''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3830-3883/III (drugi dio)
Priredio: ŠABAN GADŽO
Sedmični list “Stav” u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
OVAJ ROB AŠIK OKREĆE SVOJE LICE PREMA BUHARI
Onaj ašik, lijući krvave suze, i treptećeg srca,
okrenu svoje lice prema Buhari i brzo poleti tamo.
Ostavio je sad sve te savjetnike, čeznući za Dragom, uzbuđen i radostan ide prema Buhari. Vidite, u ova dva-tri opisa, kakav je hal takvog čovjeka:
Pijesak Amuna, pred njim, kao svila.
Voda Džejhuna, pred njim, kao lokva.
(Amun je pustinja u Horosanu, a Džejhuna je Amudarija, jedna od najduljih rijeka u srednjoj Aziji.)
Vidite kako opisuje slikovito njegov hal: prolazi kroz pustinju, i da nas neko pita šta to vidiš pred sobom, rekli bi – pustinju / pustaru, a za ašika je pustinja kao svila, jer ide prema Voljenom. Voda Džejhuna, te ogromne rijeke... (Zaista, silna rijeka! Imao sam priliku da je vidim, ali pošto je to granica sa Afganistanom, nismo mogli doći na obalu, al' eto, vidio sam je; mahsuz sam išao do te granice da tu rijeku vidim, ogromna rijeka.), pred njim, kao lokva.
Ta pustinja pred njim, kao đulistan.
Srce mu od smijeha kao ruža rascvjetana.
Sve ovo čovjek nosi sa sobom; on je otkrio taj ružičnjak u sebi i sad on može, i kroz pustare i ogromne vode prolaziti, a to je za njega đulistan, otkrio je to u sebi.
U Semerkandu je šećer, ali njegove usne ga
iz Buhare dobiše, i to postade njegov mezheb.
U Semerkandu je šećer semerkandski, poznat i cijenjen kao artikal; ali usne ovog iskrenog ašika našle su svoj šećer i okusile slast sa usana svoje Drage; i za njega je vjera i životni put tu, u „Buhari“! Premda se ovaj materijalni šećer nalazi u Semerkandu – ali onaj ašik koji traži svoga druga i čezne za njim – njegova „usta duše“ nalaze svoju slast u sastanku i druženju sa šejhi-kjamilom, sa potpunim učiteljem. Stoga, njegova vjera i njegov duhovni put i pravac, ne može biti ovaj materijalni šećer (u Semerkandu ili na kojem drugom mjestu) nego on tu slast nalazi u „Buhari“, u mjestu gdje živi njegov šejh.
„O Buharo, ti si drugima povećala pamet i razum,
ali si od mene odnijela i pamet i vjeru!
Oni koji su željeli da postignu ovu učenost u svim znanostima, Buhara je njima pomogla – povećela si im pamet i razum, ali si od mene odnijela i pamet i vjeru! E ovo je ono što Mevlana na jednom mjestu kaže: Prodaj pamet i kupi hajret! – Prodaj tu svoju pamet i kupi zadivljenost onim što te okružuje i što je u tebi, tj. zadivljenost znakovima Božijim. A s druge strane može se reći: odnijela si mi pamet i vjeru, ovu djelimičnu pamet i ovu vjeru koja se zadržava samo na kori, na toj formalnoj vjeri. Zato, kad nam dunjaluk bude ugrožen, ova formalna vjera nema snage da nas iščupa iz tih kandži, i onda padamo kao žrtve.
Bedr tražim! Od toga sam kao hilal.
