Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 2225-2280/III (drugi dio)
Kad ti ruka, robovanja Dostu, nije pružena,
sklonost carevanju odakle ti se pojavila?
Odakle ti to da misliš da si car? Ne treba ovo ograničiti samo na vladavinu državom, jer kad sjedne šejh koji to nije na mjesto šejha, i on je car, i takvi mogu imati milionsku vojsku. Pa kad je Car careva, Poslanik, s. a. v. s., u dovi molio: Gospodaru, daj da živim kao miskin, da umrem kao miskin i proživi me s miskinima! To je istinski car, kao što su i svi poslanici, ni oni ne traže carska prijestolja, a odakle tebi ta sklonost, odakle se to javlja?! Vidite koliko čovjeka zavodi moć, jer kad ima moć, uz to ide sve drugo... A zaboravlja čovjek na jednu stvar. U jednom hadisu je preneseno da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Nijednom čovjeku neće biti povjereno 10 osoba a da na Sudnjem danu neće doći zavezanih ruku za vrat, pa onda, njegov odnos prema njima će ga osloboditi ili upropastiti! Sad se zamislite i vi koji firme imate, ljude ispod sebe, na bilo kojem položaju da se je čovjek našao pa ima sad ljude koji trebaju da ga slušaju, svi treba da se zamisle kako postupaju prema podanicima. To je jedna vrsta prestiža, i položaj ima svoje, samo kad na njega dođe onaj ko je zaista ehl, onda ne pravi nered, onda to sve može biti lijepo i zdravo. Pa što će ti, čovječe, ta žudnja za tim da caruješ ili da duhovno predvodiš ljude po svom rezonu, da si ti taj!
U žudnji, da ti drugi govore “izvrsno!”, tetivu luka si o vratu tvoje duše vezao.
Tako si sebe sputao i okovao, a zašto? Samo zato da bi ti neko mogao aplaudirati i hvaliti te govoreći ti: Divno, izvrsno!
O, lisice, prođi se tog repa prepredenosti!
Srce uvakufi kod posjednika srca!
Tj. kako nam je u jednom od prošlih bejtova rekao: Leti tamo toj skupini, iskoristi tu priliku prije nego belaji dođu! Iskoristi tu priliku da otkriješ riznicu koju nosiš u sebi – uvakufi srce kod posjednika srca! Kad je srce u pitanju, znamo da je tu odmah ljubav prisutna, pa veži srce za posjednike srca. Ako se desi to i nađeš Allahova roba, ovakvog ashabu-dila (posjednika srca) muršidi-kamila, onda, preporuka jedna, kao što je Poslanik, s. a. v. s., rekao Ebu Hurejri: O, Ebu Hurejre, urijedi malo, pa će ljubav biti veća! Jer ljubav će sigurno poticati čovjeka da što više i češće bude u blizini onog koga voli. Nije to grijeh, nego samo jedno upozorenje, da imamo na pameti šta se sve može desiti u tom druženju. Lijepo je to rekao Halil Džubran kad govori o vezi: Neka bude između prostor jedan za nebeski vjetar (jedan zefir koji će puhati) i onda će ta ljubav uvijek biti svježa, bit će uvijek nova. Nefs hoće da posjeduje, on bi da porobi i ovakve ljude, a to ne ide tako, to ne može. Nisu to ptice za naših kafeza, nije ih moguće uhvatiti! A nefs? Kao kad bi prozor otvorili pa uđe lijepa, svježa hava (zamislimo ovaj blagi vjetar unutra), onda on (nefs) želi da to posjeduje i zatvara prozor. Bit će mu lijepo dan-dva, već treći dan to je ustajao zrak, a kasnije neće moći ni izdržati u njemu, zato: pusti nek to ide, to strujanje, neometano, uz pravilnu vezu, jer si došao na tu kapiju da Boga Uzvišenog nađeš, a onda će to dobiti pravi tok. Razmislimo i o ovome, i to smo imali priliku da vidimo koliko je nefs u tome jak i koliko želi da posjeduje drugog.
