Sedmični list “Stav” u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3789-3829/III (drugi dio)

 Priredio: ŠABAN GADŽO

 MAŠUK PITA AŠIKA, KOJI JE MNOGIM GRADOVIMA PROPUTOVAO: „KOJI SI GRAD NAŠAO NAJLJEPŠIM, NAJMNOGOLJUDNIJIM, NAJRASKOŠNIJIM, NAJKRCATIJIM NIMETIMA I NAJPRIJATNIJIM?“

Mašuk se obrati ašiku: „O mladiću,
ti si u tuđini vidio dosta gradova.
Pa, koji je od tih gradova, najljepši?“
On reče: „Taj grad u kom je moj voljeni.“

Vidite, sama postavka bejta šta nam kazuje. Ovo: (...) vidio si (u tuđini) dosta gradova, podrazumijeva put, tako da shvatimo šta znači duhovna staza – moraš krenuti na put, a svakako si podučen od Poslanika, s. a. v. s., kako treba da se držiš na ovom svijetu: Budite na ovom svijetu kao garibi! (Kao stranci, ili kao putnici.)

Pogledajmo sad ova dva primjera, kakve nam samo hz. Mevlana, na svoj način, donosi:

Ma gdje da je našem Caru ćilim prostrt,
to je beskrajna poljana, makar bila ušica igle.

Gdje je onaj koga ja volim, makar to bila ušica igle, to je beskrajno prostranstvo. Obratno, ako je čovjek zatvoren s nekim ko je suprotnost ovome opisanom, onda i prostrana zemlja postane tijesna. Hz. Mevlana je objasnio onu prijetnju Sulejmana, a. s., u Kur'ani-kerimu, kad je on vršio smotru ptica pa ne vidi Hudhuda... Pita, zašto ga ne vidim? Ako ne dođe sa pravim opravdanjem, kaznit ću ga teškom kaznom! Koja je to kazna, to nam pojašnjava, hz. Mevlana: Zatvorit ću ga sa pticom koja nije od njegove vrste!

I još posljednji bejt u ovom kratkom poglavlju:

Ma gdje bio Jusuf mjesecoliki,
to je džennet, makar se radilo o dnu bunara.

Kakav lijep primjer! Sa voljenim makar bio i na dnu bunara, to je džennet!

NJEGOVI PRIJATELJI GA ODVRAĆAJU OD POVRATKA U BUHARU I OPOMINJU GA, DA MU TAMO PRIJETI OPASNOST. ON IM ODGOVARA: „TO ME NE ZABRINJAVA.“

(Ašik se ne da odvratiti. Na upozorenja prijatelja da mu tamo prijeti opasnost, on odgovara da ga to ne zabrinjava.)

Jedan nasihatčija mu reče: „O, ti, zanesenjače,
misli na posljedice, ako pameti imaš!“

Jedan savjetnik od tih njegovih prijatelja, kojima je on obznanio svoju namjeru da se vraća u Buharu, savjetuje mu da misli na posljedice. A to je hadisi-šerif: Razmisli o izlasku, prije ulaska! (Tefekkur fil hurūdži, kablel vulūdž!) Kao da mu kaže ovaj savjetnik: Kako ne vidiš da je to pogibelj?! E vidite, kad hz. Mevlana, govoreći istu stvar, upućuje na dvije strane, na dva rješenja, moramo biti veoma oprezni šta od toga uzeti. Savjeti ovoga nasihatčije su, odvojeno gledano od konteksta priče, na svom mjestu (ispravni). A sasvim nešto drugo hz. Mevlana hoće da nam pojasni. Ali, i ove bejtove uzmimo kao poruku, i za ovu drugu stranu, koji su nam najbolji primjer, kako da se ponašamo kad tako hz. Mevlana govori. Sjećate se onoga razgovora pred Bitku na Uhudu, kad ashabi upozoravaju hz. Hamzu i kažu mu zašto bez pancira ideš u borbu, zar ne učiš ajeti-kerim u kom se kaže: Nemojte se svojim rukama bacati u propast! – Radiš nešto što je protiv Kur'ana! (v. el-Bekare, 195) A on njima odgovara: Tačno je to tako, ali danas, vi ste pod tim ajeti-kerimom! Poruka tog ajeti-kerima vrijedi za vas, a danas, za mene – ne vrijedi! Onda on uči drugi ajet: Požurite Džennetu, čija je prostranost koliko nebesa i Zemlja! (v. Ali-Imran, 133) Pogledajte te dvije stvari – i jedna i druga utemeljena... E tako i ovo što kazuje hz. Mevlana ne treba da nas zbuni... Lijepe mu savjete ovaj savjetnik govori, međutim to nije kontekst kazivanja. A opet, nećeš to ni odbaciti, nego ćeš uzeti i ovu poruku bejta i njime se okoristiti. Tako, s te strane, dolazi svima nama poruka: O, ti, zanesenjače! Misli na posljedice, ako pameti imaš! Razmisli o izlasku, prije ulaska! Prije nego što baciš prvi korak – sagledaj kraj te avanture, i dobro promisli i isplaniraj, kako ćeš izaći iz te situacije. (Dok živiš, misli i na smrt!)

