Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Pa kad je tako, zašto poučavaš znanju čovjeka
čija prsa treba prethodno očistiti od tog znanja!?
(Od tog znanja beskorisnog, koje mu je zamka i prepreka na ovom putu. Najprije mu treba očistiti srce od onog pogrešnog i beskorisnog znanja, koje su mu drugi učitelji silom utrpali, pa ga onda podučavaj i ulij mu u srce pravo znanje (dinski ilum), koje njegovo srce traži i u kojem će mu duša uživati. Evo savjeta za one koji druge podučavaju, kako da postupaju. Jer, šta smo sve nagomilali a od čega nikakve fajde nema, osim tereta! Sjetimo se Pejgamberove dove: Allâhumme innî e‘ûzu bike min ‘ilmin lâ jenfe’u ve min kalbin lâ jahše’u – Allahu moj, sačuvaj me od znanja od kojeg koristi nema i od srca koje nije skrušeno. )
Dakle, ovdje ne traži prvenstva! Budi kao onaj na začelju!
U vaktu povratka ti budi onaj koji ritam daje.
(Ovdje na dunjaluku ne traži prvenstva. Budi sljedbenik Božijih poslanika i Njegovih prijatelja. Budi onaj na začelju. U očima nedozvanih ljudi, dunjalučara, budi taj na začelju, a u vaktu povratka ti budi onaj koji ritam daje, jer tad će se obejaniti ono što si nosio u sebi, ta tajna koja je bila u tebi pohranjena.)
Budi “āhirūnes-sabiqūn”, o, razboriti!
Stablu prethodi ukusni plod.
(Ovo āhirūnes-sabiqūn je dio hadisi-šerifa u kome Poslanik (s. a. w. s.) kaže: Nahnu-l- āhirūnes-sabiqūn – Mi smo zadnji, a koji prednjače. Tj. mi smo zadnji ummet koji se pojavio na dunjaluku, a koji će biti prvi tamo, na Ahiretu. Drugi polustih Stablu prethodi ukusni plod: pod stablom se podrazumijeva Adem, alejhis-selam, a plod tog stabla jeste Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.)
Premda se plod posljednji pojavljuje,
on je prvi, zato što je cilj bio.
(Gledajući faze sazrijevanja, mi prvo vidimo stablo, pa grane, pa lišće, pa behar i tek onda plod. Iz te pozicije gledanja, plod je zadnji. Ali, da sijaču nije bio cilj da do ploda dođe, ne bi nikada stabla ni bilo, pa premda se u tom procesu plod zadnji pojavljuje, on je prvi, jer i samo stablo i sve što je na njemu postoji samo radi ploda koji će doći.)
Kao meleki reci: La ilme lena,
da bi ti ruku prihvatilo allemtena.
/Kad se Gospodar melekima obratio nakon što su postavili pitanje vezano za stvaranje Adem, alejhis-selama, kao halife, Allah Uzvišeni im kaže: Recite vi imena tih stvari, onda oni kažu Subhaneke, subhan Tebi, Ti si Uzvišen od svega onoga što ti ne dolikuje, la ilme lena illa ma allemtena – mi nemamo znanja, osim ono čemu si nas Ti podučio. Pa i ti, čovječe, reci slobodno da ne znaš, slijedi meleke, nemoj da te bude stid. Ali u vlasti nefsa čovjek ne može to da uradi. U jednom hadisi-šerifu se prenosi: Znanje se dijeli na tri dijela: Allahova Knjiga koja objašnjava vjeru; Sunnet, praksa Poslanikova, koji će trajati i po kome će se postupati, i da osoba kaže “ne znam”. (Tj. da ima snage da kaže ne znam, šala nije! Ko će to reći!? Kako će to reći onaj koji je u vlasti nefsa!? To on sebi neće nikad dozvoliti. I zato se grade učevnim, kao da su popili svu pamet svijeta. U Mantiq-ut-tayr Feriduddin Attar navodi slučaj pred preseljenje Sokratovo. Pita ga jedan učenik: “Učitelju, kad ti umreš i kad te mi okupamo i zamotamo u plahtu, gdje ćemo te ukopati?” Sokrat mu odgovara: “Moj učeniče, ako me budeš našao, ukopaj me gdje god hoćeš! Jer ja, evo, cijeli život sebe tražim i nije mi to pošlo za rukom i baš bih volio da to i ja znam. Ali znaš šta ti mogu reći, na kraju svega, nakon ovog golemog truda koji sam kroz cijeli svoj život uložio: Znam sada da ništa ne znam!” E, u tome i jeste veličina ovakvih Božijih robova. Dakle, tako i ti pokaži svoju slabost i nemoć, nesposobnost da sam nešto naučiš i saznaš, pa će ti onda doći do ruke: (...) mi znamo samo ono što si nas Ti podučio.