U okrilju lava ne manjka ćevaba.
O, lisice, k lešini (dunjaluku) ne hitaj!
Ne hitaj ka dunjaluku jer u okrilju ovih Allahovih robova neće manjkati poslastica.
U narednim bejtovima govorit će nam o srcu. Duboki su to bejtovi, pa da nam Allah pomogne da to shvatimo.
O, srce! Ti postaješ predmet Hakkova pogleda
kad kao dio k svojoj Cjelini ideš.
Kad si se tako orijentisao, kao dio, nisi poput nefsa koji hoće da bude odvojen entitet s ovim: Meni, Moje, Ja! Ako tako ne radiš, nego ti ka svojoj Cjelini ideš, vraćaš se svom Izvoru, e takvo srce postaje predmet Hakkova pogleda. O takvom srcu govori i Mula Džamija kad kaže:
Uzmi srce u ruku, jer to je veliki hadž!
Jedno takvo srce bolje je od hiljadu Kjaba!
Kjaba, to je građevina Halila, Azerova sina,
a srce je mjesto u koje Uzvišeni Dželil gleda!
Hakk kaže: “Naš pogled je na srcu,
ne na formi, koja je od vode i ilovače.”
Imamo ajeti-kerim u kojem nam Gospodar kaže: (...) i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova... (el-Enfal, 24) A u sahih hadisu se navodi da su srca svih Ademovih sinova poput jednog srca između dva Rahmanova prsta i On ih okreće kako hoće. A onda u dovi kaže Poslanik, s. a. v. s.: O, Ti Koji okrećeš ljudska srca, okreni ih na put pokornosti Tebi! Ovdje imamo jednu radosnu vijest, kako kaže Muhjiddin Arebi, ovo: (...) između dva Rahmanova prsta, znači Samilosnog, Milostivog, Svemilosnog. Pošto je srce nestabilno u smislu stalnih promjena, ono dakle ide iz jednog stanja Milosti u drugo stanje Milosti, jer je između dva Rahmanova prsta, a Allahova milost obuhvata sve stvari: Moja Milost obuhvata svaku stvar... (el-A'raf, 156), ili kako je to prof. Hafizović rekao: Moja Milost grli svaku stvar!
Zamislite sad, srce je u dodiru između dva Rahmanova prsta, eto to su te lijepe vijesti za nas!
Ti kažeš: “Ja, također, imam srce!”
Ali, srce je kod Arša, a ne u ravni zemlje.
Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce ima ili nastoji čuti kada nešto svjedoči. (Qaf, 37)
A srce je kod Arša, tj. ovo srce o kojem vam ja govorim, kaže hz. Mevlana, a ne u ravni zemlje – nije povezano s blatom. Sad će nam to još bolje pojasniti:
I u mutnoj ilovači, zasigurno, voda se nalazi,
Ali putem te vode ne može se abdest uzeti.
Ta voda nije čisteća, ne može te očistiti. Jer grešan čovjek je zaprljao svoju dušu grijesima i njegova krv nije čista, u takvoj krvi kruži šejtan! Mogli bi ovom bejtu i ovako prići: u mutnoj ilovači tvog tijela nalazi se voda, kao i druge tečnosti, ali tim tečnostima ne može se abdest uzeti, ni krvlju ni drugim izlučevinama, a i one su tečnost.
Jer, ako se radi o vodi, zemlja dominira.
Dakle, za svoje srce ne govori: “Ovo je, također, srce!”
To srce, koje je iznad nebesa,
to je srce ebdala ili pejgambera.