Pametno sagledaj minulo i predstojeće!
Kao leptir ne sagaraj sebe!

(Ne sagaraj sebe na plamenu svijeće, jer znamo da leptir leti na taj plamen.)

Na jednom mjestu, hz. Mevlana kaže:

O, ti, leptirice, koja oblijećeš oko vatre,
a ne znaš, ili zaboravljaš, da ta vatra može opržiti!
Pogledaj, na sagorjela krila one leptirice,
koja se previše prikučila vatri!

I sad je ovdje poruka: Nemoj sebe sagarat kao leptir!

Dalje ga upozorava ovaj savjetnik:

Kad u Buharu ideš, pa – ti si divanija!
Zaslužio si onda, da te okuju i u tamnicu strpaju!

Kaže mu: Ti nisi normalan – budala si, kad hoćeš da se vratiš u Buharu! Ideš tamo u sigurnu smrt! Ako ovaj bejt stavimo pored onoga bejta gdje kaže: Pred šejhom si u „Buhari“! Znači, znadni i ovo, čovječe: na tvom putu, na tvojoj potrazi, bit će oni (na stranu pokvareni ljudi, koji žele da te odvrate od istine) koji će te odvraćati da pristupiš ovim kapijama... Jer, šta znači biti u „Buhari“, odnosno pred šejhom? Znači da bude „ubijen“! Da bude ubijen ovaj najveći neprijatelj ljudski – nefs, i onda će, i moj i tvoj nefs, sve učiniti iznutra da to spriječi. A s vana, onim koji su pali kao žrtve šejtana i njegovih nagovora, dolazit će „savjeti“ da ne idu na ovu kapiju! Govorit će ti: Jesi li budala, gdje ćeš ići tamo! Tamo se ubija, tamo se krv prosipa! A šta tamo biva ubijeno? Samo naša iluzija, jer mi, dok se to ne desi, ustoličavamo svoj ego, njega krunišemo, a to je naš faraon! Zato nam hz. Mevlana kaže: Nemojte previše napadati Faraona, jer je, možda, vaš faraon gori nego onaj Musaov, samo što je onaj imao sredstva da to sprovede, a mi nemamo, pa ne znamo gdje je domen našeg faraona!