Ako u ovom mektebu ti ne znaš harfove,
poput Ahmeda, ispunjen si svjetlom pameti.
/Dok se ne uzdigneš iznad ovog formalnog znanja, nemaš ništa. A ovo drugo, duhovno znanje, postiže se pomoću, podrškom Allahovom, koja je važnija od znanja. Ilum (znanje) dolazi iz akla; ko bude potpune pameti, njega džehl (neznanje) neće obuzeti. Ko Allaha spozna, on samo o Njemu razmišlja./
Ako nisi na glasu u gradovima,
nisi manje vrijedan. Allah najbolje poznaje Svoje robove.
(To je jedna zakonitost – nisu oni na glasu u gradovima, jer oni su ovako, na ovim marginama. Zato imamo i u Kur'ani-Kerimu, na dva mjesta, riječi: i dođe čovjek s kraja grada...(v. Ya-sin, 20 i El-Kasas, 20) Vidimo gdje su ti ljudi. I kad mi sve adute potrošimo, onda nam se otvori put do njih i tu, ako smo pošteni, riješimo taj problem. Zato, ako nisi na glasu u gradovima, nisi manje vrijedan. Dragulj je dragulj – dijamant i u blatu. A Allah najbolje poznaje svoje robove.)
U toj viraniji koja je nepoznata,
radi čuvanja, riznica je zlata.
(Po bejtovima koji slijede, ovim ukazuje na Allahove robove koji su pokriveni. Oni u očima ovih drugih izgledaju bezvrijedni, neugledni, raščupani, kao neka viranija (ruševina), ali u njima je rudnik zlata. Jedan od takvih je rekao: Ja sam se krio od dunjaluka, da me ne zavede u svoj hlad. Moje oko vidi cio svijet, a ne vidi mene! Kad bi upitao vrijeme kako mi je ime, ono ne bi znalo, i gdje je moje mjesto – ni to vrijeme ne bi znalo. Jer oni su pokriveni. Pa ni Musa (a. s.) kao poslanik Allahov nije znao za Hidra.)
Zar će na poznatom mjestu blago pohraniti?
Odatle je došlo da je olakšanje u tegobi.
(Olakšanje je u tegobi, u tegobi koju ćeš podnijeti na tom putu… Ali, doći će olakšanja, tj. susret s ovom riznicom. U jednom arapskom stihu se ovako kaže:
Kad ti se stisne na ovom dunjaluku,
prisjeti se sureta Elem nešrah leke,
jer je tegoba među dvije lasti;
kad o ovom razmisliš, onda ćeš se oraspoložiti.
Ovdje misao donosi mnoga sputavanja,
ali spone će raskinuti dobra životinja.
/Šta hoće reći? Kad sam ovo kazao, sad je moguće da se jave razne misli u pogledu ovoga, o ovome pitanju da je pravo blago skriveno i da ga je teško pronaći. Čovjeka spopadnu i neke sumnje, ali sjetivši se Hakka i spominjući Njegovo ime, te se sumnje otklone. Uz Allahovu pomoć, sva se pitanja riješe. Kako? Tražite ljude koji su bliski Allahu Uzvišenom, koji su upućeni; oni će vam pomoći da riješite probleme, oni će vam raščistiti sve sumnje i sve brige rastjerati. U hadisi-šerifu je rečeno: Allah, zaista, ima svoje evlije: oni su skriveni i nepriznati na Zemlji, a na nebu popularni (omiljeni). A ti, koji ovo slušaš, ako si izašao iz avama (tj. odskočio od mase), onda pripadaš havvasu (odabranima). Zato treba da ih prepoznaš i da ih paziš./
Njegova (Božija) ljubav je vatra koja spone sagara.