Jedne prilike hz. Mevlana držao je ders svojim učenicima i kaže im: “Držite se četiri Kible.” A neko s čuđenjem pita: “Kako četiri Kible, znamo za jednu?” Onda im hz. Mevlana to pojašnjava pa kaže: “Prva Kibla je namaska Kibla; druga – Nebo, to je Kibla dove; treća Kibla – ulul-emr. Ko su ulul-emr? U ajetu je rečeno: Pokoravajte se Allahu, pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se ulul-emru (en-Nisa',59).To su oni koji vas predvode, a na liniji su Kitaba i Sunneta Poslanikovog. Pošto oni, kao takvi, uspostavljaju pravdu, Allah je uz takve, na njihovoj je strani, odmah uz njih, pa je to treća Kibla kad se tamo okreneš; četvrta Kibla je arifovo srce, jer u takvo srce Allah gleda, a ono je iznad nebesa.”
Od zemlje ispražnjeno postalo je čisto.
Uzdiglo se i upotpunilo.
Od takvog srca ne može ništa naopako doći. Od takvog srca može poteći samo dobro.
Ostavivši ilovaču k moru je stiglo.
Izbavivši se iz zatvora ilovače, more je postalo.
To je more u ljudskim suretima koje predstavljaju Božiji prijatelji, muršidi-kamili; srce koje je ostavilo ilovaču i stiglo do takvog jednog mora i ono samo poprima svojstva velikih ljudi, evlija i postaje more.
Naša voda zatvorenik ilovače je ostala.
Odmah, o, more rahmeta, vadi nas iz blata!
Ovo je sad vapaj ovim kapijama: “O, Allahovi prijatelji! Vadite nas odavde!” Kako kaže Imami Zejnul Abidin: “Mimo vas, kome da se uputim!? Mimo vas, ja nemam drugog puta! S vama sve potrebe budu hasul, upotpune se! Ma, vi ste – o, Allahov ehlu (o, Allahovi ljudi!) – vi ste kompletan hajr!”
I mi ovo govorimo, pogotovo kad nas potrefe teške stvari, a gdje je onda problem, zašto izostane rezultat? Sad će nam to objasniti.
More govori: “Ja te sebi vučem”,
ali ti tvrdiš: “Ja sam voda prijatna!”
Ti si sebe ubijedio da si ti već to, kako onda da te ja privučem sebi! Jer ti govoriš: Ja sam potpuno ispravan, čist i prijatan, nema potrebe da me neko vuče sebi... Takvu mi imamo sliku o sebi, tako sebe visoko vidimo. I tako tu bude presječena ova komunikacija. Vidite šta nefs radi od čovjeka! Ko će razbiti ovu barijeru kad nam se ovakve stvari pojave?
Tvoje razmetanje čini te uskraćenim.
Napusti tu uobrazilju! U mene uđi!
To ti more govori. Pusti tu uobrazilju (to tvoje uljepšano mišljenje o samom sebi ) jer ona ti ne da da zagaziš u ovo more, da priđeš tim Allahovim robovima.
Voda ilovače hoće da teče prema moru.
Ilovača je zgrabila vodu noge i vuče je.
Voda, kao simbol Istine – Božanske Iskre u čovjeku, a ilovača je tvoje tijelo. I sad onu tajnu koju ti nosiš u sebi, tu iskru od Boga udahnutu – ona bi da ide prema moru, ali se dominantnost tijela ispoljava, zbog pohlepe da čovjek posjeduje ovu lešinu, dunjaluk, jer mu se ona tako lijepom prikazuje da joj je teško odoliti.
Ako svoju vodu izbavi iz ruke ilovače,
ilovača suha ostaje a ona se osamostali.
Ako bi sad duša uspjela da se izbavi, onda će ova ilovača, tijelo, svehnuti, uvehnut će njegovi kuvveti koji su te do sad vukli zemlji, ta gravitacija koja ti nije dala da se odlijepiš od zemlje i vineš se put Neba. A ako tu vodu (dušu) izbaviš iz ove ilovače, onda će ta duša da se osamostali – postat će slobodna.
Šta je to privlačenje vode od ilovače?
Tvoje privlačenje šećerlame i vina bez primjesa.