Pročelje tražim na ovom papučluku.“
Bedr tražim, tražim puni Mjesec, od toga sam kao hilal, kao onaj jedva vidljivi početak Mjeseca koji tek oni koji imaju dobro oko mogu da vide i da utvrde da je otpočeo novi mjesec. Dakle, ja Bedr tražim da bi se moj hilal (mlađak) upotpunio, da bi s te strane dobio svjetlo. A vidite ovo: Pročelje tražim na ovom papučluku, a i riječ sadr, Sadri Džihan (to je ovaj emir kome on dolazi) znači pročelje u musafirskoj odaji – počasno mjesto, obično u budžaku na minderu pod malom rafom, na kojoj stoji Kur'an; to je mjesto gdje sjede najugledniji ljudi. A ovaj ašik kaže: Pročelje tražim na ovom papučluku. Nije pročelje da se ja sada proguram gore i da sjednem negdje podvrh, nego na papučluku, tamo gdje su papuče ostavljene, za vratima gdje je obuća (tanak, potpuno crn i svijetu neuočljiv). To je ta poniznost. Ako izabereš ovaj put, onda ne možeš biti ugrožen od svih ovih fadileta i raznoraznih nauka – svega što ti Gospodar dadne – neće biti tvoj din ugrožen, nego ćeš upravo snagom dina to sve znati da staviš na mjesto koje mu pripada, jer sve ima svoj hak i vrijedno je.
Kad je ugledao crnoću Buhare,
u crnoći brige bjelina se pojavi.
U tami njegove brige, pojavi se i zasja bjelina, svetlo razgale i radosti. Isto tako i jedan salik (putnik) na duhovnoj stazi, tražeći šejha, taj izvor bliskog kontakta sa Gospodarom svojim, prešavši sve tegobe i prepreke, kad progleda svojim duhovnim očima i ugleda jedno drugo svjetlo, svjetlo Istine, i njemu se u tami brige i tuge, pojavi jedno tajno svjetlo, koje unosi radost i razgalu u njegovo srce.
On pade, i jedan sat bez svijesti ispružen osta.
Njegova pamet odletje u Bostan tajne.
Eto gdje ide ta pamet kad se ona proda za hajret – ode u Bostan tajne.
Po glavi i licu ga, ružinom vodom poškropiše.
U pogledu ružine vode njegova aška, bili su gafili.
Običan svijet, kad je vidio ovoga ašika u kakvom je halu (van sebe), donijeli su ružinu vodu, poškropili ga tim mirisom da sebi dođe, ali oni su gafili (neobaviješteni, nemarni), nemaju pristupa tom njegovom halu i ne vide kakvu on ružinu vodu nosi u sebi; kakvu je on ružinu vodu otkrio, koja njega iznutra čini budnim. A u očima ovih ostalih, on je pao poput „Ashabul Kehfa“ koji spavaju, a oni su suštinski budni, a svi oni koji ih drže da spavaju, sve su to pravi spavači, tamo nema ni jednog budnog.
On je skriveni đulistan vidio.
Grabež njegove ljubavi, od njega samog ga je otrgao.
Taj gorući ašk, ta goruća ljubav, ona ga je otrgnula od njega samog, spasila ga od ovog najvećeg faraona kojeg svi nosimo u sebi, i zato se obreo u đulistanu.
Onda nam ovako kaže hz. Mevlana:
Ti, smrznuti, nisi dostojan ovoga daha.
Sa šećerom nisi blizak, iako si naj.
Ti koji ovo slušaš, ovog časa nisi se izložio Suncu ljubavi da bi se sad otkravila ta tvoja smrznutost, pa kaže: Ti, smrznuti, nisi dostojan ovog daha, daha koji te vraća u istinski život. Sa šećerom nisi blizak, iako si naj – naj je šećerna trstika, znači: ti to nosiš u sebi, tako je to blizu tebe ali, premda to imaš, ti to ne poimaš, jer si, možda, pao kao žrtva ovih stvari na koje smo upozoravali kazujući do sad ove bejtove. Evo, i ovo je jedan bejt koji nas podstiče da se dobro zamislimo nad sobom i da zamolimo Gospodara da nam pomogne da budemo dostojni ovih nimeta i da se izložimo ovom suncu, koje će nas raskraviti po pitanju otkrivanja ove slatkoće koju nosimo u sebi i koja je tako blizu, a koje nismo nikako svjesni.
Oprema pameti je sa tobom, i ti si pametan,
jer si gafil u pogledu vojske koju ne vidite.