Dakle: Kad u Buharu ideš, pa – ti si divanija (budala)! Ne idi tamo! Zaslužio si onda, da te okuju i u tamnicu strpaju! Kad sam ovaj bejt radio, gledao sam jednu seriju (Sigurno znate da je u toku turska serija „Hadži Bajram Veli“, pa pogledajte je, vrlo je interesantna!) i sad, kad je Nu'man, odnosno kasnije će se zvati Bajram (to će mu ime dati njegov učitelj Hamiduddin, poznatiji kao Somundžu-baba) jer mu je došao na Bajram. A i samo značenje „Bajrama“, kao „Praznika“, govori šta je to bilo tog dana za tu jednu osobu, koja će kasnije ostaviti toliki trag, sve do danas. On dolazi, nakon dužeg jednog svog puta i svoje potrage (a inače, na službi je uz sultana Bajazida) i on vodi (vidjeli ste mnogi onu prekrasnu, najveću džamiju u Bursi) on vodi njenu izgradnju, taj Nu'man Hadži Bajram. Ostavlja to sve, traži dozvolu sultana i kreće u potragu za učiteljima. Ostavio je i svoju porodicu: suprugu i dvoje djece. Ostavio ih je Gospodaru svom, da bi on obavio to putovanje. Skrasio se pored Somundžu-babe, pored Hamiduddina, i počinje taj duhovni put. On ga stavlja na nekoliko iskušenja, a onda mu jedan dan kaže: – Vidiš, ovaj moj učenik je zidar/majstor, sad će ti on biti majstor i ti ćeš kao šegrt raditi kod njega. E sad, njemu, koji je bio muderris, velika ulema, hem tako blizak sultanu, hem takvu gradnju vodio, daje se jedan nepoznati majstor kod kojeg će on raditi. Došao je kod tog majstora, a ovaj, prosuo zemlju, slamu i vodu i kaže mu: – Skini čarape! On to gleda, sve mu teško pada, taj dodir sa nekakvim nečistim stvarima... Ko će sad zagaziti u to, ali mora, pristo je na to. On gazi tu smjesu zemlje, slame i vode, pravi ćerpiče, slaže kamenje... Majstor ga malo i strožije terbijeti – stavi tamo taj kamen bolje..., i tako. Kad je sve to uradio (jedan zid su podigli), dolazi mu učitelj, uzima čekić i razvaljuje taj zid, i kaže im: – Zar ne vidite stanište mrava dolje?! Nisam vam rekao da pravite nešto, nanoseći štetu bilo kojem Božijem stvorenju! I sruši to sve što je napravljeno. Helem nejse, napravljena je sad cijela kuća, oni razgledaju kuću... (U ovome je divan primjer za nas. Trebalo bi da svi ovo imamo pred sobom kad razmišljamo, svakom ponaosob, o svom putu.) Somundžu-baba mu kaže: – Ima neko vani, želio bi da te vidi, i raduje se susretu s tobom! On izađe napolje, kad supruga i dvoje djece, nakon dužeg vremena, vide ga, a i on njih. Njegov učitelj se obraća njegovoj supruzi i kaže: – Ajše-hatun, ova je kuća vaša! Izgradio ju je Bajram, svojim rukama! On, onako preneražen, shvaća da je cijelo vrijeme, dok je on negodovao što to radi, što ga ovaj terbijeti, ustvari imalo svoju svrhu i jasan cilj. To je u seriji divno prikazano, taj rat u čovjeku – taj šaptač koji mu govori: Šta radiš, bolan ne bio! Ljudi te gledaju, a znaju ko si bio, to nije normalno! Jer, do juče bio je odmah do vladara, a vidi šta sad radi – zadnje poslove! I cijelo vrijeme tog negodovanja, on se ipak nije pokolebao. Svaki put je to pobjeđivao: sjeti se zikra koji mu je dao učitelj, i na kraju shvata, da je cijelo vrijeme gradio sopstvenu kuću! Sad će on uživati u toj kući.

Pogledajte ovaj primjer! Sve ovo što nam se čini na tom putu da je protiv nas, i što izgleda ovako tegobno: ne razumije te učitelj, šta ti to govori, nelogično je to što ti priča!!! Vjerovatno, mnogi odustanu, tražeći opet nekog novog učitelja, čiji će se metod uklopiti u naš bolestan pogled... A međutim, ti si cijelo vrijeme gradio svoju kuću! Evo ovdje, i na ovom svijetu, a hoće da se ukaže na ahiretsku, vječnu kuću! Zato, budi oprezan kad dođe do ovakvih stvari, i moli Gospodara da ti da istikamet, da istraješ i brzo ćeš vidjeti posljedicu. Jer, kako ćeš se inače snaći ako ne budeš slijedio tu jaču pamet?! Vidite, ovaj svijet je (često nailazimo na taj primjer) poput pustinje, jedna pustara. A vidjeli ste kako pustinja izgleda, svima nam je to jasno – spoj dvije stvari: jedne nevidljive – vjetra, i jedne vidljive – pijeska! Šta rade? Danas si vidio dinu, sutra je nema na tom mjestu! I sad, ako nema čovjek čvrst orijentir, nekog ko gleda Božijim nurom, kako će se snaći na tome putu do oaze? Umrijet ćeš u toj pustari, bez vode, to jest – bez „Vode života“!