Tako stvari stoje sa svakom strašću na ovom svijetu,
radilo se to o imetku, položaju ili hljebu.
Svaka pojedinačno od njih opijenim te čini.
Kad ne nalaziš (željeno), to ti glavobolju zadaje.
Ovaj mahmurluk žalosti postao je delil tome,
da je uzrok tvoje opijenosti taj neuspjeh.
Ovaj mahmurluk žalosti mogao bi se i ovako razumjeti, dakle: Svaka pojedinačno od njih opijenim te čini/Kad ne nalaziš željeno, to ti glavobolju zadaje. Moglo bi biti da je željeno i trajnost zanosa, tj. želja da budemo trajno opijeni i onda možemo razumjeti, ali ne i pravdati ljude zašto posežu za opijatima. Žele da pobjegnu iz ovoga svijeta. Pogotovo kad vidimo ljude koji sve imaju, pa mu opet nešto fali. Šta to on nema? Nema ovu vezu s morem i zato mu duša pati i onda traži u drogi, alkoholu i drugim stvarima izlaz kako bi pobjegao iz ovog lažnog svijeta. Samo, takav izbor je pogrešan, to za sobom povlači mahmurluk – boli glava poslije toga. Zato treba naći pravi napitak, a on je za ljude, kako to kaže Omer Hajjam:
Zbog ljubavi Tvoje neka me ne plaše,
Neiskusni njene snage ne spoznaše.
Napitak ljubavi to je za ljude;
Neljudi se nisu dotakli te čaše!
Od ovoga ne uzimaj, osim po mjeri potrebe,
da te to ne nadjača i tobom upravlja!
Od ovoga svega što je navedeno, a za čim ti hlepi duša, ne uzimaj osim po mjeri potrebe, jer ako prijeđeš tu mjeru, nadjačat će te i onda će tobom upravljati, i sad ono što si žudio da posjeduješ da bi ti upravljao s tim, ono će ovladati tobom, postat ćeš zarobljenik toga i robovati mu. A onda se sve to pretvara u božanstvo i to je suštinski politeizam – porobit će te to!
Ti glavu gordo podižeš govoreći: “Ja sam posjednik srca.
Nemam potrebu za drugim. Ja sam dospio.”
To je kao da govoriš: Ja sam šejh, ne treba meni nikakav učitelj, ja sam to.
E vidite sad (to će nam reći u sljedećem bejtu) na što to liči kad ovako postaviš stvari:
To je kao kad bi u ilovači glavu podigla govoreći:
“Ja sam voda! Zašto da tražim potporu?!”
Zašto da tražim potporu rijeke i mora, pa i ja sam voda?! Jesi, ali u ilovači! A ona ne vidi s čime je pomiješana. Vidite šta radi nefs (ovo: dovoljna sam sama sebi...), on te odvaja od svega, pa i od onog srca u koje Allah gleda, koje je izabralo put povratka cjelini.
Ti si umislio da je ova zaprljanost tvoje srce.
Neizbježno, srce si od posjednika srca, odvratio.
Kad tako postaviš stvari, ovo je neizbježna posljedica: tvoje srce je odvraćeno od onoga ko je zaista posjednik srca.
Vjeruješ li, zaista, da to srce, koje gaji ljubav
prema mlijeku i medu može biti ono srce?!
Vjeruješ li ti, čovječe, da to tvoje srce koje gaji ljubav prema ovosvjetskim uživanjima, uprljano grijesima i obuzeto pohlepom i strastima može biti ovo srce o kojem ti ja govorim, srce Božijih ljudi?!
Slast mlijeka i meda je odraz srca.
Svaka prijatnost dolazi od prijatnosti srca.
(To je refleks slasti i ljepote onog čistog srca.)
Kad je tako, onda srce biva esencija, a svijet
akcidencija. Zar će sjena srca biti cilj srca?