Ti si ustrajan u promociji svoje pameti, a ne želiš da kupiš hajret, zanesenost. I eto, oprema pameti je sa tobom, ti si pametan čovjek, nisi budala... I tu pamet će cijeniti mnogi, ali dalje kaže zašto je ta stvar takva: zato što si ti gafil u pogledu vojske koju ne vidite. Ima vojska podrške, koju Gospodar šalje ako si izabrao ovaj put. Izdrži na njemu – slušaj, jer je rekao sad slušaj šta Dilber govori – poslušaj to, poslušaj tu riječ, jer kad dolazi govor od Božijih ljudi, reci: semi'na ve eta'na / čujem i pokoravam se, e to je islam. Pa da se onda naša pamet spusti pred tom većom pameti, tek tako ćemo ovo postići. U protivnom, premda si tako blizak sa tim šećerom, nećeš ga otkriti, ostat ćeš zaleđen, smrznut.
Ovdje nas upućuje na dva ajeti-kerima iz sure Tevba, esteizubillah: Allah vas je pomogao na mnogim mjestima, kao, također, i na dan Hunejna, kad vas je vaše mnoštvo zadivilo, ali vam ono ništa nije pomoglo, nego vam je tlo, bez obzira na to što je prostrano, tijesno postalo, tako da ste se okrenuli i u bijeg dali. Zatim je Allah na Svoga Poslanika i na vjernike Svoj spokoj spustio, poslavši vojsku koju vi niste vidjeli, one koji poriču mučenju podvrgnuo, jer to je kazna za one koji poriču. (et-Tevba, 25, 26)
Vidite kako je ubacio ova dva ajeti-kerima da nam pojasni ovo. A šta to? U bici na Hunejnu, muslimanske vojske bilo je 12 hiljada, a mušričke 4 hiljade – i zadivilo vas je vaše mnoštvo... E ovako pamet radi, reaguje! Znači, 12 hiljada ne može nikako izgubiti od 4 hiljade – ko će nas danas pobijediti! I vidite, čim te nešta zadivi i podigne te pa se uzoholiš, očekuj udarac. Odmah u startu borbe razbijena je muslimanska vojska, samo ih je malo ostalo oko Božijeg Poslanika, da bi se onda desilo ovo: Allah je spustio smiraj Svoj na vas i poslao vam vojsku koju vi niste vidjeli, i došlo je do pobjede. Dakle, ovaj rezon dovest će te do ovoga, čovječe. Ali, ako si zaista izašao na ovaj put, kao što su izašli ashabi u ovu borbu, da Božija riječ bude gornja, Gospodar ih nije ostavio – poslao je vojsku koja ih je osnažila. Pa tako i tebe, koji si pošao ili su te privukle ove poruke koje si večeras čuo, a osjetiš da si slab, da padaš, ili osjetiš da si smrznut za ove stvari – nemoj klonuti duhom, obrati se Gospodaru svom, poslat će On vojsku koju mi ne vidimo, koja će nas osnažiti da na ovom putu uspijemo.
Da zaokružimo ovu temu, a imamo još sedam-osam bejtova, pa ćemo to završiti.
PREVIŠE SLOBODAN ULAZAK TOG AŠIKA U BUHARU, I UPOZORENJE NJEGOVIH DOSTOVA U POGLEDU POKAZIVANJA (PRED SADRI DŽIHANOM)
U Buharu stiže sav sretan i radostan,
u blizinu svoga ma'šuka, u mjesto sigurnosti.
(Dakle, Njegova blizina to je jedino mjesto sigurnosti.)
Kao opijeni koji plovi kroz eter u svemiru.
Mjesec ga grli i govori mu: „Zagrli me!“
Ko god bi ga u Buhari vidio, rekao bi mu: „Poskoči,
prije nego se tvoja stvar otkrije! Ne ostaj ovdje! Bježi!