Dalje mu ovaj savjetnik kaže:

On, zbog tebe, gvožđe grize od srdžbe;
i stalno te traži, sa dvadeset očiju!

(Upozorava ga na srdžbu Sadri Džihanovu i na to da ga on traži s namjerom da mu krv prolije!

On oštri nož radi tebe!
On je izgladnjeli pas, a ti vreća brašna!

(Gledajte, sve je ovo u službi da te odvrati od te kapije! A možda je savjetnik pošten čovjek, samo njegov pogled je ovakav...)

Kad si izmakao opasnosti i Bog ti put otvorio, ti
k zatvoru ideš! Šta ti bi?!

Pa jesi li normalan?! Allah ti dao da pobjegneš odatle, s tog mjesta, šta sad radiš? Ponovo se vraćaš tamo!

Kad bi ti došlo deset njegovih ljudi, pa te pozvalo,
opet – pamet u glavu: sakrij se, bježi od njih!

(Kad bi ti sad došlo deset njegovih ovlaštenih službenika i pozovu te da se vratiš, kao da ti žele počast da ukažu, ti – pamet u glavu! Sakrij se, i bježi od njih!)

Kad nema niko povekiljen nad tobom,
kako to da ti je zatvoren put i naprijed i nazad?“

(Kad niko nije kao nadzornik stavljen nad tobom, da bi te mogao prisiliti da nešto moraš učiniti, kako to da ti je zatvoren put?! Kako ne umiješ uzeti pouku iz toga što je bilo, da bi se sačuvao od opasnosti koja ti slijedi?! Evo – nema nad tobom niko, nikakav čuvar, nikakav vekil – niko te ne prisiljava da radiš nešto, ali... Kad je sad spomenuo nadzornika, hz. Mevlana odmah koristi priliku da nam u par bejtova pojasni sljedeće: Nemoj zaboraviti da imaš nad sobom nadzornika – non-stop! Pa će nam u sljedećih nekoliko bejtova to pojasniti. Na riječi ovog nasihatčije, kad kaže „nemaš nadzornika“, na takav pristup hz. Mevlana odgovara stanjem istinskog zaljubljenika / ašika, pa nam ovako kaže:

Skrivena ljubav ga je učinila zaljubljenikom!
Toga muvekkela nije vidio ovaj opominjač!

Ovaj koji ga opominje, on ne vidi ovoga nadzornika / muvekkela nad ovom osobom – skrivenu ljubav; on gori u ljubavi!

Pa kaže onda dalje:

Svaki muvekkel ima skriveng muvekkela.
Inače, zašto je on u okovima pseće naravi?

Svaki nadzornik ima skrivenog nadzornika... A zašto je on, koji mu savjet daje, u okovima pseće naravi? Zamjenica on, u drugom polustihu, odnosi se na opominjača / savjetnika. Sad hoće hz. Mevlana da nam pojasni savjet ovakvog jednog savjetnika. U ovome kontekstu, to je pseći savjet, što bi rekli – priroda pseća: lajanje na drugog i ujedanje! Tome odgovara savjet ovog savjetnika, kad je u pitanju ašik i njegov hal, jer on ne vidi onog skrivenog muvekkela nad njim, a to je – ljubav, koja ga vodi.

Kad su ovi nadzornici u pitanju, ili ovaj ko je uz tebe, u predaji nam je rečeno: – Čim se čovjek rodi, odmah ima dva vekila (ova dva muvekkila). Jedan od strane visokog svijeta – mèleka, koji će mu cijeli život davatI inspiraciju za dobro, i drugog, od strane šejtana – to je džinska, vatrena strana, koja će mu nabacivati vesvese koje, nȁoko, izgledaju kao inspiracija, i mnogi (da nas Allah sačuva!) će zaključiti da se radi o ilhamu / nadahnuću, međutim – to je prevara, laž i obmana! Valja to raspoznati, a neće biti nìmalo lahko! Pogledajte kako ćemo to raspoznati. Ako ne budemo zaista istinski krenuli na ovaj put i došli u kontakt sa pravim duhovnim ljekarima, koji će nam vid povratiti i koji će skinuti ovu mrenu koja je na nama, sami – teško da ćemo postići istinski cilj...