Svako priviđenje, svjetlost dana pòmete.
(Kad Njegova ljubav uđe u tvoje srce, kad Allah to da, onda je to vatra koja će pòmesti sve one spone koje bi te mogle odvući od Puta ka Hakkovom hadretu. Kad se dan rodi, sve one sjene koje se u mraku pojavljuju, nestaju; kad Gospodar dadne da nad tobom grane Sunce Njegove podrške, onda će sve prepreke biti uklonjene.)
O, murteza, traži odgovor s te strane,
od koje ti je i pitanje došlo!
(murteza – odabrani, izabrani)
/Sad će nam reći koja je to strana. Kad si vapio Rabbu – Ya Rabbi?! S te strane traži odgovor./
Bezugaoni ugao srca je Carev put.
Svjetlost, ni istočna ni zapadna, jeste od Mjeseca.
/Ovdje nas upućuje na hadisi-qudsi: Mene ne mogu obuhvatiti ni Zemlja ni nebesa, samo Me može obuhvatiti (shvatiti) srce Moga roba vjernika, koji je bogobojazan, čist i koji se čuva (koji je oprezan).
A hazreti Bajezid Bistami kaže: Kada bi Arš, i ono što obuhvata, i još stotinu puta više, bilo stavljeno u ugao srca (ovakvog srca), ne bi to mu'minu predstavljalo ništa prema onom šta mu znači kad se tu, u tom uglu srca, smjesti ljubav prema Allahu./
Zašto ti, od te i te strane, kao prosjak,
tražiš eho – o, planino, značenja?!
/Sad nas vraća sebi, pa nam govori – jesi li svjestan šta je u tebe Allah pohranio, a ti tražiš eho s neke druge strane. Ili kako nam na drugom mjestu hz. Mevlana kaže: Na glavi ti je korpa vrućeg hljeba, vrućih kifli, a ti ideš od vrata do vrata i prosiš koricu hljeba! Dakle, otkrij – o, planino, značenja! Tu tajnu koju nosiš – ta riznica je u tebi!/
Traži od te strane, na kojoj si, u vaktu tvog derta,
u zikru, presavijen, vapio: Ya Rabbi!
/Mi znamo kad dođemo u situaciju iskušenja i opasnosti, neposredne opasnosti za život, onda svi ljudi, po ajetu, postaju muvehhidi – istinski vjernici, i govore: Ya Rabbi, pomozi!/
U vaktu bola i smrti k toj strani se okrećeš.
Kad te bol napusti, zašto si adžemija?
(adžemija – stranac, tuđin)
/U vrijeme bola, tegobe i smrti, tad se Rabbu okrećeš; kad to prođe, zašto postaješ stranac, zašto zaboravljaš na zikr?!/
U vaktu mihneta ti si govorio: Allah, Allah!
Kad je mihnet minuo, ti govoriš: Gdje je put?
(mihnet – iskušenje, tegoba, nevolja)
To je tako, jer ko god Hakka bez ikakve
sumnje poznaje, biva trajno na tome.
/Tj. taj Ga stalno zikir čini i uvijek mu je Gospodar na hateru (na umu). U jednom hadisi-šerifu se prenosi: Prvi koji će biti pozvani k Džennetu, na Jevmul-kijamu (na Sudnjem danu), to su oni koji Allaha zikir čine, i u oskudici, i u obilju; i, hamd Mu čine - zahvaljuju Mu./
Ovdje ćemo zastati, pa ćemo nastaviti, inšallah, u sljedećem dersu.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 27. dersa iz trećeg sveska “Mesnevije”, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 11. 11. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
