista savladao sve ove discipline, što je lijepo da se potrudimo, ali zamislite – sad nam to daje dojam da smo učeni ljudi, prvenstvo zadobili, drugi nam iskazuju počast... Ašiku je, i knjiga, i ders, i prvenstvo – Njegovo lice! Kod njeg nema prostora slavi i ugledu da ga obore, jer on gleda Njegovo lice. Ašicima je muderris, tj. onaj ko im ders drži – ljepota Dosta, ljepota Prijatelja! Knjiga, ders i prvenstvo njima je – Njegovo lice! Znači, on vidi stvari... A nije isto čuti i vidjeti!
Oni šute, a njihovi opetovani uzdasi
dižu se do Prijestolja njihova Prijatelja.
Oni naizgled šute, a vidite kako otkriva hz. Mevlana njihovo stanje, odnosno svoje stanje. Ovo je njegov hal. (...) a njihovi opetovani uzdasi dižu se do Prijestolja njihova Prijatelja – idu pod Arš!
Njihovi dersovi su zanos, ples i uzbuđenja,
a ne poglavlja iz „Zijadata“ i „Silsile“.
Ovo su dva fikhska (pravna) djela. Da sad pogrešno ne razumimo šta hoće da kaže. Nije hz. Mevlana umanjio vrijednost ovih djela, nego hoće da nam pojasni kakvo je stanje jednog ašika, pa da se držimo podalje od suda o njima. Jer ta njihova gorljiva ljubav, izazvat će nešto na njihovoj vanjštini poput zanosa, plesa i uzbuđenja. Pa može čovjek kazati: ovo je neutemeljeno, ovome (za ovakve stvari) nema prostora u islamu... A, ustvari – ima! Spominje se kako je jedne prilike Poslanik, s. a. v. s., hz. Ebu Bekr es-Siddiku, r. a., prenio selam od Gospodara. Kad mu je to rekao, on se počeo okretati oko sebe, takav ga je hal uhvatio... I u jednom kazivanju se kaže da se metar odlijepio od zemlje. Slična stvar se spominje za Džaferi Tajjara kad mu je Poslanik rekao takvu jednu stvar, počeo je da se okreće. A čuo sam, i Halid ef. je za ovaj slučaj hz. Ebu Bekra, kazivao da je hz. Poslanik, s. a. v. s., tada rekao: Drži ga, Omere! I kaže, u posljednjem trenutku ga je hz. Omer, r. a., uhvatio za nogu. A onda mu je Poslanik rekao: Da ga nisi uhvatio, nikad nam se ne bi vratio! Eto vidite na tom primjeru kakav je to hal. Ljubav na taj način izražava svoja čudna stanja i halove... Dakle: Njihovi dersovi su zanos, ples i uzbuđenje, a ne poglavlja iz ovih fikhskih djela!
Silsila ove skupine je uvojak koji mošus rasipa.
Pitanje je devra, ali devra Prijatelja.
Pogledajte kako je teško ovaj govor dokučiti i razumjeti! Silsila ove skupine (ašika) je uvojak koji mošus rasipa. Vidjet ćete u tesavvufskoj literaturi, često se koristi termin „uvojak drage na lijepom licu“... Kako izgleda taj uvojak, koji djelimično i pokriva ljepotu lica? Taj uvojak izgleda kao lȁso – on hvata ašika i privlači ga. E to je njegov lanac (silsila) – on je zaljubljen u taj uvojak koji mošus rasipa, jer mu s te strane dolazi miris od Hakka Uzvišenog. I sad može biti beskrajna razdaljina, a on ga osjeti. Jakub, alejhisselam, je osjetio miris Jusufove košulje na toliko i toliko kilometara udaljenosti. Dakle, to je silsila ove skupine. A pitanje je devra, ali devra Prijatelja, tj. i za njih, za ašike, postoje vremena (savremeni gorući problemi, pitanje života) ali kod njih je nastupilo i prevladalo vrijeme njihovog Voljenog, oni su se i dušom i tijelom Njemu predali. Pa imajte ovo u vidu, kad želite nešto o njima kazati ili ih naružiti! Imaju oni zahiren sve isto kao i drugi ljudi: potrebe, trude se i rade, ali... Ne sudi im!
Sad u dva sljedeća bejta uzima dva pravna primjera, pa kaže:
Ako te neko upita o kesi,
reci mu: „Kesa je nepodesna za Hakkovu haznu.“
Šta je „mes'elei kise“? Pitanje o kesi – zlata ili novca, koju pokuša neko ukrasti: da li će se kradljivcu osjeći ruka ili ne. Ako je sad pitanje o tome je li ti neko zavukao ruku i izvadio iz tvog novčanika ili džepa kesu sa zlatom ili srebrom, da li mu ide ruka ili ne, (jedno pravno pitanje), reci mu: Kesa je nepodesna za Hakkovu haznu (blago).
Ako se zametne razgovor o „hul-u“ i „mubari“
nemoj negodovati: njihove su misli u „Buhari“!
(hul – razvod braka, na zahtjev žene; a mubara – razvod braka kad je saglasna i jedna i druga strana)
Hoće da kaže, ako se i desi potreba gdje treba riješiti nekakav ovakav problem, pa se povede o tome razgovor, (krađa novca, da li ide ruka za to ili ne, i po pitanju rastave braka) nemoj negodovati što ćeš vidjeti na tom čovjeku jednu nezainteresiranost, kao da nije uopće prisutan dok se o tome govori... Zašto? Zato što su njegove misli u „Buhari“, gdje mu je Voljeni, tako da on ne posvećuje ovome pažnju. To ne znači da ne treba ova nauka; imaju za to šerijatski sudovi i kadije, i valja obaviti sve kako treba, pa nemojmo da ovo izgubimo iz vida. A hz. Mevlana hoće da nam pojasni kakvo je stanje jednog ašika. Mada u ovom prvom bejtu kad kaže kesa je nepodesna za Hakkovu haznu, primjer je pravni, međutim, možemo i s druge strane prići ovome bejtu. Ako sad ti misliš da u tu svoju „kesu“ možeš uzeti nešta iz Hakkove hazne, tj. iz ove hazne ljubavi o kojoj ti ja govorim, nepodesna je ta tvoja „kesa“ ako nisi od ovih ljudi – neće ona moći ništa uzeti s te strane.
Pomisao na jednu stvar proizvodi specifičnost,
zato što svako svojstvo ima kakvoću.
Pomisao na jednu stvar oživljava uspomene; to je jedan poseban duhovni efekat – javlja se prvi utisak, koji je, često, nezaboravan, zato što svako svojstvo ima kakvoću, tj svoju suštinu, svoju vrijednost.
U Buhari možeš steći znanje u svim naukama;
kad poniznosti se usmjeriš, od toga se oslobađaš.
Možeš doći u Buharu kao izvoru zahiren svih znanosti i da se tu uputiš u te znanosti, ali uz to ide i ona opasnost, opasnost da dobiješ prvenstvo (najviše počasti), a da se to ne bi desilo – usmjeri se prema poniznosti. Jer, kad poniznosti se usmjeriš, od toga se oslobađaš (od svake moguće opasnosti koja može da proistekne iz sticanja ovosvjetskog znanja). Uz sticanje zahiren znanja ide i položaj u društvu: postat ćeš profesor, prvak i predvodnik itd. Da bi se spasio od te opasnosti što za sobom nose sve te počasti, usmjeri se prema poniznosti. Idi u zillet, i onda ćeš biti oslobođen od toga da budeš prevaren tim, recimo, ogromnim znanjem koje ti Gospodar može dati.
Tom Buharaliji znanje brigu nije zadavalo.
Pogled mu je bio uperen prema Suncu vizije.
(Tj. njegove vizije tj. prema njegovom Voljenom)
Ovom ašiku, znanje nije brigu zadavalo, jer je on u zilletu (poniznosti) i ne može sa te strane biti sputan. Njegovo Sunce vizije, je Mahbub – Voljena osoba, koja svojim unutrašnjim svjetlom obasjava svoga ašika. Ovdje mi je na um pala jedna rubaija Omera Hajjama, kako je lijepo rekao:
Meni vrijeme brige nikad ne zadava,
Ko imade ručak, što da večerava!
Ko hranu dobiva iz kuhinje ljubavi,
Može i bez večere mirno da prospava.
Ko god u samoći, preko vida, nađe put,
on, putem naukā, slavu ne traži.
Vidite ovo: Ko god u samoći... Ovim ti sad govori, na koji ćeš način doći u situaciju da preko vida nađeš put, da ti Allah skine mrenu sa očiju. Znači, izaberi samoću (ne samoću u smislu: ti se povuko od svijeta, a sa sobom svu čaršiju ponio kući, u svoju samoću!) – ne, nije to samoća! Nismo u toj situaciji da danas odeš u neku pećinu, već – budi sam sa svojim Hakkom, kad si na obavljanju raznih zadataka i obaveza koje imaš u toku dana. Dakle: Ko god u samoći, preko vida, nađe put (dobit ćeš pravi vid), on, putem nauka, slavu ne traži. Šta će takvom ders i lekcija, da sad on nauči ono što vidi svojim očima. A u hadisi-šerifu je rečeno: Nije isto čuti i vidjeti. (Lejsel haberu kel ijan. – Nije isto vijest čuti, kao svojim očima vidjeti.) Šta će njemu sad lekcija?! Njemu je Istina pred očima!
Kad ljepoti Duše sabesjednik postane,
njemu više ne treba, ni znanje, ni vijesti.
Kad on gleda ljepotu Voljenog (džemali džan – ljepotu dušine Duše, Hakka Uzvišenog), u Njegovoj se blizini nalazi, njemu više ne treba ni znanje, ni vijest (ne treba ga sad izvještavati o nečemu kako to izgleda, jer on to vidi, gleda).
Viđenje je iznad znanja, zato dunjaluk,
u očima običnog svijeta ima prevagu.
Vidite kakav nam je argument dao: Viđenje je iznad znanja, jer običan svijet, doživljavajući ovo što vidi kao jednu realnost, daleko je više vezan za ovo nego za ono što mu se obećava... To će nam sad reći u sljedećem stihu.
Jer oni, ovaj svijet vide svojim očima,
a onaj svijet očekuju (sa brigom), kao jedan dug.
I zato, i kad vjerniku dođe situacija gdje on vidi ugroženost po pitanju bilo kakvih dunjalučkih stvari, onda se u tome može da vidi koliko je slab, kako onda poseže za zabranjenim da bi sačuvao dunjaluk, premda zna da ovo sve prolazi. Pogledajte kako se naturi iluzija, i mi povjerujemo u nju, a ove istine pored nas stoje, i mi sumnjamo! Ova pretpostavka što svakodnevno dolazi pred naše oči, tako je dobro (lijepo) upakovana i montirana da je mi doživljavamo kao realnost, kao istinu... Zato se to stanje naziva snom... Ko je sad tu živ, ko je živi čovjek? Zato ovaj ašik kaže: Ja sam iskustveno vidio da je ovaj život smrt; kad se to prođe, onda te vječnost čeka
Prvi dio 90. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 18. 05. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