Jedan primjer da navedemo: Hazreti Omer, r. a., je učinio hidžru, a iza njega ubrzo dolazi njegov tada najbolji prijatelj, hz. Ajaš. Samo što je stigao u Medinu, eto Ebu Džehla sa još jednim iz svoje rodbine (a oni su amidžići sa Ajašom) i kaže mu Ebu Džehl: – Ajaš, tvoja mati je u jednom teškom halu. Čim je čula da si otišo u Medinu, ona se zarekla da se neće češljati i sa sunca se neće skloniti sve dok se ti ne vratiš! Hz. Omer to gleda i kaže mu: – Ajaše, čuvaj se! Ovo je podvala, prevara! A bilo je svima poznato kolko je on volio svoju majku, a i ona njega, i on kaže: – Omere, odoh samo da je kutarišem tog hala, a i uzet ću i imetak neki koji imam, valjat će mi ovdje, pa se brzo vraćam. Njemu hz. Omer odgovara: – Ti znaš da sam ja jedan od bogatijih ljudi, evo ti pola mog imetka, ali ne idi, ovo je podvala, prevarit će te! A tvoja mati, kad je uši počnu bihuzuriti, ne boj se, uzet će češalj; a kad joj sunce upre u glavu, sklonit će se. – Omere, ipak ću otići, ne mogu to ovako ostaviti, teško mi je..., odgovara mu Ajaš. Hz. Omer priđe i šapne mu: – Slušaj, evo ti moja deva; ona je brza; čim vidiš nešto sumnjivo, penji se na nju i bježi, neće te uhvatiti! I oni su tako krenuli. Nakon pređenog izvjesnog dijela puta, kaže Ebu Džehel hz. Ajašu: – Deva me moja teško nosi, da li bih mogao sjesti na tvoju? On mu kaže, može, jašta radi... Spusti svoju devu, i čim se on spustio sa deve, oni ga zgombaše, vežu ga i vezanog dovedu u Meku. Natjerali su ga da jezikom zanegira din. Morao je to pod takvom torturom da uradi. Kasnije će se on izbaviti, vratit će se ponovo u Medinu.

Pogledajte ovog primjera! Jednu pouku da izvučemo u kontekstu ovoga kazivanja. Znači, uradio si dobro djelo, uradio si hidžru, u smislu da si pobjegao od zabranjenih stvari... Evo, hz. Ajaš bježi iz zabranjene zone, gdje širk dominira, u čistu zonu... Šta se događa? Odmah se pojavljuju ovi vekili... (Evo ga, u ljudskom suretu šejtan glavom i bradom!) Dolazi i udara ti na najslabiju kariku. On zna koliko Ajaš voli mater i on igra na tu kartu. I vidite, pokolebo ga je odmah! A on želi dobro da uradi, da izbavi mater iz tog očajnog hala... Ovaj nam primjer kazuje sljedeće: Nećeš nikada ostati, a da ti (i u fizičkom smislu) neko neće biti prisutan i reći – nipošto to ne radi! E sad, hoće li nas nekakav osjećaj ili neka vezanost, ko zna koje prirode, zaslijepiti i zagluhnuti pa nećemo čuti ovaj glas. Ali taj opominjač, neće nas nikad ostaviti. Zato, sutra, nećemo moći kazati, tražeći opravdanje: prevareni smo, i tako... Ne, ne – niko neće imati opravdanje! Gospodar će ti kazati: Pa Ja sam ti poslao poruku, ali je nisi razumio, ili ti se nije sviđalo s koje strane je došla! Zato, nemojmo ograničavati Gospodara! Ako smo zaista tražitelji toga, budimo otvoreni za to i ono će doći, čut ćemo taj glas opominjača!

Srdžba Careve ljubavi na njegovu dušu se sručila.
Sputan je po avanima i crnilu svoga lica.

Šta su avani? Nevidljivi opunomoćenici, evo ovi o kojima smo govorili, u ovom kontekstu sa negativnim uticajem na pasivnog čovjeka – ova strana vesvese, koja hoće da te prevari.

Udarajući ga, govori:Gle, udri njega!“
Moja pomagnjavina dolazi od tih skrivenih pandura.