(esencija = bit, suština; akcidencija = prolazno, oznaka materije, sporedno, nevažno)
To srce koje je zaljubljeno u imetak i položaj,
ili je potčinjeno ovoj ilovači i crnoj vodi,
ili fantazijama koje u tminama
obožava radi govorkanja.
U tminama svoju fantaziju obožava, radi pohvala ljudi, da bi ga ljudi hvalili, zato što on nastupa s nekim kvalitetima koji drugi ljudi, zahiren, nemaju, a pogan je iznutra – blato je unutra!
Srce (pravo) nije doli more nura.
Može li srce koje je mjesto Božijeg nazara biti slijepo!?
Prenosi se da je Ebu Jezid Bistamija rekao da Allah Uzvišeni svaki dan 360 puta pogleda u srce svoga prijatelja – pa potrudi se, kaže Ebu Jezid, da te nađe tamo, potrudi se da te zavole ti ljudi.
Nema (pravog) srca u prsima stotinu hiljada uglednih
i običnih ljudi. Ono je u jednoj osobi. Ko je taj? Ko?
(To je ehli-dil, čovjek srca, Allahov prijatelj.)
Komadić srca ostavi! Srce traži, da bi
ta sićušnost, putem njega, poput planine postala.
Opet se vraća da bi kazao u koje srce gleda Hakk. To je ono srce koje se vraća svojoj cjelini, ide ka njoj, pa će onda ta sićušnost postati kao planina. Nastoj da te srce Allahovih prijatelja privuče sebi.
Srce (pravo) obuhvata ovo carstvo vudžuda
i zlato prosipa iz dobročinstva i plemenitosti.
Takvo je to srce da obuhvata carstvo postojanja. Prenosi se od Ebu Jezida Bistamije, kuddise sirruh, da je rekao: “Kad bi i Arš i Kurs i sedam nebesa stali u jednu pretkomoru srca arifovog i okrenuli se u njemu, on to ne bi ni osjetio.” Teško nam je ovo predočiti šta je to srce. U hadisi-kudsijji se kaže: Mene ne može obuhvatiti ni Moja Zemlja ni Moja nebesa, ali me obuhvata srce Moga roba – mumina (istinskog vjernika. Kako se to obistinjuje? Pa preko spoznaje. Jer srce je poput savršenog ogledala, tako je sačinjeno od Gospodara da može da primi kao odraz sva imena i svojstva Božija. Iz te perspektive treba prići ovome: (...) ali me obuhvata srce Moga roba – mumina, da ne bismo pogrešno razumjeli pa pomislimo da je nešto Gospodara okružilo i obuhvatilo i da je nešto veće od Njega, neuzubillah!
Od Hakkova svojstva Selam odabralo je da selamete
prosipa po stanovnicima ovog svijeta.
Pošto su sva imena odražena u srcu jednog arifa, onda je on odabrao Selam, Spas, Mir, da to prosipa po stanovnicima ovoga svijeta.
Kome god je skut čvrst i spreman,
to srčano prosipanje darova stiže toj osobi.
Ovo je ono – savršen učitelj i učenik spreman da prihvati. Ako je na ovakav način spreman, onda ovi darovi, kad dođu, imaju gdje da se spuste i tako će stići toj osobi: njegova plemenitost, darežljivost..., a to su sve svojstva Božija kojima se okitio dotični Allahov rob.
Tvoj skut je ponizna molitva i prisustvo.
Pazi! Ne stavljaj u skut taj kamen razuzdanosti,
da ti se skut ne podere od tog kamenja i da bi znao razlikovati gotovinu od boja i šara.
Ako se pitamo šta će taj naš skut pripremiti da bismo mogli primiti ove darove od tih velikana – to je ponizna molitva i prisustvo, tj. kad budeš u društvu ovakvih Allahovih robova, budi prisutan. Ne stavljaj u skut taj kamen razuzdanosti, pocijepat će ti skute, jer kad dođu ti nimeti, propast će kao kroz đevđir. Na ovakav način, s nijazom i hudurom – poniznom molitvom i budnim prisustvom (prisutnost srcem u društvu Srca) dobijaš kriterij da znaš razlikovati ispravno od falsifikata.