Vidite, imao je prvo savjetnike prije nego što je pošao za Buharu, one koji rezonski gledaju, koji ne mogu da dokuče njegov hal, i svi mu govore – ne idi tamo, tamo se glava gubi! Kad je sve to ostavio i došao u Buharu, evo opet savjetnika (iz želje da mu dobro učine) opet ga odvraćaju da ne ide Sadru Džihanu – ne idi u blizinu Sadrovu! A on žudi za tom blizinom... Kao da se nama kaže: ne dozvoli da te odvrate od Hakkove blizine. Kako? Pa On je uvijek blizu i kaže: Kada te Moji robovi o Meni upitaju, pa Ja sam blizu! (el-Bekare, 186) Samo sad pogrešno usmjerenje, jedna prevara kojoj smo izloženi, može nas odvući od tog Hakkova kurba, Njegove blizine.
Jer tebe traži taj car srditi, da nad
tvojim životom sprovede desetogodišnju odmazdu!
Allah, Allah – ne ulazi u vlastitu krv!
Manje se oslanjaj na svoje varke i opsjene!
(Govore mu: Ne izlaži sebe pogibelji, ne računaj na svoju umišljenost i lukavstvo! Oni vide u tom njegovom postupku neku vrstu varke i opsjene, zato te ljude i nazivaju budalama, sihribazima i tako dalje.)
Bio si komadant garde Sadri Džihana i velikodušan.
Bio si najpovjerljivija ličnost i glavni inženjer
u svim velikim poslovima.
Gazar si počinio i od kazne pobjegao.
Spasio si se. Zašto opet izlaganje vješanju?!
(Gazar si počinio = Izdao si cara!)
Od belaja si pobjegao u stotinu domišljatosti!
Ili te je ludost dovela ovamo, ili edžel?
Ili si zaista ahmak pored svega ovoga i ovih upozorenja, ili te je edžel / sudbina, dovela ovamo? Jer, kad nastupi sudbina, oči proviđenja se zatvore! Ne može je ništa izmijeniti! I čim je spomenuo edžel i malo dotakao tu temu, u ova četiri posljednja stiha ukazuje na to, i tako završava ovaj dio kazivanja o ovom ašiku.
Ašik ne prima savjeta, ali dođe do sastanka sa Voljenim, makar uz stotinu belaja. A onaj, ko nije ašik, sluša starijeg i pametnijeg, i tako se čuva od belaja i iskušenja. Ali samo za kratko vrijeme, jer od sudbine se ne može pobjeći. Kad dođe „kaza“ (izvršenje sudbine, predodređenja) oči zaslijepe!
O, ti, čija je pamet prošla mimo Merkura,
i pamet i pametna, sudbina čini ahmakom!
Merkur je simbol nebeskog pisara... Tvoja pamet je prošla mimo toga! Pazi se! Ne oslanjaj se na svoju pamet i nemoj se zanositi svojom sposobnošću! Hoće da kaže – to je jedna vrsta ahmakluka, to što ti radiš. Jer, sudbina i samu pamet i onoga koji je nosilac te pameti, kad nastupi njen čas, ahmakom čini. Pa ako je upitanju edžel, onda je sve džaba, sve ovo što ti govorimo uzaludno je, ne možemo te izbaviti!
Nesretan je zec koji lava traži.
Gdje ti je pronicljivost? Gdje ti je pamet?
Gdje ti je sposobnost?
Tvoj postupak liči na zeca koji ide u susret lavu... Pa gdje ti je pronicljivost? Jesi li normalan? Šta to radiš?
Sudbina ima na stotine ovakvih i sličnih zamki i varki
Rekao je: „Kad nastupi sudbina, stijesni se polje!“
(Ovo je dio hadisi-šerifa, koji je upleo u stih. Pored sve svoje širine, postaje tjeskoba.)
I završava ovaj dio:
I lijevo i desno je na stotine puteva i utočišta,
ipak, sudbina ih sve zatvara, jer ona je aždaha!
To jest, kada kaza / udarac sudbine, padne kome na glavu, mora se pomiriti sa sudbinom. Tu mu je spas. Prema tome, i ašik mora biti zadovoljan sa sudbinom, makar mu bio uskraćen susret sa Voljenim.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 90. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 18. 05. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