(Ko ga udara? Pa ova srdžba careva!)

O čemu se ovdje radi? Kao da hz. Mevlana želi reći sljedeće: Dok pokušavam da vam ovo kažem i objasnim, ja dolazim u jedan hal figana – suza i vapaja, gledajući te skrivene pandure koji vas opsjedaju. Odnosno, vaše sklonosti po pitanju slijeđenja ili pokornosti strastima koje nad vama komanduju, a ne možete da raspoznate njihove glasove, pa sam zabrinut zbog toga! Ali, probajte me pratiti, ovo što vam poručujem, pa uz Allahovu pomoć, oduprijet ćete se tome.

Pa kaže, dalje:

Koga god vidiš da ide u zijan,
iako je sam (prividno), sa avanom ide.

Ko god ide u zijan, ide u gubitak i neku propast; ide sa ovim nevidljivim nadzornikom, slijedi njegov glas, u ovom slučaju, glas ove negativne dimenzije. E zato je i rečeno: Ko nema šejha (ovoga šejha iz Buhare, o kome nam je hz. Mevlana govorio), šejtan mu biva šejh! (Men lem jekun lehu šejhun, fe šejhuhu šejtān!) A onda ovi avani preuzimaju komandu nad njim i čovjek ode u propast!

Čovječe, otvori oči pa bolje pogledaj – uz tebe je jedan nevidljivi, skriveni pratilac! Svako ima nekakvog skrivenog vodiča...

Imamo još pet bejtova:

Kad bi, u pogledu njega, upućen bio, zapomagao bi
i pribjegao Sultanu sultana.

Kad bi ti sad bio upućen u pogledu ovoga što ti ja govorim, ti koji slušaš ovo – zapomagao bi Sultanu sultana! Zavapio bi Gospodaru, Stvoritelju svih svjetova i Njemu bi pobjegao. Odazivajući se na onaj ajeti-kerim: Fe firrū ilellah! – I bježite Allahu! (ez-Zarijat, 50)

Zemlju bi prosuo po glavi, pred Sultanom,
da bi sigurnost vidio od užasnog demona.

Dakle, iz poniznosti, ti bi na toj kapiji zemlju po svojoj glavi prosuo, da bi sigurnost vidio od užasnog demona. Esteizubillah: On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. (el-A'raf, 27) Ali, nemojmo se bojati, on nema snagu i moć nad nama, ali mu je Allahova mudrost dala to što je dala, da bi na kušnju stavio naš din.

Na jednom mjestu hz. Mevlana kaže: Ako ne vjerujete da ima šejtan, pogledajte na te otrovne strelice, koje on na vas baca!

E sad dobro obratimo pažnju na ova tri posljednja bejta:

Sebe princem vidiš, o ti od mrava manji!
Zato ne vidiš tog muvekkila – pa ti si slijep!

Eto o čemu se radi! Znači, toliko si umišljen da sebe princem ili carem vidiš, a ne vidiš tog skrivenog pratioca koji te vodi krivim putem! Za sebe tvrdiš da si princ, a ti od mrava manji. Ti, koji si ovako postavio stvari – ti si od mrava manji! Jer onaj, koji je zaista otišao u poniznost, on je postao istinski car, jer je domet Allahova roba mekam halife, Njegovog zastupnika na Zemlji. Sebe princem vidiš, a ti od mrava manji! Zato ne vidiš ovoga koji nad tobom dominira i koji te gura u propast! I onda kaže hz. Mevlana: Ti si slijep! (Ti si pravi slijepac!) E sad nam može biti jasno kad se u ajeti-kerimu govori: (... ) oni su slijepi... (v. el-Bekare, 18) Organ vida funkcionira u potpunosti, ali slijepi su da vide Istinu, srčano oko je zatvoreno! (...) oči nisu slijepe, već srca u grudima. – el-Hadždž, 40. Ja Rabbi, skini nam ovu mrenu s očiju!

Zavelo te ovo lažno perje i krila. To perje
i ta krila vuku te k lošem završetku.

Napuhalo te tvoje lažno perje i krila, ambijent onih koji su kod tebe, i ko zna sve šta, i sad misliš da si ptica uzvišenih visina! A to lažno perje i krila, vuku te k lošem završetku, jer si ti onaj koji hoće da se ustoliči, kao neko ko je nad svim ostalim; onda su svi ti ispod tebe manje vrijedni ljudi!