Ovosvjetskim kamenjem, a i kamenjem od srebra
i zlata, skut si napunio, kao djeca.
Eto, tako se ponašaš, čovječe! Ti svoje skute puniš ovosvjetskim kamenjem – kamenjem srebra i zlata, jer ti to smatraš vrijednim.
Kad od umišljenog srebra i zlata pravo zlato ne dolazi,
skut tvoje iskrenosti je poderan i briga uvećana.
Zbog gomilanja ovozemaljskog zlata i srebra, pravo zlato ne dolazi do tebe, a to je iskrenost, čestitost. Vidite ovo: (...) skut tvoje iskrenosti je poderan i briga uvećana. Pa se čudimo zašto imamo toliko briga, jer dok hlepimo za tim, mi mislimo kad bismo to zaimali da više nikakvih briga ne bismo imali, a brige uvećane! Pogledajte kako sve otkriva ono što nam izgleda pokriveno.
Zar će se djeci kamen kamenom pokazati
dok šaka pameti njihove skute ne dograbi?!
Ovako i dunjalučki ljudi, kao djeca, robuju materiji (zlatu) i s tim se razmeću i kako s takvim pristupom životu da takav razlikuje šta je dragi kamen, a šta patvoreni. Jedan primjer da navedemo. Dolazi jedan mladić naoštren protiv sufija, a dolazi kod Zunnuni Misrije pa mu oštre riječi upućuje, i njemu i svima koji idu tim putem. Zunnuni Misri skida prsten sa svoje ruke i kaže mu: Otiđi u čaršiju i pitaj koliko vrijedi ovaj prsten pa mi dođi i kaži šta su ti ponudili za njega, a nemoj ga davati. On je otišao i ponudio prsten, oni na čaršiji: mesari, piljari..., kažu mu da prsten ne vrijedi gotovo ništa. Vrati se mladić Zunnuni Misriji i kaže mu da prsten ne vrijedi ništa. Onda mu on kaže: Hajde sad otiđi draguljaru pa pitaj njega. Kad je ovaj otišao draguljaru, on mu kaže da je spreman odmah dati 1.000 dukata za taj prsten. Mladić se vraća Misriju i začuđeno pita otkud ovolika razlika. On mu kaže: Eto šta znači pitati ehla za nešto, onoga koji zna vrednovati stvari. Čaršija ne zna tu vrijednost, ali draguljar iz čaršije zna. Pa i ovdje hz. Mevlana kad govori o djeci, ne misli na malu djecu, to se odnosi na matoru djecu, ali uzima njih za primjer, njihovo ponašanje dok se igraju, i da kaže da se i mi na isti način ponašamo skupljajući ovo blago koje nam cijepa skute, jer ne možemo, biiznillah, ove darove koji se prosipaju ne možemo primiti i okoristiti se.
Pir je akl, ne ta bijela kosa.
Kosa ne ulazi u ovu sreću i nadu.
Ovim primjerom ukazuje na istinskog učitelja na duhovnoj stazi, tj. govori nam o Božijim ljudima, pa kaže: Pir je akl, pamet – čista pamet, a ne bijela kosa. Nemoj sad gledati bjelinu kose pa reći on je pir – učitelj puta, jer može biti da je jedan od onih kojima je skut davno poderan od skupljanja ovosvjetskog blaga, pa imaj na umu: Kosa ne ulazi u ovu sreću i nadu. Nego, ti gledaj šta se zbiva s tobom u njegovom prisustvu. Znaj da će ti cijeli svijet izvrnuti naopako, tj. bit će postavljen kako treba, jer je tvoja slika bila potpuno izokrenuta! A opet, s druge strane, vidjeli smo šta je usmjerenje onih ljudi magareće prirode!
Da nas Allah sačuva od takvih! Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 54. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 16. 6. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