Jedan interesantan primjer da navedemo. U Indiji je bio jedan vladar, Šikaram se zvao, izuzetno ohol vladar, koji je svoje podanike smatrao da su oni tu samo radi njega, kao jedni obični kotači čija je funkcija samo da služe onome što on želi, njegovoj hevi, njegovom faraonu. Vidjevši to, jedan mudrac koji mu je bio blizak, nadahnut je pa osmislio igru koja se zove šah. Objasnio mu je pravila te igre i on ga pita šta ovo treba da znači, izgleda mi veoma interesantna igra? Pa pogledajte, kaže mu mudrac, kako svaka figura ima različit kvalitet, ali ima i svoju ulogu, pa ne odbacujte ništa. Evo ova figura, koja najmanje vrijedi a zove se pješak / piun, ako bude na istikametu, do kraja postane kraljica, postane najkvalitetnija figura! Tako mu je mudrac to pojasnio, a vladar se zadivio. Počeo da igra s njim, to mu pričinjavalo veliki užitak, i kaže zaista si zavrijedio da te dostojno nagradim. Vidim šta si htio, da me podučiš. Bio sam slijep, sve sam druge omalovažavao, a sebe promicao! Dovede ga pred svoju riznicu i kaže mu izaberi šta hoćeš od ovoga blaga! A on mu (sad novi nasihat hoće da mu da) kaže: – Hvala, ne treba to! Nego, hajmo ovako: uzmite jedno zrno pšenice i stavite ga na prvo polje, na drugo polje stavite duplo. (Dakle, sad su na drugom polju već dva zrna, na trećem polju su četiri, na četvrtom osam i tako dalje.) I ovaj se vladar uvrijedi i kaže mu: – Pored ovolikog blaga, ti tražiš šaku zrnevlja! Na to će mudrac: – Pa, vladaru, probajte mi sprovesti ovo i dati što tražim. Sad on zovne one svoje dvorjane i kaže im: – Dajte mu to, taj pregršt zrnevlja! Oni su to počeli računati i došli opet vladaru pa mu kažu: – Vladaru, cijela Indija nema toliko zrna, jer već na šesnaestom polju imate preko 32 hiljade zrna! E sad vidite kako ide do 64. polja: cijela Indija i okolne zemlje, ne mogu skupiti toliko zrna! – Šta ovo treba da znači?, pita vladar. Mudrac mu daje pojašnjenje: – Htio sam da vidite, da ne treba ništa što izgleda sitno u našim očima omalovažavati. Pogledajte, koliko to krupno može da bude!

Dakle, zavelo te ovo lažno perje, ono te podiglo u visine pa ne vidiš nikog drugog! Ali ovaj Put traži poniznost, kako nam je Šejh Sadi lijepo rekao: Da postaneš išta, spusti se do ništa!

Da bi postao zaista duhovni car, moraš na vrata poniznosti ući.

I posljednji bejt:

Budu li krila lahka, dižu ga u visine.
Kad su blatom umrljana, teškim ga čine.

Ko bude svoju pamet i savjest svoju čistim držao, oslobođene ovih tereta koje simbolizira ovo blato, blato dunjaluka, on će biti lahak. Ako budeš takav – eto ti puta za „Buharu“! Eto te pàre koja ima uzvišeno stremljenje da se digne u visine. Kad su ta krila blatom umrljana, blatom ovog svijeta, opterećena ovakvim uobraziljama i nagovorima ovakvih vekila, sve to teškim čine čovjeka i onda on ostaje zakovan za ovaj svijet...

Onaj čovjek, koji svoja krila olakša, tj. svoju pamet/razum i savjest ne optereti porocima i grijesima, nego ih drži čistim i neporočnim – on se, tim putem, diže u duhovne visine. Dok onaj, koji se uprlja blatom, i tijelom bude privezan za zemlju ili padne u blato, njega tijelo vuče u nizine i on ostaje vezan za ovaj niski materijalni svijet.

Da nas Allah sačuva toga! Amin!

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!
El-Fatiha!

Drugi dio 89. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 30. 03. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac